Grgurevo i fra Luka Ibrišimović Sokol

Svakog 12. ožujka iznad Požege odjekuju pucnji iz starih pušaka i malih topova. Prema predaji, upravo je buka 1688. otjerala Osmanlije iz grada, a predvodio ju je franjevac kojega puk i danas zove Sokol.

Ukratko

  • Požega je bila pod osmanskom vlašću oko stotinu i pedeset godina, a 12. ožujka 1688. carska vojska i mještani pod vodstvom franjevca Luke Ibrišimovića pobijedili su Osmanlije na brdu Sokolovac.
  • Prema predaji, fra Luka i šačica Požežana pucali su sa Sokolovca iz malih topova koji nisu mogli nikoga ubiti, a buka je toliko uplašila Osmanlije da su napustili grad.
  • Za uspomenu na taj dan Požežani svakog 12. ožujka, na blagdan svetog Grgura, pucaju iz starih pušaka, pištolja i malih topova; običaj se zove Grgurevo i zaštićen je kao nematerijalno kulturno dobro.
  • Povijesni izvori pobjedu pripisuju ponajprije carskoj vojsci uz pomoć mještana, pa se predaja i povijest razilaze u tome tko je i kako zapravo oslobodio grad.

Požeška kotlina, okružena Papukom, Psunjem, Krndijom i Dilj gorom, pala je pod osmansku vlast 1536. godine i postala dio Požeškog sandžaka. Kad je nakon neuspjele opsade Beča 1683. osmanska moć počela slabiti, carska vojska krenula je prema Slavoniji. Između 1687. i 1691. oko Požege se vodilo nekoliko sukoba, a najpoznatiji od njih dogodio se u ožujku 1688. na brdu Sokolovac, iznad grada.

Franjevac koji je dopisivao biskupe

Luka Ibrišimović rođen je u Požegi oko 1626. Prvu je školu pohađao u franjevačkom samostanu u Velikoj, a filozofiju i teologiju studirao je u Gyöngyösu i Ferrari. Bio je župnik u Ratkovu Potoku, u Budimu i u Požegi, gvardijan u Budimu i Velikoj, a od 1675. do smrti vikar zagrebačkog biskupa za Slavoniju.

Bio je to opasan položaj u zemlji pod osmanskom upravom. Hrvatska enciklopedija navodi da je 1684. osuđen na smrt i da se spasio tek plaćanjem velike otkupnine. Iz tog je vremena sačuvano 97 njegovih pisama zagrebačkim biskupima, u kojima opisuje prilike u Slavoniji. Pisma su objavljena 2001. i danas su jedan od važnih izvora o životu kraja pod osmanskom vlašću.

Dan na Sokolovcu

Prema Hrvatskoj enciklopediji, fra Luka je bio prvak ustanika koji su se priključili banskoj i carskoj vojsci i s njima 12. ožujka 1688. pobijedili Osmanlije na Sokolovcu kod Požege. Hrvatski biografski leksikon kraće bilježi da se toga dana istaknuo u obrani Požege od turske vojske. Gradski muzej Požega piše da je pobjedu izvojevala carska vojska uz potporu mjesnog stanovništva pod vodstvom fra Luke, i da je tako Požega postala dio Habsburške Monarhije.

Predaja koju Požežani pripovijedaju glasi drugačije. U njoj nema velike vojske. Fra Luka i mali broj Požežana popeli su se na Sokolovac i otvorili vatru iz malih topova, toliko slabih da nikoga nisu mogli ubiti. Topovi su, međutim, grmjeli tako glasno da su se Osmanlije uplašile i povukle iz grada. U toj inačici grad nije oslobodila sila, nego dovitljivost i buka.

Sokol

Fra Luku puk je zapamtio pod nadimkom Sokol. Hrvatska enciklopedija kaže da mu je nadimak dala predaja i da su o njemu spjevane narodne pjesme, a Gradski muzej Požega navodi da ga je tim imenom nazvao sam car Leopold I. Brdo na kojem se vodila bitka i ulica ispod njega danas nose njegovo ime.

Pjesme o fra Luki skupio je i objavio 1874. Luka Ilić Oriovčanin u zbirci Lovorike Gradiškoga narodnoga graničarskoga puka, a 1890. o njemu su napisani i dramski prizori. Požežani su krajem 1880-ih pokrenuli podizanje spomenika. Izradio ga je mađarski kipar György Kiss, odliven je u ljevaonici u Njemačkoj i otkriven 5. studenoga 1893. na Trgu svete Terezije. Zanimljivo je da natpis na postolju kao godinu oslobođenja navodi 1689., a kao godinu rođenja 1620., dok Hrvatska enciklopedija i Gradski muzej Požega pišu o 1688. i o rođenju oko 1626. Fra Luka je umro u Požegi u ožujku 1698., deset godina nakon bitke po kojoj ga pamte.

Pucnjava na blagdan svetog Grgura

Dan bitke pao je na blagdan svetog Grgura Velikog, 12. ožujka, pa se spomen na nju prozvao Grgurevo. Požežani toga dana iznose stare muškete, pištolje i male topove i ispaljuju počasne plotune. Turistička zajednica ističe i da je blagdan od davnine povezan s vinogradima na južnim padinama Požeške gore.

Običaj je s vremenom mijenjao mjesto. Pucalo se po gradskim ulicama, ali su vlasti negodovale zbog buke, pa se slavlje preselilo na Sokolovac i u vinograde iznad grada. Hrvatska radiotelevizija zabilježila je priču o Požežaninu koji je iz svog topa pucao šezdeset godina i zbog toga imao neprilika u stambenom naselju. Od 2000. godine 12. ožujka je Dan Grada Požege, a 2007. Ministarstvo kulture zaštitilo je Grgurevo kao nematerijalno kulturno dobro.

Kustosica Gradskog muzeja Požega Maja Žebčević Matić naglašava da je bit običaja ponos i vrijednost slobode, a ne neprijateljstvo prema današnjim Turcima. U radu iz 2020. upozorila je i da se Grgurevo u novim okolnostima znatno promijenilo, da se njime slabo upravlja i da je izgubilo velik dio svog identiteta i ugleda u zajednici.

Kronologija

  1. 1536.: Požega pada pod osmansku vlast.
  2. oko 1626.: U Požegi se rađa Luka Ibrišimović.
  3. 1675.: Postaje vikar zagrebačkog biskupa za Slavoniju.
  4. 1684.: Osuđen je na smrt, a spašava ga velika otkupnina.
  5. 12. ožujka 1688.: Pobjeda nad Osmanlijama na Sokolovcu kod Požege.
  6. ožujak 1698.: Fra Luka umire u Požegi.
  7. 1874.: Luka Ilić Oriovčanin objavljuje narodne pjesme o fra Luki.
  8. 5. studenoga 1893.: U Požegi se otkriva spomenik fra Luki, rad Györgyja Kissa.
  9. 2000.: 12. ožujka postaje Dan Grada Požege.
  10. 2007.: Grgurevo je zaštićeno kao nematerijalno kulturno dobro.

Ključne osobe

  • Luka Ibrišimović: Požeški franjevac i vikar zagrebačkog biskupa za Slavoniju, predvodnik mještana u bitci na Sokolovcu 1688.
  • Leopold I.: Car Svetoga Rimskog Carstva, prema Gradskom muzeju Požega fra Luki je dao nadimak Sokol.
  • Luka Ilić Oriovčanin: Svećenik i etnograf koji je 1874. objavio narodne pjesme o fra Luki.
  • György Kiss: Mađarski kipar, autor spomenika fra Luki u Požegi iz 1893.

Što se zna

  1. Luka Ibrišimović rođen je u Požegi oko 1626., a umro ondje u ožujku 1698.
  2. Od 1675. bio je vikar zagrebačkog biskupa za Slavoniju, a sačuvano je 97 njegovih pisama zagrebačkim biskupima.
  3. Hrvatska enciklopedija navodi da su ustanici pod njegovim vodstvom, zajedno s banskom i carskom vojskom, 12. ožujka 1688. pobijedili Osmanlije na Sokolovcu kod Požege.
  4. Gradski muzej Požega pobjedu pripisuje carskoj vojsci uz potporu mještana koje je predvodio fra Luka.
  5. Grgurevo se slavi 12. ožujka pucanjem iz starog oružja; od 2000. to je Dan Grada Požege, a od 2007. zaštićeno nematerijalno kulturno dobro.

Otvorena pitanja

  • Je li bitka na Sokolovcu bila 1688., kako pišu enciklopedija i muzej, ili 1689., kako stoji na spomeniku iz 1893.?
  • Koliko su u bitci na Sokolovcu odlučili mještani, a koliko carska vojska?
  • Je li nadimak Sokol fra Luki dao car ili ga je dobio od puka, možda po brdu na kojem se borio?
  • Je li predaja o bučnim topovima nastala kao objašnjenje običaja pucanja na Grgurevo, ili je običaj nastao iz predaje?

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Pisma fra Luke Ibrišimovića zagrebačkim biskupima 1672–1697 (2001).
  • Ilić Oriovčanin, L. (1874). Lovorike Gradiškoga narodnoga graničarskoga puka.

Izvori