Most u Arti

Četrdeset pet majstora i šezdeset šegrta gradilo je most cijeli dan, a noću bi se srušio. Ptica ljudskim glasom rekla je glavnom graditelju da most neće stajati dok u temelj ne ugradi vlastitu ženu.

Ukratko

Grčka narodna pjesma pripovijeda kako se most preko rijeke Arahtos u Arti svake noći rušio, dok glavni graditelj u njegov temelj nije uzidao vlastitu ženu.
Žena najprije most proklinje, a kad se sjeti brata u tuđini, kletvu pretvara u blagoslov.
Stih "cijeli dan su ga gradili, a noću bi se srušio" postao je grčka izreka za posao koji nikako da se dovrši, a folklorist Georgios Megas skupio je više od tristo trideset inačica pjesme.
Današnji kameni most, dug 142 metra, potječe vjerojatno s početka 17. stoljeća, a stoji na mnogo starijim temeljima.

Arta je gradić na jugu Epira, na sjeverozapadu Grčke, uz rijeku Arahtos. Na zapadnom rubu grada rijeku prelazi stari kameni most s četiri velika luka, od kojih je srednji znatno širi i viši od ostalih. U Grčkoj ga zna gotovo svako dijete, ne zbog njegove ljepote, nego zbog pjesme o ženi koja je u njemu uzidana.

Ptica s ljudskim glasom

Pjesma je spjevana petnaesteračkim stihom. Četrdeset pet majstora i šezdeset šegrta postavljaju temelje mosta na rijeci kod Arte. Cijeli dan ga grade, a noću se sruši. Majstori naričaju, a šegrti plaču nad uzaludnim trudom.

Tada na drugu obalu sleti ptica. Ne pjeva kao ptica ni kao lastavica, nego govori ljudskim glasom: ako ne ugrade čovjeka, most neće stajati. Ali ne smiju ugraditi siroče, ni stranca, ni prolaznika, nego lijepu ženu glavnog majstora, koja kasno dolazi ujutro i kasno donosi ručak.

Glavni majstor to čuje i klone. Po slavuju poručuje ženi neka se polako odijeva, polako presvlači i polako dolazi s ručkom. Ptica pogrešno prenese poruku i kaže joj da se odjene brzo, brzo dođe i brzo prijeđe most.

Prsten u temelju

Žena se pojavi na bijelom putu. Kad je glavni majstor ugleda, puca mu srce. Ona pozdravi majstore i šegrte i upita zašto je njezin muž tako potišten. Kažu joj da mu je prsten pao u prvi luk i da nema tko sići po njega. "Ne žalosti se, majstore", kaže ona, "ja ću sići i naći ti prsten."

Tek što se spustila, poviče da je izvuku, jer je sve pretražila i ništa nije našla. Ali jedan je zatrpava žbukom, drugi vapnom, a glavni majstor baca na nju velik kamen. Iz temelja ona izgovara tužaljku: bile su tri sestre i sve tri nesretne, jedna je sagradila Dunav, druga Eufrat, a ona, najmlađa, most u Arti.

Kletva koja postaje blagoslov

Zatim proklinje most: kao što drhti karanfil, neka drhti i most, a kao što padaju listovi s drveća, neka padaju i oni koji ga prelaze. Netko je opomene da promijeni riječ, jer ima jedinoga brata koji bi mogao naići tim putem. Žena tada izgovori drukčiju kletvu, koja zvuči kao blagoslov: ako zadrhte divlje planine, neka zadrhti i most, a ako padnu divlje ptice, neka padaju i prolaznici. Kako divlje planine ne drhte, a ptice grabljivice ne padaju, nova kletva znači da će most stajati čvrsto, a putnici prelaziti sigurno, jer joj je brat u tuđini.

U jednoj blažoj inačici glavni majstor ženu ne zatrpava, nego joj samo uhvati sjenu i ugradi je u most, a ona umre kad stigne kući. Slično vjerovanje o sjeni ugrađenoj u temelj zapisao je i rumunjski pjesnik Vasile Alecsandri uz baladu o majstoru Manoleu.

Most i njegova povijest

Most je dug 142 metra i širok 3,75 metara, a najveći luk ima raspon od 24 metra. Kronika iz Epira kaže da je prvi most ondje podignut u rimsko doba, a jedan grčki istraživač njegove najdonje temelje, slagane od velikih pravilnih blokova, smatra helenističkima, iz doba kralja Pira. Prema drugim predajama, most je obnovljen kad je Arta u 13. stoljeću bila prijestolnica Epirske despotovine. Današnji most je, prema većini izvora, osmanska gradnja s početka 17. stoljeća, iz 1602.–1606. ili oko 1613. Prema sačuvanim zapisima, najveći luk ponovo je građen između 1612. i 1615. i tada je postao još viši. Neki istraživači upravo u toj teškoj gradnji vide povod za nastanak pjesme.

Od 1881. do 1912. najviša točka mosta bila je granica između Kraljevine Grčke i Osmanskog Carstva. U rujnu 1944. njemačka vojska pri povlačenju naredila je da se most digne u zrak, ali naredba nije izvršena. Brana uzvodno na rijeci izgrađena je od 1976. do 1981., pa ispod mosta više ne teče stalna voda.

Pjesma koja je prešla granice

Stih "cijeli dan su ga gradili, a noću bi se srušio" i danas se u grčkim novinama piše za javne radove koji traju desetljećima. Prema pjesmi, Nikos Kazantzakis napisao je 1909. tragediju Glavni majstor, a skladatelj Manolis Kalomiris po njoj je skladao operu, izvedenu u Ateni 1916. Albanski pisac Ismail Kadare napisao je roman Most s tri luka, a priča o uzidanoj ženi postoji i u pontskom grčkom.

Pjesma pripada skupini balada o uzidanoj ženi koje se pjevaju od Balkana do Kavkaza. Bugarski folklorist Mihail Arnaudov izvor joj je tražio u Grčkoj, mađarski folklorist Lajos Vargyas na Kavkazu, a Alan Dundes u Indiji. Nijedna teorija nije dokazana, a Dundes je upozorio da se potraga za prvom inačicom često pretvarala u natjecanje nacionalnih ponosa.

Kronologija

Rimsko doba: Prema epirskoj kronici, na mjestu mosta podignut je prvi most.
13. st.: Prema predaji, most je obnovljen dok je Arta bila prijestolnica Epirske despotovine.
1602.–1606.: Prema većini izvora, gradi se današnji kameni most.
1612.–1615.: Prema sačuvanim zapisima, ponovo se gradi i povisuje najveći luk.
1881.–1912.: Most je granica između Grčke i Osmanskog Carstva.
1909.: Nikos Kazantzakis piše tragediju Glavni majstor prema pjesmi.
1916.: U Ateni se izvodi opera Manolisa Kalomirisa prema Kazantzakisovoj tragediji.
Rujan 1944.: Naredba da se most digne u zrak nije izvršena.
1976.–1981.: Uzvodno se gradi brana, nakon koje ispod mosta više ne teče stalna voda.

Ključne osobe

Georgios Megas: Grčki folklorist koji je skupio više od tristo trideset inačica pjesme.
Nikos Kazantzakis: Grčki pisac koji je prema pjesmi napisao tragediju Glavni majstor.
Manolis Kalomiris: Grčki skladatelj koji je po Kazantzakisovoj tragediji skladao operu.
Alan Dundes: Američki folklorist koji je uspoređivao balade o uzidanoj ženi od Balkana do Indije.

Što se zna

U pjesmi most grade četrdeset pet majstora i šezdeset šegrta, a žrtvu traži ptica s ljudskim glasom.
Žena u pjesmi najprije proklinje most, a zbog brata u tuđini kletvu pretvara u blagoslov.
Georgios Megas zabilježio je više od tristo trideset grčkih inačica pjesme.
Most je dug 142 metra, a prema većini izvora potječe s početka 17. stoljeća, na mnogo starijim temeljima.
Od 1881. do 1912. most je bio granica između Grčke i Osmanskog Carstva.

Otvorena pitanja

Je li pjesma nastala uz most u Arti ili je starija balada poslije vezana uz njega?
Čuva li pjesma sjećanje na stvarne žrtve pri gradnji ili samo strah od moći rijeke?
Kako je ista pjesma, s istim pojedinostima, stigla od Grčke do Mađarske i Gruzije?