Grenlandski morski pas

Grenlandski morski pas najveća je riba arktičkih mora. Odrasle ženke, veće od mužjaka, obično su duge četiri do pet metara. Živi u vodi temperature od oko -1 do 7 °C, najčešće na dubinama od stotinjak metara do više od kilometra. S obzirom na veličinu, pliva sporije od bilo koje druge izmjerene ribe: prosječno oko 34 centimetra u sekundi. Ipak se u želucima tih pasa nalaze tuljani, bakalari i ostaci kitova, a nađeni su i ostaci sobova i polarnih medvjeda koji su vjerojatno uginuli drugim uzrocima. Na rožnici mu često visi nametnički račić Ommatokoita elongata, koji oštećuje oko, a pas se zato u lovu oslanja na njuh.

Ribarima je ta vrsta poznata stoljećima. Meso je otrovno zbog velike količine ureje i trimetilamin-N-oksida, pa ga Islanđani jedu tek nakon vrenja i višemjesečnog sušenja, kao jelo hákarl. Koliko dugo grenlandski morski pas živi, nitko nije znao. Pretpostavljalo se da je vrlo star, jer su dotadašnji podaci pokazivali da godišnje naraste najviše centimetar.

Sat u oku

Ribama se starost obično određuje po godišnjim prstenovima u tvrdim, vapnenastim dijelovima tijela, kao drveću po godovima. Grenlandski morski pas takvih dijelova nema. Danski biolog Julius Nielsen, tada doktorand na Sveučilištu u Kopenhagenu, i suradnici iskoristili su očnu leću.

Leća oka kralježnjaka sastoji se od bjelančevina koje se nakon nastanka više ne obnavljaju. Najdublji dio, jezgra, oblikuje se prije rođenja. Ugljik u njoj ostaje onakav kakav je bio u hrani majke u vrijeme kad je mladunac nastajao. Radioaktivni izotop ugljika, ugljik-14, polagano se raspada, pa omjer izotopa pokazuje koliko je davno jezgra nastala.

Istraživači su uzeli leće 28 ženki ulovljenih u znanstvenim istraživanjima oko Grenlanda od 2010. do 2013., dugih od 81 do 502 centimetra.

Atomske bombe kao oznaka vremena

Pomogla im je hladnoratovska pojedinost. Pokusne eksplozije nuklearnog oružja u atmosferi pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća naglo su povećale količinu ugljika-14 u zraku, a zatim i u moru. Životinje rođene nakon toga nose u tkivima taj višak, koji se zove bombaški puls. U sjevernom Atlantiku vidljiv je od početka šezdesetih.

Bombaški puls našao se samo u lećama najmanjih pasa. Pas dug 220 centimetara rođen je otprilike kad se puls pojavio, pa mu je 2012. bilo pedesetak godina. Svi veći psi rođeni su prije toga. Njihovu su starost istraživači odredili usporedbom s krivuljom razine ugljika-14 u moru kroz prošla stoljeća, pod pretpostavkom da veći pas znači i stariji.

Rezultat je objavljen u kolovozu 2016. u časopisu Science. Najveća ženka, duga 502 centimetra, imala je 392 godine, a raspon mogućih starosti s vjerojatnošću od 95 posto iznosio je od 272 do 512 godina. Ženka duga 493 centimetra imala je oko 335 godina. Budući da ženke spolno sazrijevaju kad su dulje od četiri metra, a ženka od 392 centimetra bila je stara oko 156 godina, grenlandski morski pas prvo potomstvo vjerojatno ima tek u drugom stoljeću života.

Rekord među kralježnjacima

Dotadašnji rekorder među kralježnjacima bio je grenlandski kit, s procijenjenim najvećim životnim vijekom od 211 godina. Od grenlandskog morskog psa poznata je samo jedna dulje živuća životinja: islandska školjka Arctica islandica, s izmjerenih 507 godina.

Autori su upozorili da je dugovječnost i opasnost. Vrsta koja počinje rađati tek nakon 150 godina sporo nadoknađuje gubitke, a grenlandski morski psi često se slučajno ulove u zamke i mreže za pridnene ribe i u koće za kozice. Prema Nielsenu, na sjevernom Atlantiku tako ih strada na tisuće. Međunarodni savez za zaštitu prirode vodi ga kao osjetljivu vrstu.

Kako tijelo grenlandskog morskog psa podnosi stoljeća, i dalje se istražuje. Pretpostavlja se da pomažu hladna voda i vrlo spor metabolizam, a genetičari u njegovu nasljednom materijalu traže gene za popravak oštećenja DNK.