Jure Grando, štrigon iz Kringe

Šesnaest godina nakon smrti seljak iz istarske Kringe navodno je noću kucao na vrata svojih susjeda. Priča o njemu jedan je od najstarijih zapisa o vampiru u Europi.

Ukratko

  • Prema zapisu Johanna Weikharda Valvasora iz 1689., seljak Jure Grando iz Kringe umro je 1656. i potom se godinama vraćao iz groba.
  • Seljani su ga zvali štrigon, istarskim imenom za vješca i povratnika iz groba.
  • Godine 1672. skupina mještana otvorila je grob i, prema predaji, tijelu odsjekla glavu.
  • Priča se često navodi kao jedan od najranijih zapisanih slučajeva vampira u Europi, desetljećima prije poznatih srpskih slučajeva iz 18. stoljeća.

Kringa je malo selo u središnjoj Istri, nedaleko od Pazina. U 17. stoljeću bila je dio habsburških posjeda, a život se odvijao oko crkve, polja i stada. Godine 1656. u selu je umro seljak Jure Grando i pokopan je na mjesnom groblju. Tu bi priča trebala završiti.

Prema predaji, Jure se ubrzo počeo vraćati. Noću je hodao selom i kucao na vrata. U kući na čija je vrata pokucao, uskoro bi netko umro. Najstrašnije je bilo njegovoj udovici: dolazio joj je u postelju, a ona je svjedočila da je izgledao kao živ, samo blijed, i da se cerio. Tako je, kaže priča, trajalo šesnaest godina.

Noć na groblju

Godine 1672. seljani su odlučili stati tome na kraj. Prema Valvasoru, skupinu je predvodio seoski župan Miho Radetić, a s njima je bio i svećenik. Noću su otvorili grob i zatekli tijelo koje nije istrunulo, crvena lica, kao da se smiješi.

Najprije su ga pokušali probosti glogovim kolcem, kako je nalagao običaj, ali kolac se, kažu, odbijao od tijela. Svećenik je izgovarao molitve za istjerivanje zla. Na kraju je jedan od seljana pilom odsjekao glavu. Tijelo je, prema zapisu, kriknulo, a grob se napunio krvlju. Nakon toga se Jure Grando više nije vraćao, a Kringa je opet mirno spavala.

Tko je to zapisao

Priču nisu sačuvali seljani, nego kranjski plemić i polihistor Johann Weikhard Valvasor. Njegovo golemo djelo Die Ehre dess Hertzogthums Crain (Slava vojvodine Kranjske), objavljeno 1689. u Nürnbergu, opisuje zemlju, ljude, običaje i gradove Kranjske i susjednih krajeva, s mnoštvom bakroreza. Valvasor nije bio svjedok događaja, nego je zapisao ono što je doznao od drugih, nekoliko godina nakon što se sve navodno dogodilo. Zbog svog rada izabran je 1687. za člana Kraljevskog društva u Londonu.

Upravo zato je zapis važan: to je jedan od najranijih tiskanih opisa nekoga tko se, prema vjerovanju, vraća iz groba i pije snagu živih, a nastao je desetljećima prije nego što su slučajevi Petra Blagojevića i Arnauta Pavla u Srbiji 1720-ih proširili riječ vampir po cijeloj Europi.

Štrigoni i vjerovanja Istre

U istarskoj i primorskoj predaji štrigon, ili štrigun, bio je čovjek s posebnim moćima koji je za života noću napadao ljude, a nakon smrti se mogao vraćati. Vjerovalo se da ga treba spriječiti glogovim kolcem, češnjakom ili odsijecanjem glave. Slična vjerovanja poznata su diljem slavenskog i balkanskog svijeta, pod imenima poput vukodlak, kudlak ili vampir.

Danas se Kringa svoje neobične slave ne srami: priča o Juri Grandu postala je dio lokalnog identiteta i turističke ponude sela.

Kronologija

  1. 1656.: Prema Valvasoru, umire seljak Jure Grando iz Kringe.
  2. 1656.–1672.: Prema predaji, Jure se vraća iz groba i kuca na vrata seljana.
  3. 1672.: Mještani predvođeni županom Mihom Radetićem otvaraju grob i odsijecaju glavu tijelu.
  4. 1687.: Valvasor postaje član Kraljevskog društva u Londonu.
  5. 1689.: U Nürnbergu izlazi Valvasorova Slava vojvodine Kranjske sa zapisom o Juri Grandu.
  6. 1720-ih: Slučajevi iz Srbije šire riječ vampir po Europi.

Ključne osobe

  • Jure Grando: Seljak iz Kringe koji je, prema predaji, šesnaest godina nakon smrti hodao selom.
  • Miho Radetić: Seoski župan koji je, prema Valvasoru, predvodio otvaranje groba.
  • Johann Weikhard Valvasor: Kranjski plemić i polihistor koji je priču zapisao i objavio 1689.

Što se zna

  1. Priča je sačuvana u djelu Slava vojvodine Kranjske J. W. Valvasora, objavljenom 1689. u Nürnbergu.
  2. Valvasor nije bio svjedok, nego je zapisao ono što je doznao od drugih.
  3. Prema zapisu, Jure Grando umro je 1656., a grob je otvoren 1672.
  4. Štrigon ili štrigun istarsko je ime za vješca i povratnika iz groba.
  5. Zapis je stariji od srpskih slučajeva vampira iz 1720-ih koji su proširili riječ vampir po Europi.
  6. Selo Kringa i danas postoji, u općini Tinjan u središnjoj Istri.

Otvorena pitanja

  • Koliko je Valvasorov zapis vjeran onome što su seljani doista pričali?
  • Je li Jure Grando postojao kao stvarna osoba i postoje li o njemu drugi zapisi?
  • Što su seljani zaista vidjeli kada su otvorili grob?

Teorije

  • Prirodne promjene tijela u grobu protumačene kao znak povratnika
  • Bolest i smrti u selu pripisane mrtvacu iz straha i neznanja
  • Stvarni događaj uvelike uljepšan prepričavanjem
  • Priča je narodna predaja bez stvarne osnove

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Valvasor, J. W. (1689). Die Ehre dess Hertzogthums Crain. Nürnberg.
  • Barber, P. (1988). Vampires, Burial, and Death: Folklore and Reality. Yale University Press.

Izvori

  • Valvasor, J. W. (1689). Die Ehre dess Hertzogthums Crain. Nürnberg.
  • Barber, P. (1988). Vampires, Burial, and Death: Folklore and Reality. Yale University Press.
  • Jure Grando, Wikipedia