Markovi kuli

Iznad Prilepa stoje ruševine koje se zovu Markovim kulama. Povijesni Marko vladao je Prilepom nepunih dvadeset i pet godina, a arheolozi na brdu nalaze tragove života starije od njega.

Ukratko

  • Markovi kuli (makedonski Маркови Кули, srpski Markove kule) srednjovjekovna su utvrda iznad Prilepa u Sjevernoj Makedoniji, nazvana po Kraljeviću Marku.
  • Povijesni Marko, sin kralja Vukašina, nakon 1371. vladao je zapadnom Makedonijom s Prilepom kao prijestolnicom, kao osmanski vazal, i poginuo 1395.
  • Marko je istodobno najpoznatiji junak južnoslavenske usmene epike, kod Srba, Makedonaca, Bugara i Hrvata, pa se za Markove kule vežu i povijest i predaja.
  • Arheolozi su na lokalitetu pronašli slojeve starije od Marka i njegova oca, kao i ukope u stijeni; koliko je tvrđava starija od Marka, i dalje je predmet rasprave.

Markove kule iznad Prilepa su ostaci utvrde. Hrvatska enciklopedija ih spominje kao "ostatke srednjovjekovne utvrde" povrh grada, a Prilep opisuje kao grad u sjeveroistočnom dijelu Pelagonije, na 650 do 700 metara nadmorske visine, okružen planinama Babunom i Drenom. Najstarija gradska četvrt, Varoš, ima većinu srednjovjekovnih spomenika, među njima manastir svetog Arhanđela iz 12. stoljeća.

Marko i njegova kneževina

Podaci o povijesnom Marku skromni su u odnosu na njegovu slavu. Hrvatska enciklopedija piše da o njemu za života njegova oca ima malo podataka. Nakon Maričke bitke 1371., u kojoj mu je poginuo otac Vukašin, zavladao je pod osmanskom vlašću na malom području u Makedoniji s prijestolnicom u Prilepu. Susjedi, Balšići i Vuk Branković, oduzeli su mu Skoplje i Prizren pa mu je ostala samo zapadna Makedonija. Poginuo je 17. svibnja 1395. na Rovinama, u Rumunjskoj, pomažući Osmanlijama protiv vlaškog vojvode Mircee Starijeg.

Isti tekst dodaje da je, "premda za života slabo poznat", postao najznačajniji junak južnoslavenske usmene epike. Pjesnički Marko, junak od tristo godina s konjem Šarcem i vilom posestrimom, opisan je u članku o Kraljeviću Marku. Ovdje je važno samo da tvrđava iznad grada u kojem je povijesni Marko vladao nosi njegovo ime.

Što su našli arheolozi

Prema Trenču Dimitrioskom, koji je 2018. pisao za prilepski portal Pelagon, današnje ime brda poistovjećuje tvrđavu s legendarnim Markom. Autor ističe da su arheološka istraživanja desetljećima bila usmjerena na srednji vijek, pa su time, kaže, utjecala i na predodžbu o tvrđavi kao Markovu djelu. Ipak, nalazi iz kamenog doba, antike i drugih razdoblja pokazuju da se na brdu živjelo i prije Marka i njegova oca Vukašina. U izvješću poljsko-jugoslavenske misije Boška Babića i Eugeniusza Cnotliwyja, koje autor navodi, piše da je helenističko zidište na pojedinim mjestima još u srednjem vijeku bilo u dobrom stanju i moglo služiti za obranu. Zato, zaključuje, treba temeljitija analiza postanka tvrđave. Tu tezu valja čitati kao stajalište lokalnog istraživača, a ne kao općeprihvaćen zaključak.

Neistraženost je i dalje velika. Plato koji se zove Ramnište, veći od hektara, prema istom portalu (2019.) djelomično je ispitan: ondje su stijene s ukopima, žlijebovima i pravokutnim udubinama, a Cnotliwy je zapisao da su neki dijelovi Markovih kula posve neistraženi.

Kamene grobnice

Iz novijeg istraživanja dolazi vijest koju je u lipnju 2025. prenio makedonski Radio Lider. Prilepski arheolozi otkrili su pet novih kamenih grobnica na lokalitetu Krklari, u sklopu kompleksa Markovi kuli. Prema prvim analizama, datiraju iz kasnog helenističkog razdoblja, no u izvješću su navedena i prvo i drugo stoljeće te vrijeme posljednjih makedonskih kraljeva, pa datacija nije jasno prikazana. Arheolog i konzervator Vladimir Krstevski objašnjava da je taj tip grobnica jedinstven za Prilepsku regiju i da je služio za ukop građana višeg društvenog položaja. Svaka ima dromos, predkomoru i glavnu grobnu komoru, u kojoj su polagani spaljeni ostaci pokojnika.

Boško Babić prvi je počeo istraživati kamene grobnice još 1960-ih, a danas su u Prilepskoj regiji poznate 27. Grobnice se povezuju s antičkim gradovima Keramija, koji je stajao neposredno ispod Markovih kula, i Kolobaisa, kod Gornjeg Sela blizu Treskavca. Dva srednjovjekovna groba pronađena u najnovijim radovima potvrđuju, prema Krstevskom, da se oko Markovih kula nalazi neprekinut arheološki sloj.

Zašto Marko

Ime ne znači da je Marko podigao tvrđavu: izvori koje smo proučili to ne tvrde, a Hrvatska enciklopedija govori o utvrdi kao o srednjovjekovnoj. Marko je bio gospodar Prilepa u razdoblju prije osmanskog osvajanja, a u južnoslavenskim predajama, kako piše članak o Kraljeviću Marku, velike samotne stijene u krajoliku bivaju kamenje koje je on bacio. Takvo mjesto, utvrda na stijeni iznad grada, lako se pridruži junaku. Kako se i kada ime Markovi kuli učvrstilo, izvori koje smo proučili ne dokumentiraju.

Kronologija

  1. 1960-e: Boško Babić počinje istraživati kamene grobnice kraj Prilepa.
  2. 1371.: Maričkom bitkom Marko preuzima zapadnu Makedoniju s Prilepom.
  3. 1395.: Marko pogiba na Rovinama.
  4. 2018.: Trenčo Dimitrioski u portalu Pelagon iznosi tezu o starijim slojevima tvrđave.
  5. 2025.: Otkriveno pet novih kamenih grobnica na lokalitetu Krklari.

Ključne osobe

  • Marko Mrnjavčević: Gospodar Prilepa nakon 1371., osmanski vazal, junak južnoslavenske epike.
  • Vukašin Mrnjavčević: Markov otac, poginuo na Marici 1371.
  • Boško Babić: Arheolog koji je od 1960-ih istraživao kamene grobnice.
  • Vladimir Krstevski: Arheolog i konzervator prilepskog Zavoda i muzeja.

Što se zna

  1. Markovi kuli srednjovjekovna su utvrda iznad Prilepa, nazvana po Marku Mrnjavčeviću.
  2. Marko je od 1371. do 1395. vladao zapadnom Makedonijom kao osmanski vazal.
  3. Na lokalitetu postoje slojevi stariji od srednjeg vijeka, uključujući kamene grobnice.
  4. Poznato je 27 kamenih grobnica na prilepskom području.

Otvorena pitanja

  • Koliko su stari najstariji zidovi tvrđave?
  • Koji je dio utvrde sagrađen za Marka, a koji je naslijedio?
  • Kako je ime utvrde postalo vezano uz Marka?

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Babić, B. i Cnotliwy, E. Izvješće poljsko-jugoslavenske arheološke misije, prema Dimitrioskom (2018).

Izvori