Sudarij iz Ovieda

U Evanđelju po Ivanu, nakon što Petar uđe u prazan grob, vidi platno i „ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj” posebno složen. Grčka riječ za ubrus jest soudarion. Vjernici u Oviedu taj odlomak povezuju s platnom koje se danas čuva u katedrali, no Evanđelje ne navodi Oviedo ni opis mrlja, pa je poistovjećivanje dio kršćanske predaje, a ne izravan zaključak teksta.

Platno u katedralnoj riznici

Predaja govori da je ubrus iz Jeruzalema stigao u Španjolsku preko sjeverne Afrike i Toleda, sklonjen pred osvajanjima, a zatim položen u relikvijar u Oviedu. Katedralni izvori povezuju ga s „Arca Santa”, škrinjom u kojoj su bile pohranjene brojne relikvije. Kad je škrinja javno otvorena 1075. u nazočnosti kralja Alfonsa VI., zapisani popis spominjao je „sudarij Gospodnji”. To je čvrst dokaz da se relikvija tada štovala u Oviedu; sam po sebi ne potvrđuje ranije etape puta niti da je tkanina nastala u prvom stoljeću.

Platno je pravokutno i približno veličine jastučnice. Za razliku od Torinskog platna, na njemu nema obrisa tijela ni lica. Vidljive su tamne mrlje i tragovi pregiba, uboda i popravljanja. Katedrala navodi da je riječ o lanu te opisuje nalaze peludi, vlakana i tvari nanesenih tijekom dugog čuvanja i izlaganja. U njezinu prikazu rezultata krv je ljudska, skupine AB, a oblik i položaj mrlja odgovaraju krvarenju iz nosa i usta. To su tvrdnje istraživača koje prenosi ustanova koja relikviju čuva; one ne određuju tko je krvario ni kada.

Što mogu reći analize

Usporedbe s Torinskim platnom oslanjaju se na položaj navodnih krvnih tragova i pretpostavku da su oba platna bila uz isto tijelo. Kelly Kearse u stručnom radu iz 2013. pregledao je tu hipotezu i znanstvene rasprave koje je okružuju. Platna se razlikuju po tkanju i nemaju istu vrstu otiska. Sličnosti u objašnjenju mrlja mogu potaknuti daljnja istraživanja, ali ne uspostavljaju zajedničko podrijetlo.

Noviji rad iz Journal of Cultural Heritage iz 2026. analizirao je crte i nakupine na mrljama te ih usporedio s pokusima na modelu glave i tkanini. Autori zaključuju da su uzorci u skladu s mogućnošću da je platno bilo omotano ili pritisnuto oko glave. Izričito ne tvrde da taj mehanizam dokazuje tko je bio umotan. Pokus ispituje fizičku mogućnost nastanka uzorka, ne starost tkanine niti identitet pokojnika.

Starost i putovanje ostaju granice dokaza. Nema poznate neprekinute dokumentacije od Jeruzalema do Ovieda, a zapis iz 1075. ne daje radiokarbonski datum. I uzorci koje bi trebalo uzeti za datiranje morali bi biti dovoljno reprezentativni, a uzorkovanje bi zadiralo u predmet koji vjernici smatraju svetim. Katedrala izvještava o brojnim laboratorijskim pregledima, no nalaz krvne skupine ili peludi ne može datirati platno precizno niti ga povezati s određenom osobom.

Za katolike sudarij je predmet molitve i spomena Kristove muke; povijesna sumnja ne umanjuje pravo vjernika da ga štuju kao relikviju. Za povjesničare i konzervatore riječ je i o srednjovjekovno dokumentiranom tekstilu koji treba proučavati uz jasno razlikovanje mjerenja od tumačenja. Trenutačni nalazi mogu govoriti o sastavu i mogućem načinu nastanka mrlja, ali ne mogu riješiti pitanje je li to platno iz evanđeoskog izvještaja.

Dokazi za i protiv

Sudarij je platno spomenuto u Evanđelju i povezano s Isusovim ukopom

• U prilog: Evanđelje po Ivanu spominje ubrus položen na glavu u praznom grobu, a crkvena predaja ovijedsku relikviju prepoznaje kao taj predmet.
• U prilog: Oblik tkanine, pregibi i mrlje mogu se tumačiti kao tragovi platna položenog oko glave.
• Protiv: Evanđelje ne opisuje tkaninu ni njezino kasnije putovanje do Španjolske.
• Protiv: Zapis o relikviji u Oviedu potvrđen je u 11. stoljeću; nema neprekinutih dokumenata za ranija stoljeća.

Riječ je o povijesnom pogrebnom platnu čiji identitet nije moguće utvrditi

• U prilog: Novija analiza nalazi uzorke koji su u skladu s pritiskom tkanine oko glave, a katedrala izvještava o ljudskoj krvi.
• U prilog: Tkanina je dokumentirana kao relikvija najmanje od popisa iz 1075.
• Protiv: Eksperimentalno podudaranje uzorka ne datira tkaninu i ne identificira osobu.
• Protiv: Sastav mrlja i povijest predmeta temelje se na ograničenim uzorcima i kasnim dokumentima.