Ouija ploča

Ploča koja odgovara na pitanja Ouija ploča sastoji se od slova abecede, brojeva, riječi poput „da” i „ne” te pokretnog pokazivača zvanog planšeta. Sudionici postavljaju prste na planšetu i postavljaju pitanja. Pokazivač se zatim pomiče preko ploče, kao da samostalno sastavlja odgovore.

Takve „govorne ploče” nastale su u razdoblju kada je spiritualizam bio popularan u Sjedinjenim Državama. Mnogi su vjerovali da se mrtvi mogu javiti živima preko medija ili seansi. Godine 1890. poduzetnici su pokrenuli tvrtku za proizvodnju Ouija ploča, a odvjetnik Elijah Bond zatražio je patent za taj proizvod. Patent je odobren 1891.

Od obiteljske zabave do horora U početku se Ouija reklamirala kao zabavna igra i tajanstven način dobivanja odgovora. Nije bila namijenjena samo ljudima koji su vjerovali u duhove. Popularnost je rasla u razdobljima nesigurnosti i žalovanja, kada su ljudi tražili način da uspostave vezu s preminulim članovima obitelji.

Kulturni ugled ploče znatno se promijenio nakon filma Egzorcist iz 1973., u kojem se Ouija povezuje s demonskim utjecajem. Od tada se često pojavljuje u horor-filmovima kao predmet koji otvara vrata zlim silama. To je filmski motiv, a ne dokaz da ploča ima takvu moć.

Ideomotorni učinak Znanstveno objašnjenje kretanja planšete jest ideomotorni učinak: ljudi mogu izvoditi sitne mišićne pokrete bez svjesne namjere. Kada više osoba drži pokazivač, njihovi se pokreti zbrajaju, a nitko ne mora osjećati da ga sam pomiče. Očekivanja i sugestija mogu utjecati na to koje riječi sudionici „pročitaju” u kretanju.

To ne znači da je iskustvo sudionika nužno glumljeno. Pokazivač se može doista pomicati, a da ljudi ne prepoznaju vlastiti doprinos pokretu. No nema pouzdanih dokaza da Ouija ploča uspostavlja vezu s nadnaravnim bićima.