Požeška utvrda: od Osmanlija do rušenja 1877.

Požeška utvrda spominje se u kronici iz 12. stoljeća koju povjesničari smatraju nepouzdanom, 1537. su je zauzeli Osmanlije, a gradski magistrat dopustio je da se sustavno ruši; ostaci su uklonjeni 1877.

Ukratko

  • Hrvatska enciklopedija bilježi da su Požegu i utvrdu 1537. zauzeli Osmanlije i da je grad do 1680-ih bio središte osmanske Slavonije.
  • Najstariji spomeni utvrde (Gesta Hungarorum, listina iz 1092.) prema istoj enciklopediji nisu pouzdani; nepobitno se utvrda spominje 1227.
  • Vojna posada napustila je utvrdu 1751.; magistrat je odobrio rušenje, a ostaci su uklonjeni 1877.
  • Oslobođenje se u izvorima veže uz 1687., a odlučujuća bitka na Sokolovcu uz 12. ožujka 1688.

Najstariji spomeni

Prema Hrvatskoj enciklopediji, kronika Gesta Hungarorum s kraja 12. stoljeća navodi da je utvrda Požega (castrum Posaga) postojala već u 10. stoljeću, ali je kronika nepouzdana. Isto vrijedi i za listinu Ladislava I. iz 1092., sačuvanu u prijepisima iz 1399., koja spominje požešku utvrdu i još tri u "zemlji Požegi". Županija se prvi put spominje 1210., a utvrda se nepobitno spominje 1227. u buli pape Honorija III. Nakon provale Tatara 1241. utvrda i županija prešle su u posjed kralja Bele IV., a od sredine 13. do početka 15. stoljeća bile su u posjedu ugarskih kraljica.

Pod Osmanlijama

Enciklopedija bilježi da su Osmanlije 1537. zauzele grad i utvrdu. Požega je postala sjedište sandžaka, kadiluka i nahije te je do 1680-ih bila vojno, političko, gospodarsko i kulturno središte osmanske Slavonije. Sagrađene su džamije (među njima su pretvorene i crkve Svetog Duha i Svetog Lovre), karavan-saraj, hamam i više mekteba. Gradski muzej Požega također navodi 1537. i posadu koja je držala utvrdu oko 150 godina.

Oslobođenje: 1687. i 1688.

U natuknici o gradu stoji da je Požega od osmanske vlasti prvi put oslobođena 1687., da se pritom osobito istaknuo Luka Ibrišimović, da su je Osmanlije potkraj 1690. kratkotrajno ponovno zauzele i da su je habsburške postrojbe konačno osvojile 1691. pobjedom kraj Slankamena.

Natuknica o Luki Ibrišimoviću, franjevcu iz Požege, navodi da je u protuosmanskom ratu 1687.–91. bio prvak ustanika koji su se pridružili banskoj i carskoj vojsci i da su zajedno porazili Osmanlije 12. ožujka 1688. na brdu Sokolovcu kraj Požege. Gradski muzej Požega bilježi poraz Osmanlija 1687. i odlučujuću bitku 12. ožujka 1688., u kojoj su građani pod vodstvom fra Luke oslobodili grad.

Izvori se tako razlikuju u naglasku: natuknica o gradu ističe 1687. i 1691., a natuknica o Ibrišimoviću i muzej bitku 12. ožujka 1688.

Rušenje utvrde

Hrvatska enciklopedija piše da je Požega ostala granično područje prema Osmanskom Carstvu pa se utjecaj vojnih vlasti zadržao, a vojna posada tek je 1751. posve napustila utvrdu. Ona je potom postupno propadala, napose nakon što ju je Leopold II. 1792. darovao gradu. Zbog visokih troškova održavanja gradski je magistrat odobrio sustavno rušenje i odvoz građe, a većina ostataka uklonjena je 1877. Opis grada u enciklopediji smješta Trg Svetoga Trojstva podno ranosrednjovjekovnog utvrđenog naselja ovalnog tlocrta, razrušenog u 19. stoljeću.

U istom razdoblju, navodi ista natuknica, grad je 1739. pogodila kuga koja je prepolovila stanovništvo; 1765. Marija Terezija dodijelila mu je povlastice slobodnoga kraljevskog grada, a 1752. imao je 1606 stanovnika.

Dokazi za i protiv

Utvrda je postojala već u 10. stoljeću

  • U prilog: Gesta Hungarorum, kronika s kraja 12. stoljeća, navodi castrum Posaga u ranom 10. stoljeću; listina iz 1092. spominje Posoguar.
  • Protiv: Hrvatska enciklopedija obje izvora smatra nepouzdanim, a listina je sačuvana tek u prijepisima iz 1399.; nepobitno se utvrda spominje 1227.

Utvrda je srušena zbog troškova održavanja

  • U prilog: Prema enciklopediji, magistrat je odobrio rušenje zbog visokih troškova održavanja nakon što ju je grad dobio na dar 1792.
  • Protiv: Izvori ne govore je li razmatrano drugačije rješenje, ni koliko je građe ponovno upotrijebljeno.

Kronologija

  1. 1092.: Listina Ladislava I. (sačuvana u prijepisu iz 1399.) spominje utvrdu; vjerodostojnost je upitna.
  2. 1227.: Utvrda se nepobitno spominje u buli Honorija III.
  3. 1537.: Osmanlije zauzimaju Požegu.
  4. 1688.: 12. ožujka, prema Gradskom muzeju i natuknici o Ibrišimoviću, odlučujuća bitka na Sokolovcu.
  5. 1691.: Habsburške postrojbe konačno osvajaju Požegu.
  6. 1751.: Vojna posada napušta utvrdu.
  7. 1792.: Leopold II. daruje utvrdu gradu.
  8. 1877.: Uklonjeni ostaci utvrde.

Ključne osobe

  • Luka Ibrišimović: Franjevac iz Požege, prvak ustanika u protuosmanskom ratu 1687.–91.
  • Leopold II.: Car koji je 1792. darovao utvrdu gradu.

Što se zna

  1. Požeška utvrda nepobitno se spominje 1227.
  2. Osmanlije su je zauzele 1537. i držale oko 150 godina.
  3. Odlučujuća bitka za oslobođenje bila je 12. ožujka 1688. na Sokolovcu.
  4. Ostaci utvrde uklonjeni su 1877.

Otvorena pitanja

  • Gdje je točno stajala utvrda i kako je izgledala?
  • Postoji li pouzdan raniji spomen od 1227.?
  • Koliko je rušenje bilo planirano, a koliko posljedica propadanja?

Teorije

  • Utvrda je postojala već u 10. stoljeću
  • Utvrda je pouzdano posvjedočena tek od 13. stoljeća
  • Utvrda je srušena zbog troškova održavanja

Povezane priče

Izvori