Sestre Fox i početak spiritizma

Godine 1847. obitelj Fox, metodisti John i Margaret s dvjema mlađim kćerima, preselila se u malu kuću u Hydesvilleu, zaseoku kraj Newarka u zapadnom dijelu savezne države New York. Kćeri Margaretta i Catherine, koju su zvali Kate, bile su tada djevojčice. Kuća je, prema kasnijim pričama, već imala glas ukletog mjesta.

Gospodin Splitfoot

U ožujku 1848. ukućani su noću čuli kucanje kojem nisu mogli naći izvor. U noći 31. ožujka Kate je izazvala nevidljivog kucača da ponovi pucketanje njezinih prstiju, i kucanje je odgovorilo. Zatim je na traženje "iskucalo" godine djevojčica. Majka je pozvala susjede, koji su sljedećih dana s kucanjem razvili šifru: određen broj udaraca značio je da ili ne, a kucanjem se moglo slovkati i abecedom.

Djevojčice su duha zvale Gospodin Splitfoot, što je bio narodni nadimak za đavla. Kasnije je "duh" kucanjem rekao da je trgovac putnik ubijen u kući i zakopan u podrumu. Ime koje je pritom navedeno, Charles B. Rosna, nije pripadalo nijednoj osobi za koju se zna da je nestala. Prema Margarettinu kasnijem kazivanju, susjedi su za ubojstvo posumnjali na bivšeg stanara po imenu Bell, kojeg je zajednica zatim izbjegavala.

Djevojčice su zbog uzbuđenja poslane u obližnji Rochester, Kate starijoj sestri Leah, a Margaretta bratu Davidu. Kucanje je, prema iskazima, pošlo s njima.

Prvi javni nastup

U Rochesteru su za djevojčice čuli Amy i Isaac Post, kvekeri koji su se zalagali za ukidanje ropstva i prava žena. Posti su povjerovali da je kucanje stvarno i proširili su glas među prijateljima, koji su postali prva jezgra novog pokreta. Spiritizam se tako od početka povezivao s naprednim političkim pokretima.

Dana 14. studenoga 1849. sestre su u dvorani Corinthian Hall u Rochesteru prvi put nastupile pred publikom koja je platila ulaznicu. Bio je to početak duge povijesti javnih seansi. Leah, koja je do tada već bila udana gospođa Fish, preuzela je vođenje njihovih poslova, a uskoro je i sama počela nastupati kao medij.

Godine 1850. sestre su održavale seanse u New Yorku. Dolazili su pisci James Fenimore Cooper i William Cullen Bryant, povjesničar George Bancroft, borci protiv ropstva William Lloyd Garrison i Sojourner Truth. Nakladnik Horace Greeley postao je njihov zaštitnik i uveo ih u više društvene krugove.

Provjere

Sumnje su počele gotovo odmah. Godine 1851. trojica liječnika sa sveučilišta u Buffalu, među njima Austin Flint, zaključila su da zvukovi nastaju pucketanjem zglobova u koljenima i stopalima. Kad su djevojke sjele na kauč s jastucima pod nogama, kucanja nije bilo. Iste godine rođakinja obitelji Norman Culver potpisala je izjavu da im je pomagala na seansama i da su joj sestre pokazale kako kucaju nožnim prstima.

Charles Grafton Page, ispitivač patenata, 1853. zabilježio je da zvukovi dolaze ispod njihovih dugih haljina. Godine 1857. bostonski list Boston Courier ponudio je 500 dolara mediju koji pokaže nadnaravnu sposobnost. Sestre Fox su se odazvale, ali je povjerenstvo, u kojem je bio i mađioničar John Wyman, zaključilo da zvukove stvaraju kostima i stopalima.

Druga su ispitivanja završila drukčije. Fizičar William Crookes od 1871. do 1874. ispitivao je Kate i zaključio da je kucanje stvarno. Arthur Conan Doyle, pisac i zagovornik spiritizma, kasnije je isticao iskaz susjeda koji je čuo kucanje u noći 31. ožujka 1848. dok djevojčica nije bilo u kući.

Priznanje i povlačenje

Godine 1888. novinar je Margaretti ponudio novac za ekskluzivnu priču o tome kako su kucale.

Dana 21. listopada 1888. Margaretta je stupila na pozornicu Glazbene akademije u New Yorku pred oko dvije tisuće ljudi, uz prisutnu Kate. Pokazala je da može kucati po volji, dovoljno glasno da se čuje u cijeloj dvorani, a liječnici iz publike popeli su se na pozornicu i potvrdili da zvuk dolazi iz zglobova njezinih nožnih prstiju. Istoga dana njezino je potpisano priznanje objavio list New York World. U njemu je opisala kako su kao djevojčice plašile majku jabukom na uzici koju su puštale da udara o pod, a zatim naučile kucati zglobovima. Novinar Reuben Briggs Davenport 1888. objavio je i knjigu o njezinu priznanju.

Godinu dana kasnije, u studenome 1889., Margaretta je u razgovoru za list New York Press priznanje povukla. Rekla je da ga je dala zbog novca, u teškoj nevolji, i pod pritiskom protivnika spiritizma. Kate se pridružila povlačenju. Obje su nastavile održavati seanse, ali nikad više nisu imale nekadašnju publiku. Leah je umrla 1890., Kate 1892., a Margaretta 1893., obje mlađe sestre u siromaštvu.

Kosti u podrumu

Godine 1904. u podrumu kuće u Hydesvilleu, nakon što se srušio dio zida, pronađene su kosti, a list Boston Journal objavio je da su to ostaci trgovca iz priče. Liječnik koji ih je pregledao zaključio je da je riječ o nasumičnim komadima kostiju, među njima i kokošjim. Istraživač Joe Nickell kasnije je zaključio da su barem dio kostiju životinjske. Postojanje ubijenog trgovca nikad nije potvrđeno.

Spiritizam je nadživio i priznanje i povlačenje. Pokret koji su pokrenule dvije djevojčice iz Hydesvillea proširio se svijetom i postoji i danas.