Slobodni zidari

Četiri londonske lože okupile su se 1717. u krčmi kraj katedrale svetog Pavla i izabrale zajedničkog velikog majstora. Tri stoljeća kasnije njihovi su nasljednici optuživani za revolucije, ratove i tajnu vlast nad svijetom.

Ukratko

  • Slobodni zidari (masoni) bratstvo su koje je izraslo iz udruženja srednjovjekovnih graditelja; prva velika loža osnovana je u Londonu 1717., a danas lože postoje u gotovo svim zemljama svijeta.
  • Članovi se okupljaju u ložama, prolaze obrede s graditeljskim simbolima i obvezuju se na tajnost obreda i međusobnu pomoć.
  • Od 18. stoljeća optuživani su da stoje iza revolucija i da tajno upravljaju državama; te su optužbe poslužile Crkvi u zabranama, a totalitarnim režimima u progonima.
  • Zagovornici teorija ističu stvarne slučajeve poput talijanske lože P2, a kritičari da velike lože nemaju zajedničko vodstvo ni politički program.

U srednjovjekovnoj Engleskoj i Škotskoj klesari koji su gradili katedrale i dvorce bili su udruženi u lože. Imali su vlastita pravila, znakove raspoznavanja i legende o podrijetlu svoga zanata, zapisane u takozvanim Starim dužnostima. U 17. stoljeću u lože su počeli ulaziti i ljudi koji nikad nisu klesali kamen: plemići, trgovci i učenjaci. Antikvar Elias Ashmole zapisao je u dnevniku da je primljen u ložu u Warringtonu 1646. Takve "prihvaćene" članove privlačili su obredi, druženje i ideja bratstva u vremenu vjerskih ratova.

Krčma kraj katedrale

Prema predaji koju je prvi zapisao svećenik James Anderson 1738., četiri londonske lože okupile su se 24. lipnja 1717. u krčmi Goose and Gridiron kraj katedrale svetog Pavla i osnovale Veliku ložu Londona i Westminstera. Povjesničari Andrew Prescott i Susan Mitchell Sommers upozorili su da za taj datum nema suvremenih zapisa i da je velika loža možda osnovana tek 1721., ali je godina 1717. postala uobičajena za početak modernog slobodnog zidarstva.

Godine 1723. Anderson je objavio Konstitucije nove organizacije. Od člana se tražilo da bude "dobar i vjeran čovjek" koji poštuje moralni zakon, a vjerske razlike ostavljale su se po strani. U ložama su se okupljali i anglikanci i katolici, a stupnjevi učenika, pomoćnika i majstora preuzeli su alat graditelja, šestar i kutomjer, kao simbole moralnog usavršavanja.

Bratstvo se brzo širilo. Do sredine 18. stoljeća lože su postojale u Francuskoj, njemačkim zemljama, Habsburškoj Monarhiji, Rusiji i američkim kolonijama. Masoni su bili George Washington, Benjamin Franklin, Voltaire, Wolfgang Amadeus Mozart i mnogi drugi poznati ljudi toga doba.

Prve zabrane

Tajnost i miješanje vjera ubrzo su izazvali sumnju. Papa Klement XII. bulom In eminenti apostolatus specula 1738. zabranio je katolicima ulazak u lože pod prijetnjom izopćenja, a zabrana u izmijenjenom obliku vrijedi i danas. Nakon Francuske revolucije isusovac Augustin Barruel i fizičar John Robison tvrdili su da su revoluciju pripremili masoni i iluminati, a te su knjige postale temelj kasnijih teorija.

U Sjedinjenim Državama 1826. nestao je William Morgan iz Batavije u saveznoj državi New York, koji je najavio knjigu s otkrivenim masonskim obredima. Vjerovalo se da su ga oteli i ubili masoni, a nekoliko ih je osuđeno za otmicu. Iz ogorčenja je nastala Antimasonska stranka, prva treća stranka u američkoj povijesti, koja je 1831. održala prvu nacionalnu konvenciju za izbor predsjedničkog kandidata.

Izmišljeni Lucifer

U Francuskoj je novinar Léo Taxil od 1885. objavljivao knjige u kojima je tvrdio da masoni potajno štuju Lucifera i održavaju sotonističke obrede. Njegove su knjige bile vrlo čitane i hvaljene u katoličkom tisku. Dana 19. travnja 1897. Taxil je na javnom predavanju u Parizu, pred publikom u kojoj je bilo i svećenika, priznao da je sve izmislio kako bi ismijao one koji su mu vjerovali. Neki njegovi izmišljeni citati i danas kruže kao dokaz.

Od optužbe do progona

Na prijelazu u 20. stoljeće teorija o masonima spojila se s antisemitizmom u priču o "židovsko-masonskoj zavjeri", koja je proširena i krivotvorenim Protokolima sionskih mudraca. Ta priča nije bila rasprava, nego oružje. Prema Američkom memorijalnom muzeju holokausta, nacistička Njemačka postupno je gasila lože, a 1935. naredila je raspuštanje svih preostalih i oduzimanje njihove imovine. Nacisti su masone prikazivali kao oruđe Židova, organizirali antimasonske izložbe u okupiranom Parizu 1940. i Bruxellesu 1941. i oduzimali arhive i knjižnice loža. U Francoj Španjolskoj zakon iz 1940. kažnjavao je pripadnost masonstvu zajedno s komunizmom. Tisuće ljudi izgubile su posao, slobodu ili život samo zbog članstva.

Loža koja je srušila vladu

Najjači argument onima koji vjeruju u tajnu moć masona dolazi iz Italije. U ožujku 1981. policija je, istražujući bankara Michelea Sindonu, kod Licia Gellija pronašla popis članova lože Propaganda Due (P2) s 962 imena: ministrima, zastupnicima, generalima, šefovima obavještajnih službi, bankarima i novinarima. Skandal je u svibnju 1981. srušio vladu, a parlamentarna komisija pod vodstvom zastupnice Tine Anselmi zaključila je da je loža bila tajna zločinačka organizacija koja je nastojala nadzirati politički život zemlje. Veliki Orijent Italije suspendirao je P2 još 1976., a Italija je 1982. zakonom zabranila tajna udruženja.

Masoni odgovaraju da je P2 djelovala protivno njihovim pravilima i da ne govori o slobodnom zidarstvu u cjelini. Velike lože međusobno su neovisne, često se ne priznaju, a Ujedinjena velika loža Engleske od 1877. ne priznaje francuski Veliki Orijent jer je ukinuo obvezu vjere u Boga. Danas mnoge lože objavljuju adrese, otvaraju hramove za posjetitelje i govore o svojem radu, ali obrede i dalje drže samo za članove.

Kronologija

  1. 1646.: Elias Ashmole primljen je u ložu u Warringtonu.
  2. 24. lipnja 1717.: Prema predaji, četiri londonske lože osnivaju prvu veliku ložu.
  3. 1723.: Izlaze Andersonove Konstitucije slobodnih zidara.
  4. 1738.: Papa Klement XII. bulom In eminenti zabranjuje katolicima članstvo.
  5. 1797.-1798.: Barruel i Robison tvrde da su masoni i iluminati pripremili Francusku revoluciju.
  6. 1826.: Nestanak Williama Morgana u državi New York potiče antimasonski pokret.
  7. 1831.: Antimasonska stranka održava prvu nacionalnu predsjedničku konvenciju u SAD-u.
  8. 19. travnja 1897.: Léo Taxil priznaje da je izmislio priče o masonskom štovanju Lucifera.
  9. 1935.: Nacistička Njemačka raspušta sve preostale lože.
  10. 1940.: U Španjolskoj stupa na snagu zakon protiv masonstva i komunizma.
  11. Ožujak 1981.: U Italiji je pronađen popis članova lože P2.
  12. 1982.: Italija zabranjuje tajna udruženja.

Ključne osobe

  • James Anderson: Svećenik koji je napisao Konstitucije slobodnih zidara iz 1723.
  • Elias Ashmole: Antikvar čiji je zapis iz 1646. jedno od najranijih svjedočanstava o neoperativnim članovima loža.
  • Klement XII.: Papa koji je 1738. zabranio katolicima članstvo u ložama.
  • William Morgan: Bivši mason čiji je nestanak 1826. pokrenuo antimasonski pokret u SAD-u.
  • Léo Taxil: Francuski novinar koji je izmislio priče o masonskom štovanju Lucifera i priznao podvalu 1897.
  • Licio Gelli: Vođa lože P2, kod kojega je 1981. pronađen popis članova.
  • Tina Anselmi: Talijanska zastupnica koja je vodila parlamentarnu istragu o loži P2.

Što se zna

  1. Prva velika loža prema predaji je osnovana u Londonu 1717., a Andersonove Konstitucije objavljene su 1723.
  2. Katolička crkva od 1738. zabranjuje svojim vjernicima članstvo u masonskim ložama.
  3. Léo Taxil 19. travnja 1897. javno je priznao da je izmislio priče o masonskom sotonizmu.
  4. Nacistička Njemačka raspustila je lože i progonila masone, a propaganda ih je prikazivala kao dio "židovske zavjere".
  5. U Italiji je 1981. otkriven popis lože P2 s 962 imena, a parlamentarna komisija zaključila je da je loža bila tajna zločinačka organizacija.

Što tvrde zagovornici

  • Tajni obredi i zakletva na međusobnu pomoć omogućuju članovima da jedni drugima osiguravaju položaje i zaštitu, nevidljivo za ostale.
  • Slučaj lože P2 dokazuje da loža može okupiti ministre, generale i šefove službi u skrivenu mrežu moći.
  • Među osnivačima Sjedinjenih Država i sudionicima europskih revolucija bilo je mnogo masona, pa su lože bile mjesto na kojem su se kovale političke promjene.
  • Članstvo sudaca, policajaca i političara u organizaciji s tajnim obredima ostavlja otvorenu mogućnost sukoba interesa.

Što kažu kritičari

  • Ne postoji svjetsko vodstvo slobodnih zidara: velike lože međusobno su neovisne, a mnoge se ni ne priznaju.
  • Masoni su se u revolucijama i ratovima nalazili na suprotnim stranama, pa nisu mogli djelovati po zajedničkom planu.
  • Velik dio "dokaza" o masonskoj zavjeri potječe iz priznatih podvala, poput Taxilovih tekstova, i iz krivotvorenih Protokola.
  • Loža P2 bila je suspendirana i djelovala je protivno pravilima slobodnog zidarstva, pa ne pokazuje kako djeluju ostale lože.

Otvorena pitanja

  • Je li prva velika loža doista osnovana 1717. ili nekoliko godina kasnije?
  • Koliki je stvarni utjecaj osobnih veza iz loža na politiku i gospodarstvo pojedinih država?

Teorije

  • Slobodni zidari tajno usmjeravaju politiku i gospodarstvo preko mreže svojih članova
  • Lože su mreže poznanstava koje ponekad zloupotrebljavaju pojedinci, kao u slučaju P2, ali bez zajedničkog plana
  • Slobodno zidarstvo je bratstvo s obredima i dobrotvornim radom, a priče o njegovoj moći uglavnom su proizvod predrasuda i podvala

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Stevenson, D. (1988). The Origins of Freemasonry: Scotland's Century, 1590-1710. Cambridge University Press.
  • Jacob, M. C. (1991). Living the Enlightenment: Freemasonry and Politics in Eighteenth-Century Europe. Oxford University Press.
  • Vaughn, W. P. (1983). The Antimasonic Party in the United States, 1826-1843. University Press of Kentucky.

Izvori