Rimski dodekaedri

Brončani predmeti s dvanaest šupljih stranica pronađeni su u sjeverozapadnim rimskim provincijama, ali rimski tekstovi ne govore čemu su služili. Noviji nalazi u dobro istraženim slojevima daju arheolozima bolji kontekst, ne i konačan odgovor.

Ukratko

Poznato je oko 130 rimskih dodekaedara, uglavnom iz sjeverozapadnih provincija, a ne iz Italije ili istočnog Sredozemlja.
Predmeti su šuplji, imaju dvanaest peterokutnih ploha s otvorima različitih promjera i kuglice na vrhovima.
Nalaz iz Norton Disneya u Engleskoj pronađen je 2023. tijekom arheološkog iskapanja; analiza je pokazala bakrenu slitinu s olovom i kositrom.
Nema sačuvanog rimskog teksta ni prikaza koji bi pouzdano objasnio njihovu namjenu.

Oblik koji se ponavlja, ali nije jednak

Rimski dodekaedri na prvi pogled djeluju kao dijelovi nekog preciznog sustava. Svaki je šupalj, ima dvanaest peterokutnih ploha, otvor na svakoj plohi i kuglast završetak na svakom vrhu. No dimenzije, promjeri otvora, ukrasi i kvaliteta izrade razlikuju se od primjerka do primjerka. Predmeti se obično datiraju između 2. i 4. stoljeća, a pronađeni su na području sjeverozapadnih rimskih provincija.

Stručnjaci i muzeji poznaju oko 130 primjeraka. Nisu zabilježeni u Italiji ni na širem području Sredozemlja. Takva raspodjela geografskih nalaza važna je: dodekaedri nisu bili običan predmet u cijelom Carstvu, barem prema sačuvanom arheološkom zapisu. Ne zna se jesu li bili vezani uz određene zajednice, običaje ili lokalne obrte.

Što je donio nalaz iz Norton Disneya

U lipnju 2023. volonteri Norton Disney History and Archaeology Group, radeći s arheolozima iz Allen Archaeology, pronašli su dodekaedar na nalazištu Potter Hill u Lincolnshireu. Iskapanje je bilo usmjereno na rimsko naselje. Predmet je ležao u velikoj jami koja je prije bila korištena za vađenje pijeska, a kasnije zatrpana otpadom. Iskopači su se vratili 2024. kako bi bolje proučili slojeve i okolne nalaze.

Predmet je visok oko osam centimetara, težak 245 grama i iznimno dobro očuvan. Rendgenska fluorescentna analiza procijenila je sastav na 63 posto bakra i 27 posto olova, uz tragove drugih metala. Izvori za početne analize navode različite omjere, a daljnja stručna obrada materijala i konteksta važna je prije konačnih zaključaka. Nalaz se izdvaja i zato što je otkriven u kontroliranom iskapanju, a ne pronađen slučajno stoljećima ranije.

Keramika, ulomci građevinske keramike i drugi predmeti iz jame upućuju na dugotrajnu aktivnost na tom mjestu. Voditelj iskapanja Chris Clay izjavio je u izvještaju za časopis The Past da raspored nalaza nije pokazivao jasno namjerno polaganje: dodekaedar nije ležao ni na dnu ni na samom vrhu zatrpane jame. Stoga kontekst ne dokazuje da je bio obredni prilog ili žrtva temelja.

Istraživanje jame donijelo je i vremenske oslonce. U nasipu je pronađen novac cara Klaudija II., koji je vladao 268.–270., a u keramici su bili ulomci lokalne robe izrađivane u 4. stoljeću. To pokazuje da se jama nije mogla potpuno zatrpati prije kasnog 3. stoljeća, ali ne daje točan datum kada je dodekaedar ondje dospio. U istoj su se jami nalazili crijepovi, životinjske kosti i slomljeno posuđe, zbog čega istraživači predmet razmatraju zajedno s naseljem, a ne kao izdvojenu relikviju.

Predložena objašnjenja

Tumačenja se kreću od praktičnih do simboličkih. Predlagani su mjerni ili geodetski instrument, svijećnjak, pomagalo za pletenje, igračka, predmet za proricanje i uzorak kojim je majstor pokazivao vještinu lijevanja. Različiti promjeri otvora mogli bi izgledati korisno za mjerenje, ali nedostatak standardizacije, mjerila ili oznaka otežava tu hipotezu. Ni tragovi korištenja nisu jednaki na svim predmetima.

Clare Pickersgill, kustosica Muzeja Sveučilišta u Nottinghamu, istaknula je da se veličina, oblik, sastav metala i razina izrade razlikuju. Ako su predmeti imali važno zajedničko značenje, moglo bi se očekivati da će se naći i prikazi ili tekstualni opisi, no takvih potvrda zasad nema. Richard Parker, tajnik lokalne arheološke skupine, smatrao je obredno značenje mogućim objašnjenjem za primjerak iz Norton Disneya, ali je to predstavio kao radnu pretpostavku.

Nedostatak odgovora ne znači da su predmeti nadnaravni ili da su pripadali izgubljenoj tehnologiji. Zasad je poznato kako izgledaju, od čega su barem neki izrađeni i gdje su pronađeni. Namjena pojedinačnog primjerka možda se razlikovala od namjene drugoga, a sačuvani tragovi ne omogućuju sigurnu rekonstrukciju.

Kronologija

1739.: Zabilježen je prvi poznati britanski primjerak, danas izgubljen.
2.–4. st.: U to se razdoblje uglavnom smještaju rimski dodekaedri.
Lipanj 2023.: Dodekaedar je pronađen tijekom iskapanja u Norton Disneyju, Lincolnshire.
2024.: Istraživači su se vratili proučiti jamu i arheološki kontekst nalaza.

Ključne osobe

Richard Parker: Tajnik Norton Disney History and Archaeology Group i sudionik projekta iskapanja.
Chris Clay: Direktor Allen Archaeology, čiji je tim nadzirao iskapanje u Potter Hillu.
Clare Pickersgill: Kustosica Muzeja Sveučilišta u Nottinghamu, koja je govorila o ograničenjima tumačenja.
Gerry McDonnell: Arheometalurški stručnjak koji je proveo početnu analizu slitine primjerka iz Norton Disneya.

Što se zna

Oko 130 primjeraka poznato je iz sjeverozapadnih rimskih provincija.
Predmeti su šuplji i imaju dvanaest peterokutnih strana, otvore i kuglaste vrhove.
U lipnju 2023. u Norton Disneyju pronađen je dobro očuvan primjerak visok približno osam centimetara.
Primjerak iz Norton Disneya pronađen je u jami za vađenje pijeska koja je kasnije služila za odlaganje otpada.
Nijedan poznati rimski tekst ne opisuje dodekaedre ni njihovu namjenu.

Otvorena pitanja

Je li svaki dodekaedar imao istu namjenu ili su se koristili na različite načine?
Može li analiza trošenja i tragova proizvodnje povezati pojedine primjerke s konkretnim radnjama?
Koje su zajednice i radionice izrađivale predmete koji se geografski koncentriraju na sjeverozapadu Carstva?

Teorije

Otvori različitih veličina mogli su služiti mjerenju ili usmjeravanju pogleda, no neujednačene dimenzije i nedostatak oznaka otežavaju takvo tumačenje.
Parker je obredno značenje predložio kao radnu mogućnost za nalaz iz Norton Disneya; kontekst jame zasad ne potvrđuje namjerno polaganje.
Složen odljev mogao je pokazivati umijeće metalurga, što su istraživači predložili kao jednu od mogućnosti.