Kosinjska tiskara i mjesto tiskanja prve hrvatske knjige

Kad je 1483. dovršen glagoljski Misal, Hrvati su dobili tiskanu knjigu, i to na vlastitom pismu i jeziku. Zagonetka počinje na kraju knjige: kolofon donosi samo datum i riječi ti misali biše svršeni.

Knjiga bez adrese

Misal nema naslovnu stranicu. Prema Vlasti Radan, koja je na mrežnoj stranici (posljednja izmjena 2006.) okupila hipoteze o njegovu nastanku, kolofon navodi 22. veljače 1483., a o mjestu tiskanja, tiskaru i financijeru nema nikakva podatka. Zbog visoke kvalitete tiska, oblikovanja i slova dugo se pretpostavljalo da je knjiga izišla u Italiji, vjerojatno u Veneciji ili Rimu. Vodeni žigovi na papiru pokazuju njemačke papirnice, a za to vrijeme nisu poznate papirnice na hrvatskom području, pa je papir sigurno bio uvezen.

Radan smatra da je tiskanje najvjerojatnije pokrenula i financirala glagoljaška crkva. Budući da slova nisu ostala u kasnijim tiskanim knjigama, pretpostavlja da je tiskara prestala raditi, možda uništena u osmanskim provalama.

Zašto Kosinj

Kosinj leži u dolini istoimene rijeke u Lici. Hrvatska enciklopedija bilježi da se naziv prvi put spominje 1461., da je mjesto pripadalo knezovima Kosinjskim iz plemena Stupića te da postoji teza o glagoljskoj tiskari utemeljenoj u drugoj polovici 15. stoljeća za frankopanske uprave. Enciklopedija izričito navodi da je riječ o tezi, a ne o potvrđenoj činjenici. Mjesto je teško stradalo u osmanskim provalama 1522. i 1525. Opis Like i Krbave iz 1695., nastao nakon službene vizitacije, spominje u Kosinju glagoljsku tradiciju, tiskaru liturgijskih knjiga, pavlinski samostan i sedam crkava, a stariji ga historiografi pripisuju senjskom biskupu Sebastijanu Glaviniću.

Na temelju tog izvješća hrvatski su istraživači šezdesetih godina 20. stoljeća zaključili da je prva tiskara mogla djelovati u Kosinju. Književnik Zvonimir Kulundžić, prema Ivanu Manceu, to je predložio 1960. Radan taj prijedlog ne prihvaća: navodi da nijedna knjiga s kolofonom iz Kosinja nije pronađena i da se slova Rimskog brevijara iz 1491. razlikuju od slova Misala, pa je zajednička tiskara malo vjerojatna.

Slijepi otisak

Ivan Mance, rodom iz Kosinja, na temi je radio osamnaest godina. Doktorirao je 2023. na Sveučilištu u Zagrebu disertacijom Hipoteza o Kosinjskoj tiskari – informacijsko-povijesna analiza, a iste je godine objavio knjigu od oko 750 stranica, Kosinjska tiskara – povijesna, informacijska i kartografska studija. Središnji je dokaz, prema njemu, slijepi otisak, tj. otisak bez tinte, u kalendaru Misala pod mjesecom ožujkom: potpis Ambroza (Broza) Kacitića, rodom iz Kosinja, koji je, prema Novom listu, radio u službi kosinjskog pavlinskog samostana. Mance tvrdi da je pregledao sve slijepe otiske u knjizi.

Danijel Patafta, recenzent studije u časopisu Ban Dvor, piše da knjiga ocrtava slijepe otiske na devet položaja na pet stranica, s ukupno 340 znakova, te da je autorova tumačenja moguće osporavati. Smatra je poticajem za daljnja istraživanja, a ne konačnim odgovorom. Mance dodaje da se Kosinj nalazi na 225 povijesnih karata, što samo po sebi ne dokazuje tiskaru, ali pokazuje da je mjesto imalo značenje.

Što je danas na kocki

Prema Manceu, na području Kosinja nalazi se četrdesetak arheoloških nalazišta, od kojih se dvadeset i dva nalaze u zoni planirane akumulacije hidroelektrane Kosinj; nijedno nije sustavno istraženo. Župnik Pero Jurčević i Mance pokrenuli su inicijativu za spomenik Ambrozu Kaciticu uz crkvu sv. Petra i Pavla u Donjem Kosinju, na mjestu nekadašnjeg samostana. Rasprava o tome gdje je tiskan Misal tako prelazi iz dvorane za predavanja na teren.

Dokazi za i protiv

Tiskara u Kosinju

• U prilog: Mance u kalendaru Misala nalazi slijepi otisak koji čita kao potpis Ambroza Kacitića, kosinjskog tiskara.
• U prilog: Opis Like i Krbave iz 1695. spominje u Kosinju tiskaru liturgijskih knjiga, pavlinski samostan i glagoljsku tradiciju, a Hrvatska enciklopedija navodi tezu o glagoljskoj tiskari pod Frankopanima.
• Protiv: Nijedna knjiga s kolofonom iz Kosinja nije pronađena, a slova Rimskog brevijara iz 1491. razlikuju se od slova Misala (Radan).
• Protiv: Hrvatska enciklopedija tiskaru u Kosinju zove tezom, ne činjenicom, a recenzent Manceove studije očekuje da će se njegova tumačenja osporavati.

Tiskara u Italiji

• U prilog: Kvaliteta tiska, oblikovanja i slova upućuje na iskusnu radionicu, a papir je uvezen iz njemačkih papirnica.
• Protiv: U kolofonu nema ni mjesta ni tiskara, pa se talijanska tiskara ne može dokazati; tvrdnja počiva na procjeni kvalitete.

Tiskara u Modrušu

• U prilog: Hipoteza se oslanja na natpis NOEMIL.
• Protiv: Nema arheoloških ni materijalnih dokaza (Radan).