Ramsundski crtež, Sigurd i zmaj Fafnir
Oko 1030. jedna je udovica u Švedskoj dala sagraditi most za dušu svojeg svekra i uz njega u golu stijenu urezati natpis. Natpis teče kroz tijelo zmaja, a ispod zmaja junak Sigurd odozdo zabija mač, dva stoljeća prije nego što je njegova priča zapisana na Islandu.
Ukratko
- Ramsundski crtež, u švedskim popisima runskih natpisa označen kao Sö 101, urezan je oko 1030. u ravnu stijenu kraj Eskilstune, zapadno od Stockholma.
- Prikazuje priču o junaku Sigurdu koji ubija zmaja Fafnira, peče njegovo srce i počinje razumjeti jezik ptica, a tijelo zmaja ujedno je traka s runskim natpisom.
- Natpis kaže da je Sigrid, Alrikova majka i Ormova kći, napravila most za dušu Holmgeira, a crtež je najstariji poznati sjevernjački prikaz priče o Sigurdu.
- Priča je cjelovito zapisana tek u 13. stoljeću na Islandu, u Eddama i u Sagi o Völsunzima, pa crtež pokazuje da su je Šveđani poznavali dva stoljeća ranije.
Južno od jezera Mälaren, kraj imanja Sundbyholm u općini Eskilstuna, šuma se spušta prema potoku Ramsundsån. Na rubu brda Ramsundsberget leži glatka, gotovo vodoravna stijena. Na njoj je u doba Vikinga urezan crtež koji Šveđani zovu Sigurdsristningen, Sigurdov crtež. Nije to runski kamen u uobičajenom smislu, uspravna ploča podignuta uz cestu, nego slika izravno urezana u živu stijenu.
Zmaj od runa
Gornji rub crteža čine dvije životinje sa zmajevim glavama, okrenute na suprotne strane i povezane repovima u sredini. Donja zmija dijeli glavu s gornjom, a u njezinu tijelu teče cijeli runski natpis. Ona je Fafnir. Ispod nje, s lijeve strane, mali lik junaka u rupi zabija mač odozdo kroz zmajevo tijelo.
Ostatak prostora ispunjavaju prizori iz iste priče. Sigurd sjedi gol kraj vatre i peče zmajevo srce. Iznad njega na drvetu sjede ptice. Pokraj leži Regin, Fafnirov brat i Sigurdov poočim, s odsječenom glavom, a oko njega su razbacani kovački alati: čekić, mijeh, nakovanj i kliješta. Sigurdov konj Grani, natovaren blagom, privezan je uz drvo. Jedan lik leži izvan zmajevih okvira: vidra Otr sa zlatnim prstenom, s kojom je sve počelo.
Prokleto zlato
Priču o tome kako je do svega došlo poznajemo iz islandskih zapisa 13. stoljeća, Pjesničke Edde, Snorrijeve Edde i Sage o Völsunzima. Bogovi Odin, Hœnir i Loki lutaju svijetom, a Loki kamenom ubije vidru koja jede lososa. Vidra je bila Otr, sin seljaka Hreidmara, koji je ulovio ribu u životinjskom obličju. Hreidmar traži otkupninu: toliko zlata koliko treba da se vidrina koža napuni i potpuno prekrije. Loki uhvati patuljka Andvarija i otme mu sve zlato, pa i posljednji prsten, a patuljak na prsten baci kletvu.
Kletva počne djelovati odmah. Hreidmarovi sinovi Fafnir i Regin ubiju oca zbog zlata, a Fafnir ga zadrži za sebe, pretvori se u zmaja i leži na blagu na pustari Gnitaheiðr. Regin, vješt kovač, odgaja mladog Sigurda, posljednjeg iz roda Völsunga, iskuje mu od ulomaka očeva mača novi mač Gram i nagovara ga da ubije zmaja.
Jama na zmajevu putu
Saga o Völsunzima pripovijeda da je Regin savjetovao Sigurdu da iskopa jamu na stazi kojom zmaj puže do vode i da ga iz nje probode. Dok je Sigurd kopao, prišao mu je starac duge brade, kojeg saga ne imenuje, ali čitatelji u njemu prepoznaju Odina, i rekao mu da iskopa više jama, da krv ima kamo oteći, jer bi ga se inače utopila. Kad je zmaj prelazio preko jama, Sigurd mu je zabio mač u srce.
Regin je zatim zatražio da mu Sigurd ispeče zmajevo srce. Kad ga je Sigurd prstom dodirnuo da vidi je li pečeno, opekao se i stavio prst u usta. Čim mu je zmajeva krv dotaknula jezik, razumio je ptice. One su govorile da ga Regin kani izdati i ubiti. Sigurd je mačem Gram odsjekao Reginu glavu, pojeo dio srca, natovario blago na konja Granija i odjahao. Upravo taj trenutak, s vatrom, pticama i obezglavljenim Reginom, stoji u središtu ramsundskog crteža.
Most za dušu
Natpis u zmajevu tijelu nema veze sa Sigurdom. Kaže da je Sigrid, Alrikova majka i Ormova kći, napravila taj most za dušu Holmgeira, oca Sigröda, svojega muža. Gramatički se ne može pouzdano odrediti je li Sigridin muž Holmgeir ili Sigröd. Runski kamen kod Kjule, osam kilometara južnije, kaže da je Alrik, Sigridin sin, podigao kamen za svojeg oca Spjuta, a kamen kod crkve u Brou, preko jezera Mälaren, spominje Sigröda kao Holmgeirova sina. Iz toga dio runologa zaključuje da je Holmgeir bio Sigridin svekar, a Sigröd njezin pokojni muž.
Gradnja mostova i putova česta je tema švedskih runskih natpisa 11. stoljeća. Neki se tumače kršćanski, kao prijelaz duše u onaj svijet, jer je Crkva poticala takve građevine kao dobro djelo za pokojnike. Zašto je za ukras izabrana baš priča o Sigurdu, ne zna se. Jedno je tumačenje da je ime Sigröd podsjećalo na Sigurda.
Ramsund nije jedini takav prikaz. Kamen kod Göka, nedaleko od Strängnäsa, iz istog je doba i ponavlja iste prizore, ali s dodanim kršćanskim križem i likovima poredanima tako da se priča teže prati. Prizor Sigurda koji siše prst javlja se i na kamenim križevima u sjevernoj Engleskoj i na otoku Manu, a izrezbaren je i na drvenom portalu crkve u Hylestadu u Norveškoj. Priča koja je u Njemačkoj postala Pjesma o Nibelunzima tako je na Sjeveru živjela i u kamenu i u drvu, i dugo nakon što su njezini pripovjedači postali kršćani.
Kronologija
- Oko 1030.: U stijenu kraj Ramsunda urezan je crtež s pričom o Sigurdu i natpisom o Sigridinu mostu.
- 11. st.: Iz istog doba potječe i kamen kod Göka (Sö 327), sa sličnim prizorima i kršćanskim križem.
- 13. st.: Na Islandu su zapisane Pjesnička Edda, Snorrijeva Edda i Saga o Völsunzima.
- 1940.: U potoku ispod crteža pronađen je kamen s nekoliko runa, koji još nije odgonetnut.
Ključne osobe
- Sigrid: Žena iz 11. stoljeća, Alrikova majka i Ormova kći, koja je prema natpisu dala sagraditi most i urezati crtež.
- Snorri Sturluson: Islandski pisac iz 13. stoljeća koji je u svojoj Eddi prepričao priču o Fafnirovu blagu.
Što se zna
- Ramsundski crtež (Sö 101) urezan je u ravnu stijenu kraj Sundbyholma u općini Eskilstuna, a obično se datira oko 1030.
- Prikazuje Sigurda koji odozdo probada zmaja, peče srce, Regina s odsječenom glavom, konja Granija s blagom, ptice na drvetu i vidru Otra.
- Runski natpis u zmajevu tijelu kaže da je Sigrid, Alrikova majka i Ormova kći, napravila most za dušu Holmgeira, oca Sigröda.
- Saga o Völsunzima, zapisana u 13. stoljeću, pripovijeda da je Sigurd ubio Fafnira iz jame na zmajevu putu i da je razumio ptice kad je okusio zmajevu krv.
- Kamen kod Göka iz istog doba ponavlja iste prizore, ali s kršćanskim križem.
Otvorena pitanja
- Zašto je Sigrid za svoj spomenik izabrala baš priču o Sigurdu?
- Je li Sigridin muž bio Holmgeir ili Sigröd?
- Kako je priča izgledala u Švedskoj oko 1030., dvjesto godina prije nego što je zapisana na Islandu?