Mjesečarenje
Mjesečar hoda otvorenih očiju, otvara vrata i odgovara na pitanja, a ujutro se ničega ne sjeća. Mozak mu u tom trenutku nije ni budan ni u snu, nego pomalo u oba stanja.
Ukratko
- Mjesečarenje je poremećaj spavanja pri kojem čovjek ustaje, hoda ili obavlja složenije radnje dok je zapravo u dubokom snu.
- Češće je kod djece nego kod odraslih: prema velikom pregledu istraživanja, u godini dana mjesečari oko 5 posto djece i oko 1,5 posto odraslih.
- Javlja se u dubokom snu bez sanjanja, najčešće u prvoj trećini noći, a ne u fazi u kojoj sanjamo.
- Mjesečarenje je obiteljsko, a češće je uz nedostatak sna i stres; zašto se mozak djelomično budi, a djelomično ostaje u snu, još se istražuje.
Mjesečar sjedne u krevetu, ustane i krene. Oči su mu otvorene, ali pogled je prazan. Može otići u kuhinju, premjestiti stvari, obući se ili izaći iz kuće, a ponekad i nešto promrmljati kao odgovor. Nakon nekoliko minuta, rijetko i duže, vrati se u krevet ili zaspi negdje drugdje. Ujutro se ne sjeća ničega ili tek nejasnih djelića.
Od mjesečine do Lady Macbeth
Hrvatski naziv, kao i stari nazivi u mnogim jezicima, povezuje pojavu s Mjesecom. Stoljećima se vjerovalo da mjesečina mami ljude iz kreveta, pa su mjesečare smatrali opsjednutima, začaranima ili posebno osjetljivima na nebeske utjecaje. Latinski naziv somnambulizam doslovno znači "hodanje u snu".
U književnosti je najpoznatija mjesečarka Lady Macbeth iz Shakespeareove tragedije, koja noću hoda dvorcem sa svijećom i pokušava s ruku oprati krv koju samo ona vidi. Prizor je slikao i Johann Heinrich Füssli. U 19. stoljeću mjesečarenje je zaokupilo i liječnike i javnost: povezivali su ga s hipnozom, a o mjesečarima su se pisale opere i romani.
Što pokazuju mjerenja spavanja
Liječnici mjesečarenje danas ubrajaju u parasomnije, poremećaje pri kojima se tijekom spavanja javljaju neobična ponašanja ili doživljaji. Pravi pomak u njegovu razumijevanju donijeli su laboratoriji za spavanje u drugoj polovici 20. stoljeća. Snimanje moždanih valova pokazalo je da se mjesečarenje ne događa u REM fazi, kad sanjamo i kad je tijelo gotovo nepomično, nego u najdubljem dijelu sna bez brzih pokreta očiju, takozvanom sporovalnom snu. Taj je san najizraženiji u prvim satima noći, pa se mjesečarenje najčešće javlja ubrzo nakon uspavljivanja.
Kanadski istraživači Antonio Zadra, Jacques Montplaisir i suradnici u preglednom radu iz 2013. opisali su mjesečarenje kao stanje u kojem su dijelovi mozga zaduženi za kretanje i osnovnu orijentaciju budni, a dijelovi zaduženi za prosudbu, svijest o sebi i pamćenje i dalje spavaju. Zato mjesečar može sići niz stube, ali ne zna što radi i poslije se toga ne sjeća.
Koliko je česta
Australski istraživači Helen Stallman i Mark Kohler 2016. objedinili su rezultate više od pedeset istraživanja s više od sto tisuća sudionika. Procijenili su da je u posljednjih godinu dana mjesečarilo oko 5 posto djece i oko 1,5 posto odraslih. Kod većine djece mjesečarenje prestaje s odrastanjem.
Američko istraživanje na više od 19 tisuća odraslih, koje je 2012. objavio Maurice Ohayon sa suradnicima, pokazalo je da je gotovo trećina ispitanika barem jednom u životu imala epizodu noćnog lutanja, a 3,6 posto u posljednjoj godini. Češće su to prijavljivali ljudi s nekim poremećajima spavanja, depresijom, a i oni koji su uzimali neke lijekove za spavanje i antidepresive.
Mjesečarenje se javlja u obiteljima, što upućuje na nasljednu sklonost. Epizode mogu potaknuti nedostatak sna, stres, vrućica, alkohol i buka, odnosno sve što produbljuje san ili ga isprekida.
Pred sudom
Rijetko, ali ozbiljno pitanje jest što se događa kad mjesečar nekome naudi. Sudovi u nekoliko zemalja razmatrali su slučajeve u kojima su optuženi tvrdili da su djelo počinili u snu. Najpoznatiji je kanadski predmet R. protiv Parksa: Vrhovni sud Kanade 1992. potvrdio je oslobađajuću presudu muškarcu nakon što su stručnjaci za spavanje svjedočili da je tijekom događaja mjesečario. U drugim slučajevima sudovi takvu obranu nisu prihvatili.
Takvi predmeti pokazuju koliko je teško naknadno dokazati da je netko spavao, jer epizoda prođe prije nego što se itko može izmjeriti. Stručnjaci zato pažljivo uspoređuju obiteljsku povijest, ranije epizode i nalaze iz laboratorija za spavanje.
Što ostaje otvoreno
Raširen je strah da je mjesečara opasno probuditi. Buđenje nije opasno, ali čovjek tada može biti zbunjen i uplašen, pa se savjetuje da ga se mirno odvede natrag u krevet i ukloni ono o što bi se mogao ozlijediti. Za većinu ljudi mjesečarenje je bezazleno i prolazno, a ozbiljnije liječenje potrebno je samo kad su epizode česte ili opasne.
Otvoreno ostaje zašto se kod nekih ljudi mozak budi tako neujednačeno i zašto isti okidači kod jednih izazovu mjesečarenje, a kod drugih samo kratko buđenje.
Kronologija
- Oko 1606.: Shakespeare piše Macbetha, s poznatim prizorom mjesečarenja Lady Macbeth.
- Oko 1784.: Johann Heinrich Füssli slika Lady Macbeth koja mjesečari.
- 1992.: Vrhovni sud Kanade u predmetu R. protiv Parksa potvrđuje oslobađajuću presudu na temelju mjesečarenja.
- 2012.: Istraživanje na više od 19 tisuća odraslih Amerikanaca objavljuje koliko je često noćno lutanje.
- 2013.: Zadra i suradnici objavljuju pregled o tome što se događa u mozgu mjesečara.
- 2016.: Stallman i Kohler objavljuju metaanalizu o učestalosti mjesečarenja.
Ključne osobe
- Antonio Zadra: Kanadski istraživač spavanja koji proučava mjesečarenje.
- Jacques Montplaisir: Kanadski stručnjak za poremećaje spavanja.
- Helen Stallman: Australska psihologinja koja je objedinila istraživanja o učestalosti mjesečarenja.
- Maurice Ohayon: Istraživač koji je proučio noćno lutanje među odraslim Amerikancima.
- Johann Heinrich Füssli: Slikar koji je prikazao mjesečarenje Lady Macbeth.
Što se zna
- Mjesečarenje se javlja u dubokom sporovalnom snu, najčešće u prvoj trećini noći.
- Prema metaanalizi iz 2016., u godini dana mjesečari oko 5 posto djece i oko 1,5 posto odraslih.
- U američkom istraživanju gotovo trećina odraslih prijavila je barem jednu epizodu noćnog lutanja u životu.
- Sklonost mjesečarenju često se javlja u obiteljima.
- Vrhovni sud Kanade 1992. potvrdio je oslobađajuću presudu u predmetu R. protiv Parksa.
Otvorena pitanja
- Zašto se kod mjesečara dijelovi mozga bude neujednačeno?
- Koji geni stoje iza obiteljske sklonosti mjesečarenju?
- Kako pouzdano utvrditi je li netko u određenom trenutku mjesečario?
Teorije
- Djelomično buđenje iz dubokog sna, pri kojem se budi samo dio mozga
- Nasljedna sklonost koju pokreću nedostatak sna, stres i drugi okidači
- Izraz potisnutih briga i napetosti koje izlaze na površinu u snu
Povezane priče
Za daljnje istraživanje
Izvori
- Stallman, H. M. i Kohler, M. (2016). Prevalence of Sleepwalking: A Systematic Review and Meta-Analysis. PLOS ONE, 11(11), e0164769.
- Ohayon, M. M., Mahowald, M. W., Dauvilliers, Y., Krystal, A. D. i Léger, D. (2012). Prevalence and comorbidity of nocturnal wandering in the US adult general population. Neurology, 78(20), 1583–1589.
- Zadra, A., Desautels, A., Petit, D. i Montplaisir, J. (2013). Somnambulism: clinical aspects and pathophysiological hypotheses. The Lancet Neurology, 12(3), 285–294.
- Sleepwalking, Wikipedia