životinje

Sve tajne s oznakom životinje (25).

Chupacabra: U ljeto 1995. u Portoriku su seljaci počeli pronalaziti uginule koze i ovce s malim ubodnim ranama na vratu. Ubrzo je cijela Latinska Amerika govorila o biću koje životinjama siše krv.
Crne mačke: U starom Egiptu kućanstvo kojem je uginula mačka brijalo je obrve u znak žalosti, a ubojstvo mačke moglo je stajati glave. Nekoliko tisuća godina poslije crna mačka koja prijeđe put postala je u velikom dijelu Europe znak nesreće, dok u Britaniji i Japanu i danas donosi sreću.
Gljiva koja upravlja mravima: Zaraženi mrav napusti krošnje, spusti se gotovo do tla i u podne zagrize žilu na donjoj strani lista, uvijek oko 25 centimetara iznad zemlje. Tu ugine, a iz njegove glave izraste gljiva.
Grenlandski morski pas: Najveća od 28 ženki grenlandskog morskog psa koje su istraživači izmjerili 2016. bila je duga pet metara i, prema leći njezina oka, stara između 272 i 512 godina. Mogla je plivati sjevernim morima kad je Galileo Galilei gledao Jupiterove mjesece.
Ilha da Queimada Grande, Zmijski otok: Tridesetak kilometara od brazilske obale leži otok na koji je zabranjeno pristati. Priče kažu da na njemu na svakom četvornom metru čeka otrovnica i da su ondje umrli ribar i cijela obitelj svjetioničara, a znanstvenici koji su ga posjetili donose drukčije brojke.
Jegulje i Sargaško more: Jegulje žive u rijekama i jezerima diljem Europe, a nitko nikad nije vidio kako se mrijeste. Aristotel je mislio da nastaju iz blata, mladi Sigmund Freud uzalud je tražio njihove spolne žlijezde, a prva jegulja praćena do mrijestilišta stigla je tek 2022.
Kiše žaba i riba: Od antike do danas ljudi opisuju oluje nakon kojih su po ulicama i poljima ležale žive ribe i žabe, kao da su pale s neba. Vodene pijavice objašnjavaju mnogo slučajeva, ali ne sve.
Kitsune: U ožujku 2022. na vulkanskim obroncima Nasua u Japanu raspao se na dvoje kamen u koji je, prema legendi, zarobljen duh devetorepe lisice. Lokalne vlasti pozvale su svećenike da obave obred smirenja.
Krokodili u kanalizaciji: U veljači 1935. dječaci koji su čistili snijeg u Harlemu izvukli su iz šahta pravog aligatora. Iz te vijesti izrasla je priča o cijeloj koloniji slijepih bijelih krokodila ispod New Yorka.
Ledeni prst smrti (brinicle): Ispod antarktičkog morskog leda prema dnu se spušta šuplja ledena cijev. Kad dotakne dno, po njemu se raširi mreža leda koja zamrzne sve što se ne stigne maknuti, i morske ježince i zvjezdače.
Magnetsko osjetilo ptica: Crvendać koji noću seli osjeća Zemljino magnetsko polje, ali samo kad ima svjetla, a kompas mu prestane raditi od radijskog šuma iz gradskih uređaja. Prema vodećoj hipotezi, njegov kompas radi na načelima kvantne fizike.
Masovna uginuća ptica: U novogodišnjoj noći 2010. na gradić Beebe u Arkansasu pale su tisuće kosova i udarale o krovove, automobile i poštanske sandučiće. Godinu dana poslije, iste noći, s neba su pale još stotine.
Masovno nasukavanje kitova: U veljači 2017. na novozelandskom rtu Farewell Spit nasukalo se više od 400 bjelogrlih dupina. Spasioci su preživjele vratili u more, a dva dana poslije na istu je obalu doplovilo novo krdo od 240 životinja.
Megalodon, živi li još najveći morski pas?: Njegovi su zubi nekoliko puta veći od zuba velikog bijelog morskog psa, a cijela je životinja mogla biti duga i 16 metara. Televizijski film iz 2013. uvjerio je milijune gledatelja da megalodon još pliva oceanima. Fosili govore drukčije.
Mit o samoubojstvu leminga: U Disneyjevu filmu nagrađenom Oscarom tisuće leminga jure prema moru i bacaju se s litice u valove. Snimljeno je u Alberti, kilometrima od mora i daleko od mjesta gdje leminzi žive, a životinje je s litice gurala filmska ekipa.
Mokele-mbembe: U močvarama sjevera Republike Kongo, kažu ekspedicije od 1980-ih, živi životinja duga vrata koju mještani zovu mokele-mbembe. Neki su u njoj vidjeli preživjelog dinosaura, a neki od onih koji su je tražili htjeli su njome srušiti teoriju evolucije.
Most u Overtounu: S jednog kamenog mosta kraj škotskog grada Dumbartona desetljećima skaču psi, i to gotovo uvijek s istog mjesta. Neki su preživjeli pad, vratili se na most i skočili ponovno.
Mravlje spirale smrti: Ujutro 4. rujna 1936. na betonskoj stazi ispred knjižnice na otoku u Panamskom kanalu nekoliko stotina mrava hodalo je u krug, cijeli dan i cijelu noć. Sljedećeg jutra gotovo nijedan više nije stajao na nogama.
Periodične cikade: Trinaest ili sedamnaest godina žive pod zemljom, a onda u istom tjednu izađu milijuni njih i šume zaglušno zapjevaju. Zašto su obje brojke prosti brojevi, znanstvenici se pitaju više od pola stoljeća.
Sargaško more: Usred Atlantika postoji more koje nema nijednu obalu, a površinom mu plutaju zlatnosmeđe alge. Mornari su stoljećima pričali o brodovima koji su u njemu zapeli zauvijek.
Seoba leptira monarha: Svake jeseni milijuni leptira iz Kanade i SAD-a lete tisuće kilometara do nekoliko planinskih šuma u Meksiku. Nijedan od njih ondje nikad nije bio, jer su ih prethodno ostavila tri ili četiri naraštaja njihovih predaka.
Svjetleće more i "mliječna mora": Mornari stoljećima opisuju noći u kojima je more do obzora svijetlilo bijelo, kao snježna ravnica pod mjesecom. Tek su sateliti potvrdili da takvo more postoji, a njegov uzrok i danas nitko nije izravno izmjerio.
Tilacin, tasmanijski tigar: Posljednji poznati tilacin uginuo je 7. rujna 1936. u zoološkom vrtu u Hobartu, dva mjeseca nakon što je vrsta zakonom zaštićena. Otad su ljudi prijavili više od tisuću susreta s njim.
Životinje koje je znanost otkrila tek u 20. stoljeću: Pred Božić 1938. kustosica malog južnoafričkog muzeja pregledavala je ribarski ulov i izdvojila veliku ribu s perajama nalik nogama. Znanost je takve ribe smatrala izumrlima više od šezdeset milijuna godina.
Zvijer iz Bodmina: Od 1983. na vrištini Bodmin u Cornwallu zabilježeno je šezdesetak viđenja velike crne mačke, a farmeri su joj pripisivali zaklane ovce. Kad je u rijeci pronađena lubanja leoparda, činilo se da je zagonetka riješena, dok muzej nije pogledao njezinu stražnju stranu.