Templari u Hrvatskoj

Vitezovi s crvenim križem na bijelom plaštu stoljeće i pol držali su Vranu, Senj i posjede od Dalmacije do Slavonije. Kad je red 1312. ukinut, njihovi su gradovi prešli drugima, a za njima su ostale ruševine i priče o skrivenom blagu.

Ukratko

  • Templari, viteški red osnovan u Jeruzalemu 1119., došli su u hrvatske krajeve u drugoj polovici 12. stoljeća.
  • Njihovo glavno sjedište bila je Vrana kraj Biograda, a imali su i Senj, Glogovnicu kraj Križevaca, Novu Ves u Zagrebu, Dubicu i niz drugih posjeda.
  • Nakon ukidanja reda 1312. njihove posjede u Hrvatskoj preuzeli su ivanovci, koji su u Vrani osnovali moćni Vranski priorat.
  • Priče o templarskom blagu skrivenom u hrvatskim utvrdama žive u popularnoj kulturi, ali ih ne potvrđuju poznati dokumenti.

Nakon Prvog križarskog rata put prema Jeruzalemu bio je otvoren, ali ne i siguran. Godine 1119. francuski vitez Hugues de Payens sa sedmoricom drugova osnovao je u Jeruzalemu red koji je trebao štititi hodočasnike. Prvo sjedište dobili su kraj mjesta gdje je nekoć stajao Salomonov hram, pa su nazvani templarima, hramovcima. Pravilo im je 1128. sastavio sveti Bernard iz Clairvauxa, a od 1139. red je bio izravno podređen papi. Nosili su bijelu odjeću s crvenim križem.

Templari su se brzo raširili po cijelom kršćanskom Zapadu. Uz vitezove, red su činili svećenici i braća pomoćnici, a posjede su vodile kuće, takozvane preceptorije, s priorom na čelu. Stjecali su zemlju, gradove i novac, a s njima i utjecaj.

Dolazak na istočnu obalu Jadrana

Hrvatska enciklopedija navodi da su templari u hrvatske krajeve došli u drugoj polovici 12. stoljeća. Prema pregledu povjesničarke Lelje Dobronić, nije poznato gdje su i kada dobili prve posjede. Kralj Stjepan III. potvrdio im je posjed Zdelu na Bilogori, koji im je prije darovao bosanski ban Borić, i darovao im Vranu kraj Biograda. Njegov brat Bela III. potvrdio im je selo Glogovnicu, a na poticaj zagrebačkog biskupa dobili su i Novu Ves u današnjem Zagrebu.

Vrana je imala dugu povijest prije templara. Ondje su se od 11. stoljeća spominjali utvrda i benediktinski samostan, koji je kralj Dmitar Zvonimir 1076. darovao papi Grguru VII. kao svratište za papinske izaslanike. Templari su samostanom upravljali od 12. do početka 14. stoljeća i utvrdili ga jakim zidinama, s tri prstena bedema, predutvrdom, pokretnim mostom i opkopom.

Senj, Klis i Gacka

Senj je bio drugo važno uporište. Hrvatska enciklopedija navodi da ga je templarima 1209. darovao kralj Andrija II., a drugi pregledi darovnicu pripisuju već Beli III., dok bi 1209. Andrija samo obnovio očeve povlastice. Templari su Senj držali do 1269., kada su ga prepustili kralju u zamjenu za Dubičku županiju.

Andrija II. bio je templarima posebno sklon. Kad je 1217. krenuo u križarski rat, darovao im je tvrđavu Klis, a templarskog poglavara u Ugarskoj i Hrvatskoj, Poncija od Križa, postavio je za namjesnika Hrvatske i Dalmacije. Po povratku im je darovao Gacku. Među templarskom braćom u Hrvatskoj, prema Dobronić, bilo je malo domaćih ljudi; većinu su činili vitezovi iz Francuske.

Najvažnija sjedišta njihovih kuća u Hrvatskoj bila su Vrana, Gora, Senj, Glogovnica, Sveti Martin kraj Dugog Sela, Našice, Nova Rača, Dubica i Nova Ves.

Kraj reda

U petak 13. listopada 1307. francuski kralj Filip IV. Lijepi dao je uhititi templare u Francuskoj. Optužbe za herezu i bogohuljenje iznuđivane su mučenjem. Hrvatska enciklopedija proces naziva montiranim, potaknutim kraljevom željom za templarskim bogatstvom. Pod kraljevim pritiskom papa Klement V. ukinuo je red 1312. Posljednji veliki meštar Jacques de Molay spaljen je 1314.

U Francuskoj je templarske posjede zaplijenila država. U Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama, dobili su ih ivanovci, red svetog Ivana Jeruzalemskog. Od 1312. ivanovci su držali Vranu i ondje sagradili utvrdu. Vranski priorat u doba najvećeg ugleda imao je četrdesetak samostana, gradova i vlastelinstava po Dalmaciji, Slavoniji, Međimurju i Bosni, a vranski su priori bili među najmoćnijim ljudima kraljevstva.

Godine 1538. Vranu su osvojili Osmanlije. Jusuf-paša Mašković 1644. podigao je uz nju han, danas najbolje sačuvanu osmansku svjetovnu građevinu u Dalmaciji. U Kandijskom ratu mletački su topovi gotovo do temelja razrušili staru utvrdu.

Blago koje nitko nije našao

Nagli kraj bogatog i tajanstvenog reda od početka je poticao maštu. Hrvatska enciklopedija navodi da su sporni proces i sumnjičenja zbog navodnih tajnih učenja potaknuli brojne mističke spekulacije: o Svetom gralu, Zavjetnom kovčegu, graditeljskim tajnama i nesretnom broju 13. Od 18. stoljeća nastajala su društva koja su se pozivala na templarsku baštinu, od slobodnozidarskih templarskih obreda do okultnih redova 19. i 20. stoljeća.

Takve priče stigle su i u Hrvatsku. U popularnim tekstovima ponavljaju se tvrdnje da je dio templarskog blaga nakon 1307. sklonjen na istočnu obalu Jadrana ili u kontinentalne preceptorije, te da su ga redovnici skrili u podzemlju starih utvrda. Poznati dokumenti to ne potvrđuju: posjedi su nakon 1312. uredno prešli ivanovcima, a o skrivenom templarskom blagu u Hrvatskoj nema zapisa iz tog doba.

Danas je u Registru udruga Republike Hrvatske upisano nekoliko udruga koje se nazivaju templarima. Nijedna se ne smatra izravnom nasljednicom srednjovjekovnog reda, nego tvrde da su njime nadahnute.

Kronologija

  1. 1119.: U Jeruzalemu je osnovan red templara.
  2. 1128.: Sveti Bernard iz Clairvauxa sastavlja pravilo reda.
  3. 1162.–1172.: Kralj Stjepan III. potvrđuje templarima Zdelu i daruje im Vranu.
  4. 1172.–1196.: Bela III. potvrđuje templarima Glogovnicu, a dobivaju i Novu Ves u Zagrebu.
  5. 1209.: Andrija II. obnavlja povlastice templara; prema Hrvatskoj enciklopediji, daruje im Senj.
  6. 1217.: Andrija II. daruje templarima Klis i postavlja Poncija od Križa za namjesnika Hrvatske i Dalmacije.
  7. 1269.: Templari prepuštaju Senj kralju u zamjenu za Dubičku županiju.
  8. 13. listopada 1307.: Filip IV. Lijepi daje uhititi templare u Francuskoj.
  9. 1312.: Papa Klement V. ukida red; posjede u Hrvatskoj preuzimaju ivanovci.
  10. 1314.: Jacques de Molay spaljen je na lomači.
  11. 1538.: Osmanlije osvajaju Vranu.
  12. 1644.: Jusuf-paša Mašković gradi han kraj Vrane.

Ključne osobe

  • Hugues de Payens: Francuski vitez koji je 1119. u Jeruzalemu osnovao red templara.
  • Bernard iz Clairvauxa: Opat i svetac koji je 1128. sastavio pravilo reda.
  • Andrija II.: Hrvatsko-ugarski kralj koji je templarima darovao Klis i Gacku i obnovio im povlastice.
  • Poncije od Križa: Templarski poglavar u Ugarskoj i Hrvatskoj, od 1217. namjesnik Hrvatske i Dalmacije.
  • Filip IV. Lijepi: Francuski kralj koji je 1307. dao uhititi templare.
  • Jacques de Molay: Posljednji veliki meštar templara, spaljen 1314.
  • Lelja Dobronić: Hrvatska povjesničarka, autorica pregleda o templarima i ivanovcima u Hrvatskoj.

Što se zna

  1. Red templara osnovan je 1119. u Jeruzalemu, a u hrvatske krajeve došao je u drugoj polovici 12. stoljeća.
  2. Templari su vranskim samostanom upravljali od 12. do početka 14. stoljeća i utvrdili Vranu.
  3. Senj su držali do 1269., kada su ga zamijenili za Dubičku županiju.
  4. Papa Klement V. ukinuo je red 1312., a templarske posjede u Hrvatskoj preuzeli su ivanovci.
  5. Vranski priorat ivanovaca imao je u doba najvećeg ugleda četrdesetak samostana, gradova i vlastelinstava.
  6. O skrivenom templarskom blagu u Hrvatskoj nema zapisa iz razdoblja reda.

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Dobronić, L. (2002). Templari i ivanovci u Hrvatskoj. Zagreb: Dom i svijet.
  • Dobronić, L. (1984). Viteški redovi. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.

Izvori