Tekija u Blagaju i vrelo Bune

Derviška kuća stoji uz vrelo jedne od najjačih rijeka Europe, ispod okomite stijene. Iskapanja pokazuju da su ljudi na tom mjestu boravili tisućama godina prije derviša, a ronioci su do sada došli tek 72 metra duboko u izvor.

Ukratko

Blagajska tekija (tekija je islamska građevina za smještaj derviša, članova mističnog reda) stoji uz vrelo Bune (Vrelo Bune) kraj Mostara, u podnožju vapnenačke stijene.
Arheološka iskapanja Envera Imamovića pokazala su da je na tom mjestu prije tekije stajala starija građevina, moguće kasnoantička bazilika, te da je prostor korišten od prapovijesti.
Vrelo je među najjačima u Europi: prosječno otječe 23,7 kubičnih metara u sekundi, a ronioci su ušli 520 metara u sifone, do 72 metra ispod izvora.
Kamo točno idu podzemni tokovi i koliko je bio star kult na tom mjestu, još je predmet istraživanja.

Tekija je vjerska građevina, pa o njoj pišemo s poštovanjem prema vjernicima i samo o onome što o njoj i o prostoru oko nje kažu istraživanja.

Tekija uz vrelo

Hrvatska enciklopedija opisuje tekiju kao islamsku sakralnu građevinu za smještaj derviša, s prostorijom za zajedničke obrede, stanom čuvara i katkad gostinjcem. Pokraj nje obično stoji turbe ili manje groblje uglednih derviša. Blagaj je, prema istom izvoru, na vrelu Bune; srednjovjekovni grad Blagaj prvi put se spominje 1423., 1465. došao je pod osmansku vlast, a od 1473. bio je sjedište kadiluka. Prema Konstantinu Porfirogenetu, na tom je mjestu u 10. stoljeću stajao grad Bona.

Imamović u radu o spasilačkim iskapanjima navodi da su iskapanja s obje strane pristupne ceste, blizu postojeće tekije i turbeta, otvorila četiri prostorije. U njima su nađeni osmanski nalazi: ulomci oslikane žbuke, lule, keramika, klinovi, potkove i oštrice noževa. Na starim fotografijama iz druge polovice 19. stoljeća rekonstruirao je izgled ranije građevine. Točnu godinu osnutka prve tekije članak ne daje, a ne imenuje ni derviški red.

Prije tekije

Ispod temelja stare tekije iskapanja su otkrila starije temelje male građevine s apsidom. Ostatci poda upućuju na antičku gradnju, a Imamović smatra da je to mogla biti kasnoantička bazilika. Nekoliko metara od vrela pronađena je prapovijesna keramika s ugljenom i životinjskim kostima. Imamović zaključuje da je vrelo ispod stijene privlačilo ljude u različitim razdobljima, vjerojatno zbog vodenih kultnih obreda.

Iznad vrela je pećina koju su istraživači snimili alpinističkom opremom. Upotrebljavala se od brončanog i željeznog doba do srednjeg vijeka. U središtu je ognjište s brončanodobnom i željeznodobnom keramikom i životinjskim kostima, a u jednom kutu grob koji je rabljen u prapovijesti i u srednjem vijeku. Prapovijesni ukop prekrivali su komadići sumpora. Stalagmitni stup visok oko 2,30 metra i promjera 70 centimetara, sa stubama usječenim u podnožje, Imamović tumači kao žrtvenik. Drugu pećinu, Vučje točilo, u stijenama iznad vrela, istražio je probnim jarkom: pronašao je keramiku od ranog neolitika do željeznog doba.

Vrelo

Prema Međunarodnoj uniji geoloških znanosti (IUGS), vrelo Bune uzlazni je sifonski krški izvor, a po maksimalnom protoku ubraja se među pet najjačih na svijetu. Minimalni protok iznosi 3, prosječni 23,7, a najveći 120 kubičnih metara u sekundi; u siječnju 1971. izmjereno je 380. Temperatura vode je 10 do 11 °C. Izvor se nalazi na 36 metara nadmorske visine, na dodiru krednog vapnenca i eocenskog fliša. Prema procjeni, slijev obuhvaća oko 1100 četvornih kilometara, uključujući Nevesinjsko polje, slijev Zalomke i planinu Velež.

Ronioci su istražili 520 metara dubokih sifona, a najdublja istražena točka je 72 metra okomito ispod izvora. Prvi ronilački pothvat bio je 1973., a potom su ih slijedile ekspedicije 1984., 1999. i 2003. U vrijeme visokih voda vidljivost pada na dva do četiri metra. Granica sliva sa susjednim vrelom Bunice teško se određuje, pa se ta dva izvora često promatraju kao jedan krški sustav.

Dokazi za i protiv

Prije derviša mjesto je bilo kultno

U prilog: Imamović je pronašao prapovijesnu keramiku kraj vrela, pećinu s ognjištem i grobom te stup koji tumači kao žrtvenik.
U prilog: Ispod tekije nađeni su temelji starije građevine s apsidom, vjerojatno kasnoantičke.
Protiv: Autor tumačenje stupa i vodenog kulta temelji na usporedbi s drugim nalazištima, a ne na natpisu ili pisanom izvoru.
Protiv: Nije utvrđeno koliko su ti slojevi međusobno povezani; pećina i tekija zasebna su mjesta.

Tekija je osmanska zaklada uz prirodno vrelo

U prilog: Osmanski nalazi iz iskapanja i fotografije iz 19. stoljeća pokazuju da je tekija građena i obnavljana u osmanskom razdoblju.
U prilog: IUGS vrelo navodi među lokalitetima geološke baštine, pa je izbor mjesta mogao biti vezan uz snagu izvora.
Protiv: Hrvatska enciklopedija i Imamović ne navode zašto je izabrano baš to mjesto.
Protiv: Postojanje starijih slojeva upućuje na to da je prostor imao značenje i prije osmanskog razdoblja.

Kronologija

6. stoljeće: Kasnoantička utvrda i crkva u okolici Blagaja (prema Hrvatskoj enciklopediji).
10. stoljeće: Prema Konstantinu Porfirogenetu, ondje je grad Bona.
1423.: Blagaj se prvi put spominje.
1465.: Osmanlije preuzimaju Blagaj.
1473.: Blagaj postaje sjedište kadiluka.
1973.: Prvi ronilački pothvat u vrelu.
2003.: Posljednja od navedenih ronilačkih ekspedicija.

Ključne osobe

Enver Imamović: Autor rada o spasilačkim iskapanjima na lokalitetu tekije.
Zoran Stevanović: Sa Sveučilišta u Beogradu, jedan od autora opisa vrela Bune za IUGS.

Što se zna

Tekija stoji uz vrelo Bune, a ispod nje su starije građevine, moguće kasnoantička bazilika.
Prapovijesna keramika i pećina s ognjištem i grobom dokazuju da je prostor korišten tisućljećima.
Prosječni protok vrela je 23,7 kubičnih metara u sekundi, a istraženo je 520 metara sifona do dubine od 72 metra.
Slijev je procijenjen na oko 1100 četvornih kilometara.

Otvorena pitanja

Kad je i od kojeg reda osnovana prva tekija na tom mjestu?
Je li stup u pećini doista bio žrtvenik i kojem je kultu služio?
Kamo vode sifoni koji se nalaze iza 72. metra dubine?

Teorije

Prostor je bio kultno mjesto već u prapovijesti i antici, prije tekije
Tekija je osmanska zaklada uz prirodni izvor, bez izravne veze sa starijim kultovima