Sveti trokut Martin brega
Na brežuljku iznad Dugog Sela stoji stara crkva svetog Martina, oko koje su arheolozi otkopali stotine grobova. Arheolog Juraj Belaj smatra da je ona jedan vrh pretkršćanskog svetog trokuta, a druga dva vrha nose imena koja podsjećaju na Velesa i na žrtvu.
Ukratko
- Na Martin bregu kraj Dugog Sela stoji stara crkva svetog Martina, na zemlji koju je 1209. kralj Andrija II. darovao templarima.
- Arheolog Juraj Belaj 2009. iznio je pretpostavku da crkva zauzima vrh pretkršćanskog svetog trokuta, kojemu su druga dva vrha mjesta Veleševec i Trebovec.
- Prema toj pretpostavci, sveti Martin zamijenio je gromovnika Peruna, Veleševec čuva ime njegova protivnika Velesa, a Trebovec ime žrtve.
- Iskapanja oko crkve otkrila su složenu povijest gradnje i mnogo grobova, ali nijedan nalaz izravno ne potvrđuje poganski kult.
Dugo Selo leži u nizini istočno od Zagreba, uz cestu prema Vrbovcu i Križevcima. Nad gradom se diže brežuljak Martin breg sa starom crkvom svetog Martina. Malo tko od posjetitelja zna da je taj brežuljak u središtu jedne od najzanimljivijih hipoteza hrvatske arheologije i etnologije.
Zemlja svetog Martina
Hrvatska enciklopedija navodi da je područje današnjeg Dugog Sela od 1209. do 1312. pripadalo redu templara, a od 1314. do 1573. redu ivanovaca. Kralj Andrija II. darovao je templarima posjed koji se u ispravi zove Zemlja svetog Martina. Ime posjeda, dakle, potječe od crkve, koja je morala postojati već tada.
Arheolozi Instituta za arheologiju istraživali su crkvu u Prozorju na Martin bregu u više sezona. Prema izvješću Jurja Belaja i Filomene Sirovice, u sedmoj sezoni zaštitnih istraživanja 2008. istraženo je svetište crkve sve do zdravice i prostor oko njega te bočna kapela svete Barbare. Samo te godine otkopano je 95 grobova. Slojevi su vrlo složeni, jer se oko crkve i u njoj pokapalo stoljećima, a zgrada je mnogo puta pregrađivana. Čini se da je prva, vjerojatno romanička crkva bila nešto drukčije usmjerena od današnje, a gradnja gotičke apside presjekla je mnoge starije grobove.
Bog na brdu, bog u dolini
Juraj Belaj objavio je 2009. u časopisu Studia ethnologica Croatica rad o Martin bregu između poganstva i kršćanstva. Polazi od metode koju je razvio s ocem, etnologom Vitomirom Belajem, a koja se oslanja na rekonstrukciju slavenskog mita o boju gromovnika Peruna i njegova protivnika Velesa.
Prema toj metodi, stari Slaveni su svoje svete prostore oblikovali kao trokute u krajoliku. Jedan je vrh, obično na uzvisini, pripadao Perunu, bogu neba i groma. Drugi, niže, u vodi ili podzemlju, pripadao je Velesu, gospodaru podzemlja i stoke. Treći je pripadao ženskom božanstvu, Perunovoj ženi Mokoši, koju je nakon pokrštavanja često zamijenila svetica.
Belaj je takav trokut prepoznao oko Dugog Sela. Na brdu je crkva svetog Martina, sveca koji je, smatra on, preuzeo Perunovo mjesto. Ime sela Veleševec dobro se uklapa u shemu kao mjesto štovanja Velesa. Treći vrh je Trebovec: praslavenska riječ trêba znači žrtva, pa bi Trebovec mogao biti mjesto žrtvovanja Majci. Ako je to točno, piše Belaj, otkrivena je još jedna slavenska župa ustrojena oko velikog poganskog svetog trokuta.
Manji trokut i vitezovi
Rad ide i dalje. Belaj je primijetio da u blizini stoji i crkva svetog Brcka, po kojoj se zove današnje mjesto Brckovljani. Odabir tog manje poznatog sveca, smatra on, nije bio slučajan, nego je trebao prekriti odnos dvaju poganskih božanstava, Peruna i njegova sina Jarila. Sveti Martin, sveti Brcko i pretpostavljeni položaj utvrde Božjakovina na rijeci Zelini mogli bi tvoriti drugi, manji sveti trokut.
Sva tri vrha tog manjeg trokuta leže na Zemlji svetog Martina, posjedu templara i ivanovaca, i upravo su to mjesta na kojima povjesničari traže sjedište templarske kuće. Belaj zato pretpostavlja da su viteški redovi sudjelovali u pokrštavanju, koje je trajalo više naraštaja, i da su namjerno preuzimali poganska sveta mjesta.
Vitomir i Juraj Belaj razradili su metodu 2014. u knjizi Sveti trokuti: topografija hrvatske mitologije, koju su izdali Ibis grafika, Institut za arheologiju i Matica hrvatska.
Što ostaje nepoznato
Hipoteza o svetim trokutima počiva na imenima mjesta, na posvetama crkava i na njihovu međusobnom položaju. Iskapanja na Martin bregu otkrila su crkvu i groblje, ali u objavljenim izvješćima nema nalaza koji bi izravno pokazivao pretkršćanski kult, poput žrtvenika ili kipa. Imena mjesta mogu potjecati od starih bogova, ali mogu potjecati i od običnih riječi ili osobnih imena od kojih su nastala i imena bogova. Etnolozi koji rekonstruiraju slavensku vjeru i sami upozoravaju da je mit o Perunu i Velesu znanstvena rekonstrukcija, a ne sačuvana priča.
Zato je Martin breg zagonetka s dva lica. Kao mjesto je stvaran, star i dobro istražen. Kao vrh poganskog trokuta ostaje hipoteza koja se ne može ni potvrditi ni opovrgnuti lopatom.
Kronologija
- 1209.: Andrija II. daruje templarima posjed Zemlja svetog Martina.
- 1312.: Kraj templarskog posjeda; od 1314. posjed drže ivanovci.
- 1573.: Kraj ivanovačkog posjeda na području Dugog Sela.
- 2008.: Sedma sezona zaštitnih iskapanja crkve svetog Martina; otkopano je 95 grobova.
- 2009.: Juraj Belaj objavljuje rad o svetom trokutu Martin breg, Veleševec i Trebovec.
- 2014.: Vitomir i Juraj Belaj objavljuju knjigu Sveti trokuti.
Ključne osobe
- Juraj Belaj: Arheolog Instituta za arheologiju koji vodi iskapanja na Martin bregu i autor hipoteze o svetom trokutu oko Dugog Sela.
- Vitomir Belaj: Hrvatski etnolog koji je istraživao mitsku pozadinu hrvatskih narodnih običaja.
- Andrija II.: Hrvatsko-ugarski kralj koji je 1209. darovao templarima Zemlju svetog Martina.
Što se zna
- Crkva svetog Martina na Martin bregu postojala je već 1209., kad je Zemlja svetog Martina darovana templarima.
- Područje Dugog Sela pripadalo je templarima od 1209. do 1312. i ivanovcima od 1314. do 1573.
- Iskapanja su pokazala da je crkva mnogo puta pregrađivana i da se oko nje i u njoj pokapalo stoljećima.
- Hipotezu o svetom trokutu Martin breg, Veleševec i Trebovec iznio je Juraj Belaj 2009.
- U objavljenim izvješćima nema izravnog arheološkog nalaza pretkršćanskog kulta na Martin bregu.
Otvorena pitanja
- Je li crkva svetog Martina podignuta na mjestu starijeg poganskog svetišta?
- Potječu li imena Veleševec i Trebovec doista od Velesa i od žrtve?
- Jesu li templari i ivanovci namjerno birali poganska sveta mjesta?
Teorije
- Martin breg, Veleševec i Trebovec bili su pretkršćanski sveti trokut posvećen Perunu, Velesu i Mokoši, a crkve su ga kasnije prekrile.
- Neka imena i posvete doista čuvaju trag stare vjere, ali cjeloviti trokut je suvremena rekonstrukcija.
- Imena mjesta i izbor svetaca imaju obično podrijetlo, a njihov raspored u krajoliku je slučajan.
Povezane priče
Za daljnje istraživanje
- Belaj, V. i Belaj, J. (2014). Sveti trokuti: topografija hrvatske mitologije. Zagreb: Ibis grafika, Institut za arheologiju, Matica hrvatska.
Izvori
- Belaj, J. (2009). Martin-Breg između poganstva i kršćanstva. Studia ethnologica Croatica 21(1), 79–99.
- Belaj, J. i Sirovica, F. (2009). Arheološka istraživanja crkve sv. Martina u Prozorju 2008. g. Annales Instituti Archaeologici 5(1), 85–89.
- Hrvatska enciklopedija. Dugo Selo. Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
- Belaj, V. i Belaj, J. (2014). Sveti trokuti: topografija hrvatske mitologije. Zagreb: Ibis grafika, Institut za arheologiju, Matica hrvatska.