Torinsko platno

Na dugačkom lanenom platnu vidi se blijed lik čovjeka s ranama raspetog. Mnogi vjernici vjeruju da je to Isusov pokrov, a radiokarbonsko datiranje iz 1988. smjestilo ga je u srednji vijek. Rasprava traje i danas.

Ukratko

  • Torinsko platno je laneno platno dugo oko 4,4 metra s blijedom slikom prednje i stražnje strane muškarca s ranama koje odgovaraju raspeću.
  • Prvi pouzdani povijesni zapisi o njemu potječu iz Francuske sredinom 14. stoljeća, a od 1578. čuva se u Torinu.
  • Tri laboratorija 1988. radiokarbonski su datirala platno u razdoblje od 1260. do 1390.; zagovornici autentičnosti osporavaju uzorak i metodu.
  • Katolička Crkva ne tvrdi službeno da je platno Isusov pokrov, ali ga štuje kao sliku koja potiče na molitvu.

U katedrali u Torinu, u posebnoj zaštićenoj škrinji, čuva se jedan od najproučavanijih predmeta na svijetu. Na žućkastom lanenom platnu, dugom oko četiri i pol metra, vidi se blijeda slika muškarca, sprijeda i straga, kao da je platno bilo prebačeno preko glave tijela. Na slici se razabiru tragovi bičevanja, rane na rukama, nogama i boku te tragovi na glavi koje mnogi tumače kao trnovu krunu.

Povijest platna

Prvi pouzdani zapisi potječu iz sredine 14. stoljeća, kad je platno izlagano u crkvi u Lireyju u Francuskoj, u posjedu viteza Geoffroija de Charnyja. Godine 1389. biskup Pierre d'Arcis pisao je papi da je jedan umjetnik priznao da je platno naslikao. Zagovornici autentičnosti tvrde da platno ima stariju povijest, pa ga neki povezuju s Edeskim mandilionom, Kristovim likom na tkanini koji se štovao u Bizantu, ali za tu vezu nema neposrednih dokaza.

Platno je 1453. preuzela savojska vladarska kuća. Godine 1532. u kapeli u Chambéryju izbio je požar u kojem je platno oštećeno, a redovnice su rupe zakrpale. Od 1578. čuva se u Torinu, a 1983. posljednji kralj Italije Umberto II. ostavio ga je Svetoj Stolici.

Fotografija koja je sve promijenila

Godine 1898. odvjetnik i fotograf amater Secondo Pia prvi je put fotografirao platno. Kad je razvio ploču, zapanjio se: na negativu se lik vidio mnogo jasnije, kao da je sama slika na platnu zapravo negativ. Od tada se istraživači pitaju kako je takva slika mogla nastati.

Američki tim znanstvenika STURP 1978. proučavao je platno pet dana i zaključio da slika nije naslikana bojom u uobičajenom smislu, nego da je nastala promjenom samih vlakana na površini, a da su na platnu i tragovi krvi. Kako je slika nastala, nisu znali objasniti.

Radiokarbonsko datiranje

Godine 1988. laboratoriji u Oxfordu, Tucsonu i Zürichu dobili su uzorke iz istog kuta platna. Rezultati, objavljeni 1989. u časopisu Nature, smjestili su lan u razdoblje između 1260. i 1390. godine, što se poklapa s prvim povijesnim zapisima. Za mnoge je to bio dokaz da je platno srednjovjekovni predmet.

Zagovornici autentičnosti upozoravaju da je uzorak uzet s ruba koji je mogao biti popravljan nakon požara, da su požar i stoljeća rukovanja mogli onečistiti tkaninu, a ponovne analize izvornih podataka objavljene 2019. tvrde da rezultati nisu bili jednoliki. Kritičari odgovaraju da su laboratoriji radili neovisno i da nijedna studija nije pokazala da je platno starije.

Kronologija

  1. Oko 1354.: Platno se izlaže u crkvi u Lireyju u Francuskoj.
  2. 1389.: Biskup Pierre d'Arcis piše papi da je platno naslikano.
  3. 1453.: Platno preuzima savojska kuća.
  4. 1532.: Platno je oštećeno u požaru u Chambéryju.
  5. 1578.: Platno je preneseno u Torino.
  6. 1898.: Secondo Pia snima prvu fotografiju platna.
  7. 1978.: Američki tim STURP proučava platno.
  8. 1983.: Umberto II. ostavlja platno Svetoj Stolici.
  9. 1988.: Tri laboratorija radiokarbonski datiraju platno.
  10. 1989.: Rezultati datiranja objavljeni su u časopisu Nature.

Ključne osobe

  • Geoffroi de Charny: Francuski vitez u čijem je posjedu platno prvi put zabilježeno.
  • Pierre d'Arcis: Biskup koji je 1389. tvrdio da je platno naslikano.
  • Secondo Pia: Fotograf koji je 1898. otkrio negativsku narav slike.

Što se zna

  1. Platno je laneno, dugo oko 4,4 metra, sa slikom prednje i stražnje strane muškarca.
  2. Prvi pouzdani zapisi potječu iz Francuske sredinom 14. stoljeća.
  3. Platno je oštećeno u požaru 1532. i zakrpano.
  4. Slika na fotografskom negativu izgleda kao pozitiv.
  5. Radiokarbonsko datiranje iz 1988. smjestilo je lan u razdoblje od 1260. do 1390.
  6. Crkva službeno ne tvrdi da je platno Isusov pokrov.

Što tvrde zagovornici

  • Način na koji je slika nastala ni danas nije objašnjen ni uvjerljivo ponovljen.
  • Rane na slici odgovaraju opisu muke i raspeća u evanđeljima i rimskim običajima.
  • Uzorak za datiranje uzet je s ruba koji je možda bio popravljan.
  • Ponovne analize podataka pokazuju da rezultati datiranja nisu bili jednoliki.

Što kažu kritičari

  • Tri neovisna laboratorija datirala su platno u srednji vijek.
  • Datiranje se poklapa s prvim povijesnim zapisima iz 14. stoljeća.
  • Biskup je 1389. pisao da je umjetnik priznao da ga je naslikao.
  • Za povijest platna prije 14. stoljeća nema neposrednih dokaza.

Otvorena pitanja

  • Kako je nastala slika na platnu?
  • Bi li novo datiranje, s uzorcima s drugih dijelova platna, promijenilo rezultat?
  • Gdje je platno bilo prije sredine 14. stoljeća?

Teorije

  • Isusov pokrov iz 1. stoljeća
  • Srednjovjekovni predmet iz 13. ili 14. stoljeća
  • Nastanak se ne može utvrditi postojećim dokazima

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori