Crna kraljica

Nad Zagrebom, na južnim obroncima Medvednice, stoje zidine Medvedgrada. Utvrda je, prema Hrvatskoj enciklopediji, vjerojatno podignuta 1247. radi obrane od Tatara, mijenjala je mnoge gospodare, a nakon potresa 1590. napuštena je i propadala. Od 1979. obnavlja se. Uz te zidine veže se jedna od najpoznatijih zagrebačkih legendi.

Kraljica u crnom

Predaja opisuje lijepu ženu duge crne kose, uvijek odjevenu u crno. Imala je, kaže priča, mnogo ljubavnika, a kad bi joj dosadili, bacala ih je sa zidina. Uz sebe je držala crnog gavrana koji je na njezinu zapovijed napadao ljude. Kad su prijetili Turci, zamolila je vraga da zaštiti Medvedgrad i za to mu obećala svoj život. Poslije ga je pokušala prevariti, ali nije uspjela.

U jednoj inačici kraljica je obećala dvanaest vjedara zlata onome tko je dvanaest puta prenese oko Medvedgrada, ali to nitko nije uspio zbog skrivenih zamki oko utvrde. Na kraju je pretvorena u zmiju. Jednom u sto godina, na određeni dan, muškarac koji je sretne u obliku zmije može je poljupcem osloboditi prokletstva. Priča se i da je u zidinama zakopano njezino blago, a da se noću čuju njezini krici.

Hrvatska enciklopedija bilježi da je sačuvano nekoliko narodnih priča o Crnoj kraljici, koje se povezuju s njezinim boravkom na Kalniku i Medvedgradu, i da je njihove motive u književnost unio August Šenoa u povjestici Zmijska kraljica.

Žena iza priče

Barbara Celjska rođena je 1392. kao kći Hermana II. Celjskog, jednog od najmoćnijih velikaša svoga vremena. Celjski su pomogli kralju Žigmundu Luksemburškom da se učvrsti na ugarsko-hrvatskom prijestolju, a savez je zapečaćen 1405. njezinom udajom za Žigmunda u Krapini.

Nije bila samo kraljeva supruga. Samostalno je upravljala golemim posjedima, a u kraljevoj odsutnosti više je puta bila regentica Ugarske. Dana 12. prosinca 1408. sa Žigmundom i dvadeset i dvojicom barona osnovala je Zmajev red, a u osnivačkoj povelji navedena je kao ravnopravna osnivačica. Okrunjena je za ugarsku kraljicu, njemačku kraljicu, 1433. za caricu Svetoga Rimskog Carstva i 1437. za češku kraljicu.

Djelovala je i u hrvatskim zemljama. Hrvatska enciklopedija navodi da je 1408. sudila u Čakovcu, 1410. boravila u Đakovu, a od 1411. do 1413. uređivala pravne i crkvene poslove u Križevačkoj županiji i boravila na Medvedgradu.

Kad je Žigmund 9. prosinca 1437. umro, zet Albert II. Habsburški optužio ju je da je kovala urotu protiv muža. Oduzeti su joj posjedi, zatvorena je u Požunu, današnjoj Bratislavi, a zatim je pobjegla u Poljsku. Nakon Albertove smrti vratila se u Češku i nastanila u Mělníku, gdje je 11. srpnja 1451. umrla od kuge. Pokopana je u katedrali svetog Vida u Pragu.

Kako je nastao crni glas

Već za života Barbara je imala moćne neprijatelje. Najvažniji među njima bio je Enea Silvio Piccolomini, humanist i kasniji papa Pio II., koji je radio za cara Fridrika III., suparnika Celjskih. Piccolomini ju je opisao kao razvratnu ženu koja ne vjeruje u zagrobni život. Prema slovačkoj povjesničarki Danieli Dvořákovoj, autorici opsežne Barbarine biografije, upravo je on glavni tvorac njezine crne slike. Dobila je i nadimak "njemačka Mesalina".

Dvořáková upozorava da priče o Barbarinim ljubavnicima počivaju na vrlo slabim temeljima. Jednu od njih zapisao je bavarski povjesničar Enoch Widmann, koji je živio dvjesto godina poslije Barbare. Neki suvremenici tvrdili su da se bavila alkemijom, a to se kasnije uklopilo u sliku bezbožne i opasne žene.

Povijest i predaja

Predaja i povijest dijele ime, mjesto i dio slike: snažnu, samostalnu ženu iz moćne obitelji, koja je boravila na Medvedgradu i imala glas razuzdane vladarice. Sve ostalo, savez s vragom, gavran, zmija i blago u zidinama, nema potvrdu u izvorima. Hrvatska Wikipedija navodi da se voljela odijevati u crno i da je zato u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, gdje je imala posjede, ostala zapamćena kao Crna kraljica.

Zanimljivo je i da se u istoj obitelji odigrala jedna od najmračnijih stvarnih priča hrvatskog srednjeg vijeka. Barbarin otac Herman II. Celjski dao je 1425. ubiti Veroniku Desinićku, ženu svog sina Fridrika, koju je prije toga optužio za čarobnjaštvo. Legenda je Barbaru pretvorila u vješticu, a povijest je zabilježila kako je njezina obitelj vješticom proglasila drugu ženu.