Krapinski pračovjek

U pješčanoj stijeni iznad Krapine ležalo je gotovo devetsto kostiju neandertalaca, razlomljenih i pomiješanih s kostima medvjeda i nosoroga. Ni nakon više od stotinu godina istraživanja ne zna se sa sigurnošću kako su tamo dospjele.

Ukratko

  • Na Hušnjakovu brdu kraj Krapine Dragutin Gorjanović-Kramberger od 1899. do 1905. iskopao je jednu od najvećih zbirki neandertalaca na svijetu: gotovo 900 ljudskih kostiju i zuba.
  • Nalazi su stari oko 130 000 godina, a uz njih su pronađeni kameni alati, ognjišta i kosti izumrlih životinja.
  • Kosti su razlomljene i razbacane, bez ijednog cijelog kostura, pa se više od stoljeća raspravlja jesu li krapinski neandertalci jeli svoje mrtve, obredno ih obrađivali ili su kosti oštetili prirodni procesi.
  • Novija istraživanja pokazala su da su se brinuli o ozlijeđenima i da su nosili ukrase od orlovskih kandži, ali pitanje kanibalizma ostaje otvoreno.

Pri vađenju pijeska na Hušnjakovu brdu, nedaleko od središta Krapine, pronađeni su kosti i zubi. Vijest je stigla do Zagreba, a 23. kolovoza 1899. na brdo je došao Dragutin Gorjanović-Kramberger, geolog i paleontolog sa zagrebačkog sveučilišta. Odmah je shvatio da pred sobom nema obične životinjske kosti.

Hušnjakovo je bilo urušena polušpilja u pješčenjaku, nad dolinom potoka Krapinice. Tijekom sljedećih šest godina Gorjanović-Kramberger iskopao je naslage polušpilje i podijelio ih u deset slojeva. U njima je pronašao tisuće nalaza: kosti špiljskog medvjeda, pragoveda, Merckova nosoroga, vuka, dabra i drugih životinja, nekoliko stotina kamenih alata i tragove ognjišta. Između toga, u nekoliko slojeva, ležale su ljudske kosti.

Ljudi stariji od Adama

Krajem 19. stoljeća neandertalci su bili tek nedavno otkriveni i nimalo prihvaćeni. Kosti pronađene 1856. u dolini Neander u Njemačkoj mnogi su smatrali ostacima bolesnog ili deformiranog suvremenog čovjeka. Ugledni njemački patolog Rudolf Virchow i sam je zastupao takvo mišljenje.

Krapina je donijela nešto što nijedno nalazište prije nije imalo: veliku skupinu ljudi iste vrste, od djece do odraslih. Kad ih je bilo na desetke, s istim obilježjima lubanja i zuba, više se nije moglo govoriti o jednom bolesnom pojedincu. Hrvatska enciklopedija ocjenjuje da je krapinski nalaz bio odlučujući dokaz o postojanju fosilnog čovjeka iz pleistocena, a Gorjanović-Krambergera ubraja među utemeljitelje svjetske paleoantropologije. Rezultate je objavio u monografiji Der diluviale Mensch von Krapina in Kroatien, a nakon rasprave s Virchowom dopunio ih je u djelu Život i kultura diluvijalnog čovjeka iz Krapine u Hrvatskoj iz 1913.

Gorjanović-Kramberger bio je i među prvima koji su fosilne kosti snimali rendgenskim zrakama, samo nekoliko godina nakon njihova otkrića.

Zbirka razbijenih kostiju

Ono što krapinsku zbirku čini velikom ujedno je čini i zagonetnom. Od gotovo 900 ljudskih kostiju i zuba nijedna lubanja nije cijela, nijedna duga kost nije čitava, a nijedan kostur nije pokopan. Kosti su razasute i pomiješane sa životinjskima, a neke nose tragove rezanja i struganja kamenim oruđem. Dio ih je nagorio.

Koliko je ljudi zapravo zastupljeno, ni danas se ne zna točno. Hrvatska enciklopedija govori o sedamdesetak pojedinaca u dobi od 3 do 27 godina, a druge procjene, koje broje samo ono što se sa sigurnošću može razdvojiti, spuštaju broj na dvadesetak do tridesetak. Najpoznatiji nalaz je lubanja Krapina 3, koju je Gorjanović-Kramberger nazvao lubanjom C i koja se danas nalazi u udžbenicima diljem svijeta.

Starost nalaza dugo se procjenjivala samo po životinjama iz istih slojeva. Godine 1995. tim fizičara i antropologa objavio je u časopisu Nature datiranja metodom elektronske spinske rezonancije na zubima iz nalazišta: krapinski neandertalci živjeli su prije oko 130 000 godina, u toplijem razdoblju između dvaju ledenih doba.

Gozba ili obred

Već 1901. Gorjanović-Kramberger iznio je pretpostavku da su krapinski neandertalci bili ljudožderi. Razlomljene duge kosti mogle su se razbiti radi moždine, lubanje radi mozga, a tragovi rezanja upućivali su na skidanje mesa. Tu su pretpostavku prihvatili i neki kasniji istraživači.

Drugi su u istim tragovima vidjeli nešto sasvim drugo. Američki paleoantropolog Erik Trinkaus 1985. upozorio je da lubanje mogu popucati pod težinom naslaga, a kosti se razići zbog urušavanja stijena, životinja i samih iskopavanja s početka stoljeća, koja nisu bila izvedena današnjim metodama. Antropologinja Mary Doria Russell 1987. usporedila je krapinske tragove s tragovima klanja na kostima sobova iz istog razdoblja i s tragovima na kosturima ljudi čije su kosti, prema poznatim običajima, očišćene kamenim noževima prije drugotnog pokopa. Krapinski tragovi nisu nalikovali onima na sobovima, ali su dobro odgovarali drugima. Zaključila je da su kosti vjerojatno očišćene radi pokopa, a ne radi hrane.

Hrvatska enciklopedija sažima stanje ovako: oštećenja mogu nastati i prirodnim procesima tijekom fosilizacije, ali je pitanje kanibalizma i danas predmet znanstvenih rasprava.

Kandže orla štekavca

Novija istraživanja promijenila su sliku o tome kakvi su bili ljudi s Hušnjakova. Na kostima jedanaestero pojedinaca vide se ozljede koje su zacijelile, uključujući prijelome ruke i ključne kosti te udubljenje na lubanji. Takve ozljede u divljini teško je preživjeti bez tuđe pomoći, pa se smatra da se zajednica brinula o ranjenima.

Godine 2015. Davorka Radovčić, Jakov Radovčić, David Frayer i Ankica Oros Sršen objavili su rad o osam kandži orla štekavca iz krapinske zbirke. Gorjanović-Kramberger ih je iskopao i popisao, ali na njih stotinu godina nitko nije obratio posebnu pozornost. Na kandžama su urezi, uglačana mjesta i tragovi vlakana, a autori zaključuju da su bile povezane i nošene kao nakit. To bi bio jedan od najstarijih poznatih ukrasa u Europi, desetke tisuća godina stariji od dolaska modernih ljudi.

Muzej krapinskih neandertalaca otvoren je 2010. uz samo nalazište, a zbirka se i danas proučava.

Kronologija

  1. 1856.: U dolini Neander u Njemačkoj pronađene su kosti po kojima su neandertalci dobili ime.
  2. 23. kolovoza 1899.: Dragutin Gorjanović-Kramberger prvi put dolazi na Hušnjakovo brdo.
  3. 1899.–1905.: Iskopavanja na Hušnjakovu; prikupljeno je gotovo 900 ljudskih kostiju i zuba.
  4. 1901.: Gorjanović-Kramberger iznosi pretpostavku o kanibalizmu krapinskih neandertalaca.
  5. 1913.: Izlazi monografija Život i kultura diluvijalnog čovjeka iz Krapine u Hrvatskoj.
  6. 1985.: Erik Trinkaus tumači lom kostiju pritiskom naslaga i drugim prirodnim procesima.
  7. 1987.: Mary Doria Russell objavljuje tumačenje o obrednom uklanjanju mesa prije pokopa.
  8. 1995.: Datiranje na zubima smješta nalaze u razdoblje prije oko 130 000 godina.
  9. 2010.: Uz nalazište je otvoren Muzej krapinskih neandertalaca.
  10. 2015.: Objavljen je rad o kandžama orla štekavca kao mogućem nakitu neandertalaca.

Ključne osobe

  • Dragutin Gorjanović-Kramberger: Hrvatski geolog, paleontolog i antropolog koji je otkrio i istražio nalazište na Hušnjakovu.
  • Rudolf Virchow: Njemački patolog koji je sumnjao u neandertalce kao zasebnu vrstu i s kojim je Gorjanović-Kramberger raspravljao.
  • Erik Trinkaus: Američki paleoantropolog koji je lom kostiju objašnjavao prirodnim procesima.
  • Mary Doria Russell: Američka antropologinja koja je tragove rezanja tumačila kao dio obreda pokapanja.
  • Jakov Radovčić: Hrvatski paleontolog, dugogodišnji istraživač krapinske zbirke i suautor rada o orlovskim kandžama.
  • Davorka Radovčić: Hrvatska paleontologinja, prva autorica rada o kandžama orla štekavca iz Krapine.

Što se zna

  1. Gorjanović-Kramberger istraživao je nalazište na Hušnjakovu brdu od 1899. do 1905.
  2. Zbirka sadrži gotovo 900 ljudskih kostiju i zuba, uz kosti izumrlih životinja, kamene alate srednjeg paleolitika i tragove ognjišta.
  3. Nijedna lubanja ni duga kost nije sačuvana cijela, a neke kosti imaju tragove rezanja i gorenja.
  4. Datiranja objavljena 1995. smještaju krapinske neandertalce u razdoblje prije oko 130 000 godina.
  5. Na kostima jedanaestero pojedinaca vide se zacijeljene ozljede.
  6. Osam kandži orla štekavca iz zbirke nosi tragove obrade za koje autori rada iz 2015. smatraju da potječu od izrade nakita.

Otvorena pitanja

  • Jesu li krapinski neandertalci jeli meso svojih mrtvih?
  • Je li uklanjanje mesa s kostiju bilo dio obreda pokapanja?
  • Koliko je ljudi zapravo zastupljeno u zbirci?
  • Jesu li se kosti nakupile u kratkom razdoblju ili kroz mnogo naraštaja?

Teorije

  • Krapinski neandertalci jeli su meso svojih mrtvih, zbog hrane ili iz obrednih razloga
  • Meso je s kostiju uklanjano prije drugotnog pokopa, kao dio obreda za mrtve
  • Kosti su razlomile i razbacale naslage, urušavanje stijena, životinje i rana iskopavanja

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Radovčić, J. (1988). Dragutin Gorjanović-Kramberger i krapinski pračovjek. Zagreb.
  • Karavanić, I. (2004). Život neandertalaca. Zagreb: Školska knjiga.
  • Muzej krapinskih neandertalaca

Izvori