Mora

Noću ulazi kroz ključanicu, sjeda spavaču na prsa i pritišće ga dok se ne može ni maknuti ni viknuti. Ujutro je, kaže predaja, obična djevojka iz susjedstva.

Ukratko

  • Mora je u narodnoj predaji biće koje noću napada usnule: sjeda im na prsa, pritišće ih i guši.
  • Prema Hrvatskoj enciklopediji, mora je neudana žena nadnaravnih moći, rođena u posteljici, koja se može pretvoriti u muhu, mačku ili pticu i ući čak kroz ključanicu.
  • Ime se sačuvalo u izrazu noćna mora, a srodne riječi postoje u slavenskim i germanskim jezicima, od poljske zmore do engleskog nightmare.
  • Istraživači opis napada more povezuju s paralizom sna, stanjem u kojem se čovjek budi, a ne može se pomaknuti.

Netko se probudi usred noći i ne može se pomaknuti. Oči su otvorene, ali ruke i noge ne slušaju. Na prsima osjeća težinu, kao da netko sjedi na njemu, disanje je teško, a u sobi kao da je još netko. Nakon nekoliko trenutaka sve prestaje. U selima Hrvatske, Bosne i Hercegovine i velikog dijela Europe takva se noć dugo objašnjavala jednom riječju: to ga je morila mora.

Tko je mora

Hrvatska enciklopedija moru opisuje kao neudanu ženu nadnaravnih moći, koja nastaje od ženskog djeteta rođenog u posteljici. Kao dijete nema moći, a najčešće ih stječe kad navrši 21 godinu. Nakon udaje postaje vješticom, a nakon smrti može postati i vukodlakom. Noću se pretvara u muhu, mačku, kokoš, pticu ili drugu životinju i napada ljude dok spavaju, osobito malu djecu: guši ih, davi i pritišće. Za nju nema prepreka, ulazi i kroz ključanicu.

Predaje zapisane u posuškom kraju u Hercegovini, koje je 2014. objavila Josipa Širić, daju sličnu sliku. Vještice su u tim pričama stare žene, a more mlade, neudane djevojke. Jedna kazivačica objasnila je da se neudane vještice zovu more zato što "umore" momke. Mora je obično napadala onoga tko joj se zamjerio, a najčešće mladića koji ju je odbio.

Kako se mora hvata

Predaje iz Posušja pune su savjeta kako moru otkriti. Mladiću kojega je mora morila netko je savjetovao da se pravi da spava, a kad ga počne pritiskati, da je uhvati za bilo što i drži dok ne svane. Kad se mora pokaže pri danjem svjetlu, više ne može biti mora. Jedan je, prema priči, ugrabio napadačicu za pletenice i tako vidio tko je. Djevojka ga je molila da je ne oda i obećala mu za šutnju isplesti čarape. Pristao je, a njezino ime nikad nije rekao.

Ljudi su se branili i unaprijed. Vuk Karadžić početkom 19. stoljeća zapisao je da se od more štitilo metlom okrenutom naopako iza vrata, pojasom položenim preko pokrivača ili molitvom prije spavanja. Djecu se učilo da prije sna prekriže jastuk.

Jedna riječ, mnogo jezika

Hrvatska enciklopedija riječ izvodi iz praslavenskog mora. Srodnici postoje u mnogim jezicima. U poljskom je biće poznato kao mora ili zmora, u češkom kao můra, a u nekoliko slavenskih jezika ista riječ znači i noćni leptir. Germanski jezici imaju svoju maru: danska riječ za ružan san znači doslovno "jahanje more", njemački ima Nachtmahr, a engleski nightmare. Francuski cauchemar sadrži isti korijen. Većina jezikoslovaca povezuje ga s praindoeuropskim korijenom koji znači gnječiti ili pritiskati.

Mara se javlja već u nordijskoj Sagi o Ynglinzima iz 13. stoljeća, u kojoj kralja Vanlandija u snu zgnječi mora koju je poslala čarobnica. U hrvatskom je od svega ostao izraz noćna mora, koji danas koristi i onaj tko u moru ne vjeruje.

Težina na prsima

Danski slikar Joakim Skovgaard oko 1890. nacrtao je moru kao golemu sivu priliku nagnutu nad usnulim muškarcem. Stoljeće ranije Johann Heinrich Füssli naslikao je Noćnu moru, sliku na kojoj tamno biće čuči na prsima usnule žene. Oba prizora opisuju isto iskustvo koje znanost danas zove paraliza sna.

Tijekom sna mišići su gotovo potpuno opušteni. Ako se čovjek probudi dok to stanje još traje, svjestan je, ali se ne može pomaknuti. Kanadski psiholog J. Allan Cheyne u radu iz 2003. podijelio je doživljaje koji se pritom javljaju u tri skupine: prijeteći uljez u sobi, tjelesni napad, poput pritiska i gušenja, te neobični osjeti kretanja i položaja tijela. To se gotovo poklapa s opisom napada more.

Britanski povjesničar Owen Davies iste je godine pokazao da se isto iskustvo pojavljuje u zapisnicima sa suđenja vješticama iz ranog novog vijeka. U raznim europskim zemljama ljudi su se žalili da ih noću pritišću vještice i druga nadnaravna bića, a opisivali su gotovo iste znakove. Engleski pisci tog vremena to su zvali mare ili nightmare. Prema tom tumačenju, sličnu je ulogu imala i mora u dinarskim selima: iskustvo koje može doživjeti svatko dobilo je ime i lice, i to lice osobe iz zajednice.

Istraživači pritom ne svode predaju samo na paralizu sna. Priče o mori govore i o odnosima u selu: o odbijenim djevojkama, sumnjama među susjedima i strahu za malu djecu, koja su u predajama bila najčešće žrtve.

Ključne osobe

  • Vuk Karadžić: Srpski jezikoslovac i skupljač narodnih predaja koji je zabilježio načine zaštite od more.
  • Johann Heinrich Füssli: Slikar Noćne more, slike koja se povezuje s paralizom sna.
  • Joakim Skovgaard: Danski slikar koji je oko 1890. nacrtao moru nad usnulim muškarcem.
  • Owen Davies: Britanski povjesničar koji je istraživao vezu noćnih mora, paralize sna i optužbi za vještičarenje.

Što se zna

  1. Hrvatska enciklopedija moru opisuje kao neudanu ženu rođenu u posteljici koja noću u životinjskom obliku napada usnule, osobito malu djecu.
  2. Predaje iz posuškog kraja, objavljene 2014., moru opisuju kao mladu neudanu djevojku koja guši onoga tko joj se zamjerio.
  3. Srodne riječi za noćno biće koje pritišće spavače postoje u slavenskim i germanskim jezicima, među njima poljska zmora, njemački Nachtmahr i engleski nightmare.
  4. Paraliza sna stanje je u kojem se čovjek budi, a ne može se pomaknuti, često uz osjećaj prisutnosti i pritiska na prsima.
  5. Owen Davies objavio je 2003. rad u kojem pokazuje da zapisnici sa suđenja vješticama iz ranog novog vijeka opisuju noćne napade sa znakovima paralize sna.

Otvorena pitanja

  • Zašto je mora u gotovo svim predajama žena, i to mlada i neudana?
  • Je li vjerovanje u moru nastalo neovisno kod različitih naroda ili se širilo zajedno s riječju?
  • Koliko su priče o mori opisivale stvarno iskustvo noću, a koliko odnose i sukobe u selu?

Teorije

  • Predaja je objašnjenje stvarnog iskustva paralize sna
  • Mora je služila da se strah i sukobi u selu pripišu određenoj osobi
  • Mora je trag starog, zajedničkog indoeuropskog vjerovanja u noćne duhove

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Šešo, L. (2016). Živjeti s nadnaravnim bićima: vukodlaci, vile i vještice hrvatskih tradicijskih vjerovanja. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.

Izvori