Apep, zmija koja svake noći napada Sunce

Za stare Egipćane izlazak Sunca nije bio samo po sebi razumljiv. Bog sunca Ra danju plovi nebom u svojoj barci, a navečer zalazi na zapadu i ulazi u podzemni svijet, Duat. Ondje kroz noć plovi prema istoku, da bi ujutro ponovno izašao. Na tom putu čeka ga neprijatelj kojemu je jedini cilj da Sunce nikad više ne izađe.

Neprijatelj Raa

Apep je golema zmija. Neki ga opisi prikazuju kao zmiju dugu gotovo petnaest metara, s glavom od kremena. On nije bog kojemu se prinose žrtve, nego oličenje svega što prijeti redu: tame, kaosa i nepostojanja. Egipćani su red svijeta, istinu i pravdu zvali maat, a Apep je bio njezina suprotnost.

O njegovu podrijetlu predaje se razlikuju. Prema nekima, postojao je od samog početka u Nunu, praiskonskim vodama iz kojih je izronio svijet. Prema drugima, rodio se nakon Raa, iz njegove pupčane vrpce. Jedna kasna predaja kaže da je nastao iz pljuvačke božice Neit, dok je ona još plivala u praiskonskim vodama.

Možda najstariji prikaz te borbe nalazi se na rubu glinene zdjele iz doba kulture Naqada I, s kraja 5. ili početka 4. tisućljeća pr. Kr., na kojoj se velika zmija suprotstavlja liku u čamcu s veslima. Je li to doista Apep, ne može se pouzdano reći. Prvi pisani spomeni potječu iz Tekstova s lijesova, iz doba Srednjeg kraljevstva, oko 2000. pr. Kr.

Bitka u dvanaestom satu noći

Prema Tekstovima s lijesova, Apep pogledom opčinjava Raa i njegovu pratnju, tako da se barka zaustavi. Vjerovalo se i da njegovo kretanje pod zemljom izaziva potrese, a njegova rika da podzemlje odjekuje. Neke ga predaje smještaju na zapadnu planinu Manu, gdje Sunce zalazi, a druge u deseto područje noći, neposredno prije zore.

Rau pomažu bogovi koji plove s njim. Na pramcu barke stoji Set i kopljem probada zmiju, kao na slici iz Knjige mrtvih jedne gospe iz 11. ili 10. st. pr. Kr. Na zidnim slikama u grobnicama radnika u Deir el-Medini, kraj Tebe, zmiju nožem siječe velika mačka, za koju se smatralo da je sam Ra u mačjem obličju, ispod svetog drveta u Heliopolu.

Apep nikad ne umire zauvijek. Svake ga noći bogovi svladaju, a sljedeće se noći ponovno pojavljuje. Prema Budgeu, čarolije protiv Apepa izgovarale su se i zato da se spriječe oluje, rastjeraju kišni oblaci i ukloni sve što bi moglo zaustaviti izlazak Sunca ili zamračiti njegovu svjetlost tijekom dana.

Knjiga o svrgavanju Apepa

Budući da ishod borbe nije bio unaprijed siguran, svećenici su smatrali da i oni moraju pomoći. U hramovima su izgovarali čarolije protiv zmije i izvodili obrede u kojima su pravili njezin lik od voska ili ga crtali na papirus, a zatim ga uništavali. Poglavlja Knjige o svrgavanju Apepa nose naslove poput Pljuvanje na Apepa, Prljanje Apepa lijevom nogom, Uzimanje koplja da se udari Apep, Okivanje Apepa, Uzimanje noža da se udari Apep i Stavljanje vatre na Apepa. Budući da se vjerovalo da i sama slika zmije ima moć, Apep se na slikama gotovo uvijek prikazuje vezan, proboden ili sasječen, uz boga koji ga svladava.

Te su čarolije sačuvane u papirusu koji se u Britanskom muzeju vodi pod brojem 10188 i zove se po dvojici vlasnika, Rhindu i Bremneru. Prema Ernestu Wallisu Budgeu, škotski starinar Alexander Henry Rhind dobio ga je 1861. ili 1862. od britanskog konzularnog agenta u Luksoru Mustafe Age, a on ga je, prema istoj pripovijesti, izvadio iz skrovišta kraljevskih mumija u Deir el-Bahariju, za koje je znao godinama prije egipatske službe za starine. Nakon Rhindove smrti 1865. zbirka je prešla Davidu Bremneru, od kojeg ju je kupio Britanski muzej.

Papirus je dug oko pet metara. Jedan od dva zapisa na kraju nosi datum "prvi dan četvrtog mjeseca dvanaeste godine faraona Aleksandra, sina Aleksandrova", koji Budge preračunava u 311. pr. Kr., a drugi ime svećenika Nesmina, koji ga je dao napisati ili ga je prisvojio. Osim Knjige o svrgavanju Apepa sadrži i svečane pjesme Izide i Neftide. Usred čarolija protiv Apepa stoji i jedna od najzanimljivijih egipatskih priča o postanku svijeta, u kojoj bog govori kako je sam sebe stvorio iz praiskonske tvari, u obliku Kheprija, kad još nije postojalo ništa drugo. Budge pretpostavlja da se cijela ta knjiga smatrala snažnom čarolijom, pa ju je bilo dovoljno izgovoriti da se naudi Apepu.

Egiptolog Raymond Faulkner objavio je 1937. prijevod Knjige o svrgavanju Apepa u časopisu Journal of Egyptian Archaeology. Ime Apofis i danas nosi jedan asteroid koji će 2029. proći vrlo blizu Zemlje.