Ragnarök, sudbina bogova

Na Islandu se krajem 10. stoljeća staro i novo vjerovanje susrelo licem u lice. Godine 1000. Althing, skupština slobodnih ljudi, prihvatio je kršćanstvo, ali stare priče nisu nestale. Dva i pol stoljeća poslije islandski su ih pisari zapisali na pergament. Najslavnija među njima, Völuspá, "Proročanstvo vidovnjakinje", završava onim što će se tek dogoditi: propašću bogova.

Vidovnjakinja govori Odinu

U pjesmi vidovnjakinja, völva, govori Odinu, vrhovnom bogu, koji je od nje tražio da mu kaže što zna. Pripovijeda mu kako je svijet nastao, kako su bogovi uredili nebo i zemlju, kako je ubijen Baldr, najsvjetliji među njima. Zatim prelazi na budućnost. Braća će se boriti jedna protiv drugih i ubijati se, rođaci će kvariti rod, vrijeme će biti "doba sjekira, doba mačeva". Pas Garm laje pred špiljom, okovi pucaju i vuk se oslobađa.

U Snorrijevoj Eddi prvi je znak velika zima, Fimbulvetr. Tri zime dolaze jedna za drugom, bez ljeta između njih, snijeg vije sa svih strana, a sunce ne grije. Prije toga dolaze još tri zime ratova po cijelom svijetu. Vuk proguta Sunce, drugi vuk proguta Mjesec, zvijezde padaju s neba. Zemlja se trese tako da drveće ispada iz tla, planine se ruše, a sve što je bilo vezano oslobađa se.

Bitka na polju Vígríðr

Fenrir, Lokijev sin kojeg su bogovi davno vezali čarobnom vrpcom, kreće s razjapljenom čeljusti; gornja čeljust dotiče nebo, a donja zemlju. Svjetska zmija Jörmungandr izlazi iz mora i bljuje otrov. Plovi Naglfar, brod napravljen od noktiju mrtvih, s vojskom divova. Loki, koji je dotad bio okovan u špilji, stoji na čelu vojske iz Hel. S juga dolazi div Surtr s plamenim mačem, a pod jahačima iz Muspella lomi se most Bifröst.

Heimdall, čuvar mosta, puše u rog Gjallarhorn i budi bogove. Odin jaše na savjet k Mimirovu izvoru, a zatim vodi bogove i pale ratnike iz Valhalle na polje Vígríðr, koje se prostire sto milja na svaku stranu. Snorri nabraja dvoboje. Fenrir proguta Odina, a Odinov sin Víðarr osveti oca: nogom, na kojoj nosi debelu cipelu, stane vuku na donju čeljust, rukom uhvati gornju i rastrgne ga. Thor ubija Jörmungandra, ali odmakne se samo devet koraka i padne mrtav od zmijina otrova. Freyr, koji je svoj mač davno darovao, gine od Surtrove ruke. Tyr i pas Garm ubiju jedan drugoga, a isto tako Heimdall i Loki. Na kraju Surtr baca vatru na zemlju i spaljuje cijeli svijet, a zemlja tone u more.

Zemlja koja ponovno izranja

Völuspá tu ne završava. Vidovnjakinja vidi kako iz mora izranja nova zemlja, zelena, sa slapovima i orlom koji lovi ribu u njima. Polja rađaju bez sjetve. Bogovi koji su preživjeli, Víðarr i Váli, Thorovi sinovi Móði i Magni, koji nasljeđuju malj Mjöllnir, ponovno se sastaju na Iðavöllu i u travi nalaze zlatne ploče za igru iz davnih dana. Iz podzemlja se vraćaju Baldr i njegov brat Höðr, koji ga je nehotice ubio.

U pjesmi Vafþrúðnismál div Vafþrúðnir kaže Odinu da će velika zima preživjeti dvoje ljudi, Líf i Lífþrasir, skriveni u šumi Hoddmímis holt. Hranit će se jutarnjom rosom, a od njih će potjecati novi naraštaji. I Sunce će prije smrti roditi kćer, koja će ići majčinim putem po nebu.

Pergament i kamen

Gotovo sve što se o ragnaröku zna potječe iz dva islandska djela 13. stoljeća. Snorri Sturluson, islandski pravnik i političar, napisao je oko 1220. priručnik za pjesnike, Prozničku Eddu, u kojem bogove i njihovu propast prepričava u prozi i citira stihove Völuspá. Codex Regius, rukopis s pjesmama koje danas nazivamo Pjesničkom Eddom, napisan je oko 1270. Biskup Brynjólfur Sveinsson došao je do njega 1643. i 1662. poslao danskom kralju. Danska ga je vratila Islandu 21. travnja 1971., a dopremljen je brodom, pod vojnom pratnjom.

Völuspá je stara od svog rukopisa. Većina istraživača smješta je u 10. stoljeće, u desetljeća prije pokrštavanja Islanda. Skupina povjesničara i znanstvenika iz Cambridgea 2018. povezala je njezine slike zamračenog Sunca i vatre s erupcijom vulkana Eldgjá iz 939., jednom od najvećih erupcija na Islandu otkako je otok naseljen, i zaključila da je pjesma tu uspomenu mogla iskoristiti u korist novog vjerovanja.

Stariji od rukopisa su i kameni spomenici. Na Gosforthskom križu u Cumbriji, visokom 4,4 metra i datiranom u razdoblje od 920. do 950., uz Kristovo raspeće uklesani su prizori koji se tumače kao ragnarök: čovjek s kopljem koji stopalom pritišće čeljust zvijeri, kao Víðarr, i svezani Loki. Na Thorwaldovu križu iz crkve Andreas na otoku Manu bradati čovjek s pticom na ramenu stoji s nogom u vučjim ustima, a s druge strane ploče je križ. Takav spoj kršćanskih i poganskih slika naziva se sinkretizmom. Svećenik William Calverley 1881. dao je očistiti lišaje s Gosforthskog križa i prvi u njegovim prizorima prepoznao priče iz Edde.

Od Wagnera do vulkana

U jednoj kitici pjesme Lokasenna i u Snorrijevoj Eddi piše ragnarøkkr, "sumrak bogova", umjesto ragnarök, "sudbina bogova". Iz tog oblika nastao je njemački Götterdämmerung, naslov posljednje opere Wagnerova ciklusa Prsten Nibelunga iz 1876., i preko nje "sumrak bogova" ušao je u europske jezike.

Istraživači nordijske eshatologije, predaje o posljednjim stvarima, pitaju se je li priča o tri zime bez ljeta sjećanje na stvarnu katastrofu. Godine 536. prašina iz vulkanske erupcije zamračila je nebo nad sjevernom poluzemljom i ljeta su bila neobično hladna. Arheolozi Bo Gräslund i Neil Price 2012. pitali su se je li ta kriza ostavila trag u predaji o Fimbulvetru. Drugi upozoravaju da je od 6. do 13. stoljeća prošlo sedam stoljeća i da je Völuspá pisana u doba kad su pjesnici poznavali i kršćanske slike Sudnjeg dana. U tome kako izranja nova zemlja i dolazi "moćni koji vlada svime", u jednoj inačici pjesme, dio stručnjaka vidi kršćanski utjecaj.