Yamata no Orochi i mač Kusanagi

U Japanu je pisana povijest počela mitom. Kojiki, "Zapis o drevnim stvarima", sastavio je Ō no Yasumaro i dovršio ga 712., po nalogu careva Tenmua i carice Genmei. Osam godina poslije dovršen je i Nihon shoki, "Kronika Japana". Obje knjige počinju stvaranjem otoka i bogova, a nastavljaju se lozom careva, koji prema toj predaji potječu od božice sunca Amaterasu. Priča o zmiji s osam glava jedna je od najpoznatijih u njima.

Štapići na rijeci

Susanoo, brat božice Amaterasu, protjeran je s neba zbog svojih nedjela. Spušta se u zemlju Izumo, na gornji tok rijeke Hi, i ugleda štapiće za jelo kako plutaju niz vodu. Zaključi da uzvodno žive ljudi i krene im u susret. Nađe starca i staricu kako plaču, a između njih djevojku.

Starac je zemaljsko božanstvo Ashinazuchi, njegova žena Tenazuchi, a kći Kushinada. Imali su osam kćeri, ali svake je godine dolazila zmija s osam glava iz Koshija i pojela po jednu. Sada je na redu posljednja. Oči su joj, kaže starac, crvene kao zreli plodovi mjehurice, tijelo joj je obraslo mahovinom, čempresima i kriptomerijama, proteže se preko osam dolina i osam brežuljaka, a trbuh joj je uvijek krvav.

Osam vrata i osam bačava

Susanoo traži djevojku za ženu, a kad sazna tko je, roditelji pristanu. Pretvara Kushinadu u gusti češalj i zadjene ga u kosu. Roditeljima kaže da skuhaju osam puta pročišćeno rižino vino, da podignu ogradu s osam vrata, kraj svakih vrata postave podij, a na svaki podij bačvu vina.

Zmija dođe, kako je starac rekao, i u svaku bačvu umoči po jednu glavu. Opije se i zaspi. Susanoo izvuče mač dug deset pedalja i isiječe je na komade, pa rijeka Hi poteče krvlju. Kad presiječe srednji rep, oštrica mu se okrhne. Začuđen, rasiječe rep i u njemu nađe veliki, oštri mač. Uzme ga i daruje sestri Amaterasu.

Nihon shoki donosi nekoliko inačica. U jednoj zmija ne proždire kćeri nego svako novorođeno dijete, a u drugoj Susanoo dolazi u Izumo preko mora, iz korejskog kraljevstva Silla. Prema jednoj bilješci mač se isprva zvao Ama-no-Murakumo, "Mač nebeskih nakupljenih oblaka", jer su se nad zmijom uvijek skupljali oblaci.

Mač koji je kosio travu

Kronike pripovijedaju da je mač mnogo naraštaja poslije dobio princ Yamato Takeru, od tetke, svećenice velikog svetišta u Iseu. Kad ga je neprijatelj namamio u travnato polje i zapalio travu oko njega, princ je mačem pokosio travu oko sebe i spasio se. Mač je otada nazvan Kusanagi, "Kosač trave". Prema Nihon shokiju, 688. odnesen je iz carske palače u svetište Atsuta, jer se smatralo da je kriv za bolest cara Tenmua.

Pjesnički ep Priča o Heikeima, zapisan 1371., pripovijeda da je mač potonuo u moru 1185., u pomorskoj bitki kod Dan-no-ure, kad je baka malog cara Antokua skočila s njim u more noseći dva od tri carska znaka. Jedan učeni čovjek u epu tumači da je zmija iz Izuma toliko žudjela za svojim mačem da se rodila kao osamdeseti car i odnijela ga na dno mora. U Atsuti se ipak tvrdi da se ondje čuva izvorni mač.

Nitko ga ne smije vidjeti. Svećenik Matsuoka Masanao zapisao je u razdoblju Edo da je s nekoliko drugih svećenika vidio mač pri popravku drvenog kovčega: oko 82 centimetra dug, bjelkaste kovine, oštrice nalik listu iđirota. Prema predaji, ostali svećenici ubrzo su umrli od čudnih bolesti, a veliki svećenik bio je prognan. Kad je 2019. car Naruhito stupio na prijestolje, mač i dragulj nošeni su zamotani u omote. Kopije mača rađene su već u 9. stoljeću, a u ceremonijama se, prema japanskom istraživaču Shinsukeu Takenaki, koristi kopija iz 12. stoljeća.

Rijeka, željezo ili zmaj

Rijeka Hi, danas Hii, u Izumu se često izlijevala dok joj tok u razdoblju Edo nije preusmjeren. Mnogi istraživači zato u zmiji s osam glava vide rijeku s mnogo rukavaca, a u Kushinadi, čije se ime može čitati kao "čudesno rižino polje", polje koje treba zaštititi. Godišnja žrtva bila bi tada slika ugovora s bogom rijeke.

Drugi priču povezuju sa željezom. Stari zemljopisni opis pokrajine, Izumo fudoki iz 8. stoljeća, navodi da je upravo kraj u kojem se odvija priča bio najvažnije središte proizvodnje željeza u Izumu. Prema tom tumačenju, odroni nakon poplava iznosili su na površinu željezni pijesak od kojega su kovači pravili mačeve, pa bi mač u repu zmije bio dio planine i rijeke. Takvim se tumačenjima prigovara da mit svode na prepričanu povijest, a David Weiss smatra vjerojatnijim da je dolazak novih kovačkih vještina starijoj priči samo dodao novi sloj značenja. Budući da Izumo fudoki uopće ne spominje ubijanje zmije, mnogi istraživači misle da je priča oblikovana na carskom dvoru, a Weiss pretpostavlja da je pronalazak mača kasniji dodatak, kojim se objašnjavalo podrijetlo carskog znaka.

Weiss priču svrstava i u raširenu skupinu priča o junaku koji ubija zmaja, a japanski istraživač Ōbayashi Taryō uspoređivao ju je s Perzejevom borbom s morskim čudovištem. Za razliku od sveca ili viteza, Susanoo zmiju ne pobjeđuje snagom, nego lukavstvom i vinom.

U Izumu je Orochi i danas posvuda: po njemu se zovu ulica, cestovna petlja i autobusna tvrtka, a u kazališnoj predaji Iwami kagura, u zapadnom dijelu prefekture Shimane, priča o Orochiju najpopularniji je i najčešće izvođeni prikaz.