Veronika Desinićka i duh Velikog Tabora

Na vrhu Košničkog Huma, iznad sela Desinić, stoji Veliki Tabor, jedan od najbolje sačuvanih utvrđenih gradova kontinentalne Hrvatske. Posjetitelji ga ne pamte samo po bijelim polukružnim kulama. Pamte ga po priči o mladoj ženi koja je ondje, kažu, utopljena i uzidana, a čiji se plač čuje kad vjetar zavija oko zidina.

Ta priča ima stvarnu povijesnu jezgru. Žena se zvala Veronika, a njezina tragedija zapisana je u kronici jedne od najmoćnijih plemićkih obitelji srednjovjekovne Europe.

Grofovi Celjski

Celjski su u 15. stoljeću bili na vrhuncu moći. Herman II. Celjski spasio je kralja Žigmunda Luksemburškog nakon bitke kod Nikopolja 1396., zaručio ga je sa svojom kćeri Barbarom i od njega dobio Varaždin, Zagorje i niz gradova. Njegov sin Fridrik II. oženio se 1405. Elizabetom Frankapan, koja mu je u miraz donijela polovicu Krka i gradove u Vinodolu.

Godine 1422. Elizabeta je pronađena mrtva u postelji na gradu Krapini. Brzo su se proširile glasine da ju je ubio muž kako bi se mogao oženiti mladom plemkinjom Veronikom. Fridrik je zbog toga pao u očevu nemilost i morao se odreći frankapanskih posjeda. Je li Elizabeta doista ubijena, nikad nije utvrđeno.

Suđenje bez presude

Godine 1425. Fridrik se oženio Veronikom, protiv volje oca i kralja. U lipnju te godine zatražio je od Mletačke Republike utočište za sebe i nju, tvrdeći da im kralj prijeti. Ubrzo je ipak zarobljen i predan ocu, koji ga je zatvorio u kulu.

Herman je potom pronašao Veroniku i doveo je pred sud u Celju. Optužio ju je da je sina zavela čarobnjaštvom i da je njega samoga pokušala otrovati. Prema Celjskoj kronici, Veronika je uz vještog branitelja oslobođena. Herman se s presudom nije pomirio. Dao ju je zatvoriti na gradu Ojstrica, a zatim su je, prema kronici, dvojica njegovih vitezova utopila u kaci. Smrt se obično datira 17. listopada 1425., iako neki izvori navode 1428. Pokopana je u Braslovčama, a Fridrik je nekoliko godina poslije dao njezine ostatke prenijeti u kartuziju Jurklošter.

Godine 1426. otac i sin su se pomirili. Fridrik je živio do 1454. i postao ban cijele Slavonije.

Odakle je bila Veronika

Pridjevak koji nosi u izvorima zapisan je na mnogo načina: Dessnitz, Desnicze, Teschenitz. Hrvatski i slovenski povjesničari dugo su ga vezali uz Desinić kraj Velikog Tabora, gdje su Celjski imali posjede. Slovenski biografski leksikon upozorava da za to govori samo sličnost imena. Slovenska povjesničarka umjetnosti Mija Oter Gorenčič 2021. piše da su novija istraživanja Veroniku povezala s mjestom Desniche, današnjim Dišnikom južno od Bjelovara. Ni njezin položaj nije bio onako nizak kako tvrdi kronika: u molbi Veneciji Fridrik je naziva kćeri velikog ugarskog baruna.

Kako je legenda stigla u Tabor

Hrvatska predaja priču priča drukčije. Prema verziji koju donosi muzej Dvor Veliki Tabor, mladi Fridrik zagledao se u zlatokosu Veroniku jašući očevim posjedima. Ljubavnici su pobjegli i tajno se vjenčali, Fridrik je završio u kuli u Celju, a Veronika u Velikom Taboru. Nakon suđenja koje je trajalo dva dana suci su je proglasili nevinom, no Herman je naredio kaštelanu da je ubije. Utopljena je u drvenoj posudi u dvorištu, a tijelo joj je uzidano u zid između peterokutne kule i ulaza.

Muzej navodi i kako se ta predaja razvijala. Ivan Kukuljević Sakcinski 1870. prvi je napisao da su se Fridrik i Veronika sastajali u Velikom Taboru i Krapini. Pravnik Luka Marjanović prvi spominje predaju da je Veronika ondje živa zazidana. Gjuro Stjepan Deželić u putopisnoj crtici Duh Veronike Desinićke opisao je sobu u kojoj je navodno bila zatočena, a žena upravitelja dvorca pričala mu je da se Veronikin duh javlja u dvorcu. Posjetiteljima se danas pokazuje i nalaz zazidane lubanje s dva pramena kose, koji predaja pripisuje Veroniki.

Što kaže zidina

Najveći problem legende jest sam dvorac. Hrvatska enciklopedija navodi da je Veliki Tabor izgrađen vjerojatno u drugoj polovici 15. stoljeća i da se u izvorima prvi put spominje 1497. Muzej piše da su mišljenja struke podijeljena: jedni najstariji dio, peterokutni palas, datiraju u sredinu 15. stoljeća, a drugi tek nakon 1502. U oba slučaja zgrada u kojoj je Veronika navodno uzidana vjerojatno još nije postojala 1425.

Zanimljivo je da se grad Ojstrica, gdje je prema kronici ubijena, nalazi u današnjoj slovenskoj općini Tabor.