Utjecaj punog Mjeseca

U hitnim službama mnogi su uvjereni da je za punog Mjeseca posla više nego inače. Brojanje stotina tisuća pacijenata i porođaja tu vezu nije potvrdilo, ali je pokus u Baselu pronašao nešto neočekivano: ljudi za punog Mjeseca spavaju malo kraće.

Ukratko

  • Rašireno je vjerovanje da pun Mjesec utječe na ljude: da je tada više nasilja, nesreća, psihijatrijskih kriza i porođaja.
  • Metaanaliza iz 1985. i velika istraživanja u bolnicama, među njima više od 564.000 porođaja u Sjevernoj Karolini i gotovo 151.000 dolazaka na hitni prijam, nisu pronašla povećanje u dane punog Mjeseca.
  • Laboratorijsko istraživanje iz Basela 2013. pokazalo je da su sudionici oko punog Mjeseca spavali dvadesetak minuta kraće i pliće; ponovna istraživanja dala su različite rezultate.
  • Istraživanje iz 2021. na zajednicama u Argentini i studentima u SAD-u pronašlo je da ljudi u noćima prije punog Mjeseca kasnije liježu i kraće spavaju.

Od Aristotela do lunatika

Ideja da Mjesec djeluje na um stara je koliko i medicina. Aristotel i Plinije Stariji vjerovali su da je mozak najvlažniji organ u tijelu i da Mjesec, koji podiže plimu, utječe i na tjelesne tekućine. Latinska riječ za Mjesec dala je engleskom riječ lunatic, a i hrvatski pozna "mjesečare" i one koje "drži mijena". Englesko pravo stoljećima je razlikovalo "lunatike", osobe kojima se razum vraća i gubi, od onih trajno bolesnih.

Vjera u Mjesec ima i mnogo blažih oblika. U narodnoj predaji o mijenama ovisi kada valja sijati, sjeći drvo ili šišati kosu, a mnoge priče o vukodlacima vežu preobrazbu uz pun Mjesec. U 20. stoljeću američki psihijatar Arnold Lieber objavio je 1978. knjigu The Lunar Effect, u kojoj tvrdi da Mjesec stvara "biološke plime" u ljudskom tijelu, koje se sastoji uglavnom od vode, i da se to vidi u statistikama ubojstava u Miamiju.

Brojanje noći

Psiholozi James Rotton i Ivan Kelly 1985. su u časopisu Psychological Bulletin objavili metaanalizu istraživanja o vezi Mjesečevih mijena i ponašanja: psihijatrijskih prijema, samoubojstava, ubojstava, poziva kriznim službama. Naslovili su je prema Shakespeareu, "Mnogo buke oko punog Mjeseca". Zaključili su da su veze koje su pojedina istraživanja izvijestila bile vrlo slabe ili posljedica metodoloških pogrešaka, a da se većina tvrdnji ne potvrđuje kad se podaci zbroje.

Bolnice su provjeravale vlastite brojke. U jednoj američkoj bolnici 1989. pregledano je 1.444 pacijenata primljenih zbog teških ozljeda tijekom godine dana: u dane punog Mjeseca nije ih bilo više, a ni žrtava nasilja. Godine 1996. objavljena je analiza četiri godine rada hitnog prijama s 150.999 dolazaka i 49 punih Mjeseca. Nije bilo razlike ni u broju pacijenata, ni u vožnjama hitne pomoći, ni u prijemima na odjele.

Primalje i liječnici često govore da se za punog Mjeseca rađa više djece. Istraživači iz Ashevillea 2005. su pregledali 564.039 porođaja u Sjevernoj Karolini od 1997. do 2001., tijekom 62 Mjesečeva ciklusa. Broj porođaja, način porođaja i komplikacije nisu se razlikovali ni po jednoj od osam mijena.

Psiholozi objašnjavaju zašto vjerovanje ipak opstaje. Nemirna noć za punog Mjeseca pamti se i prepričava, a jednako nemirna noć u neko drugo vrijeme zaboravi se. Ako osoblje očekuje gužvu, i obična gužva lakše se pripiše Mjesecu.

Laboratorij bez prozora

Neočekivan rezultat stigao je 2013. iz Basela. Kronobiolog Christian Cajochen i suradnici imali su podatke iz ranijih istraživanja sna, provedenih u laboratoriju bez danjeg svjetla i bez sata, u kojem sudionici nisu mogli znati kakva je noć vani. Tek su naknadno podatke razvrstali po Mjesečevim mijenama, pa ni sudionici ni istraživači tijekom snimanja nisu mislili na Mjesec. Oko punog Mjeseca dubok san bio je za oko 30 posto slabiji, sudionici su zaspali oko pet minuta kasnije i spavali dvadesetak minuta kraće, a razina hormona melatonina bila je niža.

Rad je izazvao veliko zanimanje, ali i oprez. Uzorak je bio malen, a analiza naknadna. Druga skupina istraživača 2014. je objavila da u svojim, većim podacima iz laboratorija za san nije pronašla isti učinak, i upozorila da se negativni rezultati o Mjesecu rijetko objavljuju, pa slučajni pozitivni nalazi lakše dođu do časopisa.

Godine 2021. istraživači sa Sveučilišta u Washingtonu objavili su u časopisu Science Advances mjerenja sna narukvicama kod autohtonih zajednica Toba-Qom u Argentini, sa strujom i bez nje, i kod studenata u Seattleu. U svim skupinama ljudi su u noćima prije punog Mjeseca kasnije lijegali i kraće spavali. Autori pretpostavljaju da je mjesečina prije umjetnog svjetla omogućavala dulju večernju aktivnost, a da je taj ritam ostao. Pitanje utječe li Mjesec na san tako je otvoreno, dok veza s nasiljem, nesrećama i porođajima u velikim brojkama nije potvrđena.

Kronologija

  1. 4. st. pr. Kr.: Aristotel povezuje Mjesec s vlagom u mozgu.
  2. 1978.: Arnold Lieber objavljuje knjigu The Lunar Effect.
  3. 1985.: Rotton i Kelly objavljuju metaanalizu u časopisu Psychological Bulletin.
  4. 1989.: Istraživanje 1.444 pacijenata s teškim ozljedama ne pronalazi utjecaj punog Mjeseca.
  5. 1996.: Analiza 150.999 dolazaka na hitni prijam ne pronalazi razliku.
  6. 2005.: Istraživanje 564.039 porođaja u Sjevernoj Karolini ne pronalazi utjecaj mijena.
  7. 2013.: Cajochen i suradnici u Baselu izvještavaju o kraćem i plićem snu za punog Mjeseca.
  8. 2014.: Druga skupina istraživača ne pronalazi isti učinak u većem uzorku.
  9. 2021.: Istraživanje u Argentini i SAD-u povezuje kasnije lijeganje s noćima prije punog Mjeseca.

Ključne osobe

  • Arnold Lieber: Američki psihijatar, autor knjige The Lunar Effect.
  • James Rotton: Američki psiholog, suautor metaanalize iz 1985.
  • Ivan Kelly: Kanadski psiholog, suautor metaanalize iz 1985.
  • Christian Cajochen: Švicarski kronobiolog koji je vodio istraživanje sna i Mjesečevih mijena u Baselu.
  • Horacio de la Iglesia: Kronobiolog koji je vodio istraživanje sna i Mjeseca iz 2021.

Što se zna

  1. Metaanaliza iz 1985. nije pronašla pouzdanu vezu između Mjesečevih mijena i ponašanja poput nasilja, samoubojstava i psihijatrijskih prijema.
  2. Analiza 150.999 dolazaka na hitni prijam i 1.444 teško ozlijeđenih nije pokazala više pacijenata za punog Mjeseca.
  3. Analiza 564.039 porođaja nije pokazala da broj porođaja ili komplikacija ovisi o mijeni.
  4. Laboratorijsko istraživanje iz 2013. izvijestilo je o kraćem i plićem snu oko punog Mjeseca, ali ga drugi istraživači nisu uvijek potvrdili.
  5. Mjerenja iz 2021. pokazala su kasnije lijeganje i kraći san u noćima prije punog Mjeseca u različitim sredinama.

Što tvrde zagovornici

  • Iskusno osoblje hitnih službi, policije i rodilišta iz vlastite prakse zna da su noći punog Mjeseca drukčije.
  • Mjesec svojom gravitacijom pokreće plimu, pa nije nemoguće da djeluje i na tijelo.
  • Istraživanja sna pokazuju da Mjesec utječe na ljude, što bi moglo posredno utjecati na raspoloženje i ponašanje.
  • Životinje, osobito morske, imaju ritmove usklađene s Mjesecom, pa bi trag takvog ritma mogao postojati i kod ljudi.

Što kažu kritičari

  • Velika istraživanja hitnih službi i rodilišta nisu pronašla više slučajeva za punog Mjeseca.
  • Plimna sila Mjeseca na tijelo zanemarivo je mala, mnogo manja od sile predmeta u neposrednoj blizini.
  • Vjerovanje održava pristrano pamćenje: neobične noći za punog Mjeseca pamte se, a druge se zaboravljaju.
  • Rezultati o snu nisu dosljedni, a i ako postoje, nisu dokaz za učinke na nasilje ili porođaje.

Otvorena pitanja

  • Utječe li Mjesec na ljudski san i, ako da, preko svjetla ili preko nekog unutarnjeg ritma?
  • Zašto neka istraživanja sna pronalaze učinak, a druga ne?

Teorije

  • Pun Mjesec stvarno utječe na ponašanje, nasilje i porođaje
  • Mjesec može malo utjecati na san, ali ne i na nasilje, nesreće i porođaje
  • Utjecaj je privid stvoren očekivanjem i pristranim pamćenjem

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori