Sindrom Alise u Zemlji čudesa

Vlastita šaka može izgledati golemom, soba udaljenom, a vrijeme kao da ubrzava. Ime sindroma potječe iz književnosti, ali poremećaji veličine i prostora stvarna su opažanja.

Ukratko

  • Sindrom Alise u Zemlji čudesa naziv je za prolazne promjene doživljaja veličine tijela, udaljenosti, vrijemena ili prostora.
  • John Todd uveo je naziv 1955., inspiriran opisima preobrazbi u djelima Lewisa Carrolla.
  • Objavljeni prikazi povezuju epizode s migrenom, infekcijama, epilepsijom i drugim stanjima, ali uzrok nije isti kod svih.
  • Književna sličnost ne dokazuje da je Carroll imao sindrom.

Tijelo koje se mijenja

Osoba tokom epizode može vidjeti vlastitu ruku kao neprirodno veliku ili malu, osetiti da joj se telo izduljilo, ili da su vrata i namještaj predaleko. Neki opisuju da predmeti menjaju veličinu dok gledaju, da se vrijeme usporava ili ubrzava, ili da im se zvuk čini neobično blizu. Ove promjene nazivaju se metamorfopsije i mogu zahvatiti samo jedan deo percepcije.

Naziv je 1955. predložio britanski psihijatar Džon Tod. On je uporedio opise svojih pacijenata sa scenama iz knjiga Alisa u Zemlji čuda i Kroz ogledalo, u kojima se junakinjino telo menja. Ime je upečatljivo, ali može da navede na pogrešan zaključak da je doživljaj uvijek sličan fantaziji ili da je Luis Kerol imao isto stanje. Za to nema pouzdanog dokaza.

Različiti mogući okidači

Sistematski pregled iz 2016. sakupio je 169 objavljenih slučajeva. Prikazi su uključivali decu i odrasle, različite simptome i više mogućih uzroka. U literaturi se spominju migrena, infekcije, epilepsija, psihoaktivne supstance i stanja bez utvrđenog uzroka. Pošto su to objavljeni klinički slučajevi, njihovi udeli ne pokazuju koliko je sindrom čest u populaciji.

Kod nekih ljudi epizoda je kratka i prolazi sama, kod drugih se ponavlja uz glavobolju ili drugo zdravstveno stanje. Sam naziv ne označava da je svaka iskrivljena percepcija deo istog poremećaja. Lekari zato uzimaju u obzir vrijeme nastanka, trajanje, lekove, temperaturu, migrenu, neurološke simptome i druge okolnosti.

Što još nije jasno

Mozak ne prima gotovu sliku sveta kao kamera; on sastavlja osjećaj veličine, položaja i kretanja iz različitih signala. Poremećaj u jednom delu te obrade mogao bi promijeniti doživljaj tela ili prostora, ali jedno objašnjenje ne odgovara svim objavljenim epizodama. Pregledi navode da osnovni neurološki mehanizmi nisu dovoljno razjašnjeni.

Sindrom je relativno redak u kliničkoj literaturi, ali kratke iskrivljene percepcije mogu se javiti i van jasno definisane dijagnoze. To dodatno otežava prebrojavanje: da li se uključuje samo ponovljena kombinacija simptoma ili i jedan prolazan osjećaj da je ruka neobične veličine? Različite definicije daju različite brojeve.

Književna metafora pomaže da se osjećaj opiše, ali nije medicinski dokaz. Carroll je u pismima i beleškama pominjao migrenu, što je navelo kasnije autore da nagađaju o vezi. Međutim, retrospektivno povezivanje njegovih tekstova sa dijagnozom nije moguće potvrditi. Izmišljena scena može da inspiriše ime fenomena, a da autor nije proživeo njegove simptome.

Dokazi za i protiv

Sindrom kao jedinstvena neurološka pojava

  • U prilog: slučajevi dele prepoznatljive promjene veličine, udaljenosti i telesne slike.
  • U prilog: više kliničkih pregleda beleži slične opise u različitim zemljama.
  • Protiv: okidači i kombinacije simptoma znatno se razlikuju.
  • Protiv: nema jednog testa ni utvrđenog mehanizma koji bi objedinio sve slučajeve.

Skup simptoma različitih uzroka

  • U prilog: u izvještajima se pojavljuju migrena, infekcije, epilepsija i nepoznati uzroci.
  • U prilog: isti simptomi mogu biti prolazni i javiti se u različitim kliničkim kontekstima.
  • Protiv: bez zajedničkog naziva srodni slučajevi bi se mogli teže prepoznati i porediti.
  • Protiv: retki objavljeni slučajevi ne pokazuju koliko je takva grupa zaista heterogena.

Kronologija

  1. 1955.: John Todd uvodi naziv sindroma.
  2. 2016.: Blom objavljuje sustavni pregled 169 slučajeva.
  3. 2017.: Objavljen je pregled kliničkih i neuroloških objašnjezinja.

Ključne osobe

  • John Todd: Psihijatar koji je 1955. uveo naziv sindroma.
  • John Tenniel: Ilustrator knjiga o Alice koje su nadahnule naziv; to nije medicinska dijagnoza autora.

Što se zna

  1. Sindrom obuhvaća prolazne promjene doživljaja veličine tijela, udaljenosti, prostora ili vremena.
  2. Objavljeni slučajevi navode više mogućih veza, uključujući migrenu, infekcije i epilepsiju.
  3. Slučajevi iz literature ne daju procjenu učestalosti ni jedinstveni uzrok.

Otvorena pitanja

  • Koji se neurološki mehanizmi kriju iza pojedinih promjena percepcije?
  • Koja bi dosljedna definicija omogućila usporedbu kliničkih izvještaja?

Teorije

  • srodne perceptivne promjene čine jednu prepoznatljivu pojavu
  • različita stanja mogu proizvesti slične doživljaje

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Pročitajte izvor naveden u odjeljku Izvori za pregled primarnih dokumenata i novijih analiza.

Izvori