Lucidni snovi
U travnju 1975. čovjek koji je spavao u laboratoriju pomaknuo je oči lijevo-desno, dogovorenim redom. Bio je to prvi zabilježeni znak koji je netko poslao iz sna, svjestan da sanja.
Ukratko
- Lucidni san je san u kojem sanjač zna da sanja, a ponekad može i usmjeravati što se u snu događa.
- Prema pregledu pedeset godina istraživanja, otprilike polovica ljudi doživjela ga je barem jednom, a oko četvrtine barem jednom mjesečno.
- Keith Hearne 1975. i Stephen LaBerge nekoliko godina kasnije pokazali su da sanjač može iz sna poslati dogovoreni znak pokretima očiju, što je dokazalo da se svijest o snu javlja tijekom samog sna.
- Lucidni snovi danas su predmet ozbiljnih istraživanja, ali još se ne zna točno što se u mozgu događa kad se svijest "upali" usred sna.
Većina ljudi zna onaj trenutak u snu kad nešto postane toliko čudno da pomisle: "Ovo nije stvarno." Obično se tada probude. Neki, međutim, ostanu u snu i nastave sanjati, sada svjesni da su u njemu. Mogu letjeti, razgovarati s likovima iz sna ili jednostavno promatrati, znajući da ih tijelo čeka u krevetu.
Markiz koji je bilježio snove
Iskustvo su opisivali već antički pisci, a tibetanska budistička tradicija razvila je cijelu vježbu svjesnog sanjanja. U Europi ga je najpodrobnije opisao francuski sinolog markiz Léon d'Hervey de Saint-Denys. Od djetinjstva je zapisivao svoje snove, a 1867. objavio je knjigu Les rêves et les moyens de les diriger (Snovi i načini da ih se usmjerava). U njoj je tvrdio da svatko vježbom može naučiti prepoznati san dok sanja i upravljati njime.
Naziv lucidni san dao je nizozemski psihijatar i pisac Frederik van Eeden. U radu objavljenom 1913. opisao je stotine vlastitih snova i izdvojio one u kojima je bio potpuno svjestan svog stanja, kao da je "bistar" usred sna. Dugo nakon toga znanost je takva izvješća smatrala zanimljivima, ali neprovjerljivima: kako dokazati da je netko bio svjestan u snu, a ne da je to tek kasnije umislio?
Poruka pokretima očiju
Odgovor je stigao iz jednog svojstva sna. U fazi spavanja s brzim pokretima očiju, poznatoj kao REM faza, tijelo je gotovo potpuno opušteno i nepomično, ali oči se pomiču. Britanski psiholog Keith Hearne dosjetio se da bi sanjač, ako je svjestan da sanja, mogao svjesno pomaknuti oči dogovorenim redom. Njegov ispitanik Alan Worsley, koji je često imao lucidne snove, učinio je to 12. travnja 1975., oko osam sati ujutro. Uređaj koji je bilježio pokrete očiju zapisao je dogovoreni niz, a ostala mjerenja pokazivala su da Worsley spava u REM fazi.
Nedugo zatim isto je neovisno izveo Stephen LaBerge na Sveučilištu Stanford. LaBerge je i sam imao lucidne snove pa je bio vlastiti ispitanik. Rad koji je 1981. objavio s kolegama, među kojima je bio i poznati istraživač spavanja William Dement, pokazao je da su signali poslani iz sna jasno vidljivi u zapisu i da se javljaju usred REM faze. Lucidni san time je prvi put dobio mjerljiv trag.
Razgovor sa sanjačem
LaBerge je u sljedećim desetljećima razvio tehnike za izazivanje lucidnih snova i napisao popularne knjige o njima. Drugi istraživači mjerili su moždanu aktivnost tijekom takvih snova. Njemačka psihologinja Ursula Voss i suradnici 2009. zaključili su da lucidni san ima obilježja i budnog stanja i običnog sna, s pojačanom aktivnošću u prednjim dijelovima mozga.
Godine 2021. četiri laboratorija u SAD-u, Francuskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj objavila su da su uspjela razgovarati sa sanjačima. Istraživači su spavačima u REM fazi postavljali jednostavna pitanja, primjerice računske zadatke, izgovorom, svjetlom ili dodirom. Dio sanjača odgovorio je pokretima očiju ili mišića lica. Od 36 ispitanika, šestero je ukupno 29 puta dalo točan odgovor.
Što ostaje nepoznato
Lucidni snovi danas se proučavaju i kao moguća pomoć ljudima s ponavljajućim noćnim morama, kojima svijest da sanjaju može pomoći da promijene tijek sna. No i dalje nije jasno zašto se svijest usred sna uopće pali, zašto su neki ljudi u tome mnogo uspješniji od drugih i koliko je doživljaj sličan budnoj svijesti.
Za dio ljudi lucidni san ima i duhovno značenje: vide ga kao vježbu svjesnosti, kao put prema dubljem razumijevanju sebe ili kao dokaz da je svijest više od mozga. Istraživanja takva tumačenja ne mogu ni potvrditi ni opovrgnuti, ali su pokazala da je lucidni san stvarno i mjerljivo stanje, a ne samo kasnija priča o snu.
Kronologija
- 1867.: Markiz d'Hervey de Saint-Denys objavljuje knjigu o usmjeravanju snova.
- 1913.: Frederik van Eeden u radu A Study of Dreams uvodi naziv lucidni san.
- 12. travnja 1975.: Alan Worsley u laboratoriju Keitha Hearnea šalje prvi zabilježeni signal pokretima očiju iz lucidnog sna.
- 1981.: Stephen LaBerge i suradnici objavljuju rad o signalima iz lucidnih snova tijekom REM faze.
- 1985.: LaBerge objavljuje knjigu Lucid Dreaming.
- 2009.: Ursula Voss i suradnici opisuju moždanu aktivnost tijekom lucidnih snova.
- 2016.: Pregled pedeset godina istraživanja procjenjuje koliko ljudi ima lucidne snove.
- 2021.: Četiri laboratorija objavljuju da su sa sanjačima razmjenjivali pitanja i odgovore.
Ključne osobe
- Léon d'Hervey de Saint-Denys: Francuski sinolog koji je 1867. opisao kako se snovi mogu usmjeravati.
- Frederik van Eeden: Nizozemski psihijatar i pisac koji je uveo naziv lucidni san.
- Keith Hearne: Britanski psiholog koji je 1975. zabilježio prvi signal iz lucidnog sna.
- Alan Worsley: Ispitanik koji je poslao prvi zabilježeni signal iz lucidnog sna.
- Stephen LaBerge: Psiholog koji je signale iz lucidnih snova dokazao na Sveučilištu Stanford.
- Ursula Voss: Psihologinja koja je istraživala moždanu aktivnost tijekom lucidnih snova.
Što se zna
- Lucidni snovi javljaju se uglavnom u REM fazi sna.
- Sanjač može iz lucidnog sna poslati dogovoreni signal pokretima očiju, što se vidi u mjerenjima.
- Prema metaanalizi iz 2016., oko 55 posto ljudi barem je jednom imalo lucidni san, a oko 23 posto ima ih barem jednom mjesečno.
- U istraživanju iz 2021. šestero od 36 ispitanika točno je odgovorilo na pitanja postavljena tijekom sna.
Otvorena pitanja
- Što točno u mozgu omogućuje da se svijest pojavi usred sna?
- Zašto neki ljudi lako imaju lucidne snove, a drugi nikad?
- Može li se lucidno sanjanje pouzdano koristiti u liječenju noćnih mora?
Teorije
- Posebno stanje mozga u kojem se dijelovi budne svijesti uključe tijekom REM faze
- Vještina koju se može naučiti vježbom, kao što su tvrdili Hervey de Saint-Denys i LaBerge
- Stanje svijesti koje otkriva da je svijest više od rada mozga
Povezane priče
Za daljnje istraživanje
- LaBerge, S. (1985). Lucid Dreaming. J. P. Tarcher.
- Hervey de Saint-Denys, L. (1867). Les rêves et les moyens de les diriger. Amyot.
- van Eeden, F. (1913). A Study of Dreams (preneseno na stranici Lucidity Institutea).
Izvori
- LaBerge, S., Nagel, L. E., Dement, W. C. i Zarcone, V. P. (1981). Lucid dreaming verified by volitional communication during REM sleep. Perceptual and Motor Skills, 52(3), 727–732.
- Voss, U., Holzmann, R., Tuin, I. i Hobson, J. A. (2009). Lucid dreaming: a state of consciousness with features of both waking and non-lucid dreaming. Sleep, 32(9), 1191–1200.
- Saunders, D. T., Roe, C. A., Smith, G. i Clegg, H. (2016). Lucid dreaming incidence: A quality effects meta-analysis of 50 years of research. Consciousness and Cognition, 43, 197–215.
- Konkoly, K. R. i suradnici (2021). Real-time dialogue between experimenters and dreamers during REM sleep. Current Biology, 31(7), 1417–1427.
- Lucid dream, Wikipedia