Lubanja i kosti (Skull and Bones)

Na Yaleu se u prvoj polovici 19. stoljeća studentski život vrtio oko debatnih društava. U jesen 1832. izbio je spor oko nagrada udruge Phi Beta Kappa, a student William Huntington Russell i njegov kolega Alphonso Taft okupili su skupinu kolega u novo, zatvoreno društvo. Prvu generaciju činilo je petnaest studenata završne godine. Taj broj ostao je pravilo do danas.

Petnaest za svaku generaciju

Društvo nije primalo prijave. Članovi odlaze kod studenata treće godine koje smatraju najistaknutijima na sveučilištu i nude im mjesto. Od 1879. to se događa na proljetni "Tap Day", dan kad se na Yaleu biraju novi članovi svih takvih društava. Pozvani su tradicionalno bili kapetani sportskih momčadi, urednici studentskih novina i budući vođe, a odabrani dobivaju i nadimak koji nose cijeli život. George H. W. Bush, primjerice, nosio je nadimak Magog.

Simbol društva je zlatna značka s lubanjom na prekriženim kostima i brojem 322 na donjoj čeljusti. Najčešće se tumači kao godina 322. prije Krista, kad je umro atenski govornik Demosten, a pismo ranih članova iz sveučilišnog arhiva upućuje na to da su članovi i datume brojili od te godine. Članovi se obvezuju na tajnost i o onome što se zbiva unutra javno ne govore.

Grobnica u High Streetu

Russell je 1856. društvo upisao kao udrugu Russell Trust Association, koja i danas posjeduje njegovu imovinu, a iste godine podignut je prvi dio zgrade u High Streetu. Pročelje od smeđeg kamena u egipatskom stilu nema prozora, pa su je studenti prozvali Grobnicom. Zgrada je proširena 1903., a 1912. dobila je tornjeve u stražnjem vrtu. Društvo posjeduje i otok Deer Island na rijeci Sv. Lovre, gdje se članovi okupljaju krajem ljeta.

Prvi opširniji opis društva objavio je 1871. Lyman Bagg u knjizi o četiri godine na Yaleu, nazvavši ga zagonetkom o kojoj studentski tračevi nikad ne prestaju raspravljati. Imena članova nisu bila tajna: tiskala su se u godišnjacima, a tajni su bili samo sastanci i obredi.

Društvo moćnih

Popis bivših članova tumači zašto je Skull and Bones privukao toliko pozornosti. Alphonsov sin William Howard Taft postao je predsjednik SAD-a 1909., a članovi su bili i George H. W. Bush (1948.) i njegov sin George W. Bush (1968.), izdavač časopisa Time Henry Luce, diplomat Averell Harriman i savjetnik za nacionalnu sigurnost McGeorge Bundy. Na predsjedničkim izborima 2004. obojica glavnih kandidata, George W. Bush i John Kerry, bili su članovi. Kad su Kerryja pitali što to znači, odgovorio je: "Ne puno, jer je to tajna."

Dugo je društvo primalo gotovo isključivo bijele protestante. Prvog crnog člana primilo je 1965. Kad je generacija iz 1991. odlučila primiti žene, bivši članovi promijenili su brave na Grobnici, a skupina okupljena oko pisca Williama F. Buckleyja sudski je privremeno zaustavila promjenu. Nakon drugog glasanja u listopadu 1991. žene su ipak primljene u generaciju iz 1992.

Priča o Geronimovoj lubanji

Uz društvo se veže i običaj "posuđivanja" predmeta iz drugih društava i sveučilišnih zgrada, a s njim i glasine o lubanjama slavnih ljudi u Grobnici. Najpoznatija se tiče apačkog vođe Geronima, koji je umro 1909. kao ratni zarobljenik u utvrdi Fort Sill u Oklahomi. Prema priči, šestero članova Skull and Bonesa, među njima Prescott Bush, otac i djed dvojice predsjednika, služilo je 1918. ondje kao vojni dobrovoljci i otkopalo njegov grob.

Povjesničar Marc Wortman pronašao je 2006. pismo člana Wintera Meada iz 1918. u kojem se tvrdi da je "lubanja dostojnog Geronima" sada u Grobnici. Godine 2009. skupina Geronimovih potomaka, koju je zastupao bivši ministar pravosuđa Ramsey Clark, tužila je društvo i američku vladu tražeći povrat posmrtnih ostataka. Clark je priznao da nema čvrstog dokaza. Vojska navodi da nema traga da ostaci nisu u grobu, koji je 1928. prekriven betonom. Sud je 2010. tužbu odbacio jer se zakon o povratu indijanskih posmrtnih ostataka ne odnosi na događaje prije 1990.

Od tajnog društva do teorije zavjere

Od osamdesetih godina 20. stoljeća Skull and Bones postao je stalno mjesto teorija zavjere. Antony C. Sutton u knjizi America's Secret Establishment (1983.) tvrdio je da članovi preko obiteljskih i poslovnih veza upravljaju američkom politikom, financijama i obrazovanjem. Drugi su društvo povezivali s iluminatima, s CIA-om ili s "novim svjetskim poretkom", a ono je postalo predložak za filmove poput The Skulls (2000.).

Novinarka Alexandra Robbins, bivša studentica Yalea, u knjizi Secrets of the Tomb (2002.) opisala je život društva na temelju razgovora s bivšim članovima i prikazala ga kao mrežu poznanstava koja članovima pomaže u karijeri. Prema časopisu The Atlantic, sastav društva posljednjih se godina posve promijenio: generacija iz 2020. prva je u kojoj nije bilo nijednog bijelog člana, a djeca bivših članova rijetko dobivaju poziv.