Trakošćan i zmaj pod dvorcem

Na strmom brijegu iznad doline rijeke Bednje, na putu između Zagorja i Ptuja, stoji bijeli dvorac s kruništima i visokim tornjem. Trakošćan je jedan od najposjećenijih dvoraca u Hrvatskoj, a njegova slika s umjetnim jezerom u podnožju poznata je s razglednica i plakata. Iza romantičnog pročelja skriva se mnogo starija utvrda, a uz nju nekoliko predaja o tome otkud dvorcu ime.

Promatračnica na putu prema Ptuju

Hrvatska enciklopedija navodi da se ime Trakošćan prvi put spominje 1334., a da je utvrda vjerojatno sagrađena već u 13. stoljeću. Bila je razmjerno mala promatračnica u sustavu utvrda sjeverozapadne Hrvatske, s kulom, stambenom zgradom i malim dvorištem. Ne zna se tko su joj bili prvi vlasnici. Prvi pouzdani gospodari bili su grofovi Celjski, koji su je dobili darovnicom kralja Žigmunda Luksemburškog.

Nakon smrti posljednjeg Celjskog, Ulrika II., 1456. posjed je često mijenjao vlasnike: držali su ga vojskovođa Jan Vitovec, zatim Ivaniš Korvin, sin kralja Matijaša, pa obitelj Gyulay, koja je izumrla 1566. Posjed je potom pripao obitelji Drašković. Hrvatska enciklopedija kao godinu navodi 1569., a drugi izvori navode da je kralj posjed najprije darovao Jurju Draškoviću osobno, a 1584. kao nasljedno dobro obitelji.

Draškovići su utvrdu krajem 16. stoljeća pojačali topničkim kulama i dogradili kat, što potvrđuje ploča s grbom i natpisom iz 1592. U 18. stoljeću kule su dobile kruništa, a oko utvrde je podignut prsten obrambenih zidova. U drugoj polovici tog stoljeća, kad su se u Zagorju gradili udobniji dvorci, Trakošćan je napušten i počeo propadati.

Obnova u duhu romantizma

Sredinom 19. stoljeća obitelj se ponovno okrenula starom posjedu. Podmaršal Juraj IV. Drašković i njegova supruga Sofija pretvorili su zapuštenu utvrdu u reprezentativni dvorac u neogotičkom stilu, u duhu romantizma i zanimanja za obiteljsku prošlost. Uređena je i park-šuma s rijetkim drvećem, a izgradnjom brane nastalo je umjetno jezero. U dvorcu je živjela i slikala Julijana Erdődy-Drašković, jedna od prvih hrvatskih školovanih slikarica, čija se djela i danas ondje čuvaju.

Draškovići su povremeno boravili u Trakošćanu do 1944., kada su se iselili u Austriju. Dvorac je 1945. nacionaliziran, a od 1953. u njemu je muzej s viteškom dvoranom, zbirkom oružja, portretima obitelji i namještajem iz razdoblja obnove.

Odakle dvorcu ime

O imenu Trakošćan postoji nekoliko predaja i ni jedna nije potvrđena dokumentima. Prema prvoj, na istom je mjestu u antici stajala tračka utvrda, arx Thacorum, po kojoj je dvorac dobio ime. Prema drugoj, ime dolazi od vitezova Drachenstein koji su navodno u ranom srednjem vijeku gospodarili tim krajem. Vršitelj dužnosti ravnatelja muzeja Ivan Mravlinčić za HRT je 2023. objasnio da njemačko Drachen znači zmaj, a Stein kamen ili stijenu, pa se ime može razumjeti kao "zmajeva stijena". U nekim se tekstovima ime izvodi i od grčke riječi drakon.

Zmaj koji spava pod jezerom

Iz te igre riječi izrasla je najživlja predaja Trakošćana. Andreja Srednoselec, voditeljica stručnih poslova u muzeju, za Nacional je 2026. ispričala da, prema legendi, ispod Trakošćana spava zmaj kojemu je glava ispod dvorca, a rep ispod jezera. Dvorac stoji na visokoj stijeni, pa se zmaj i stijena u priči lako spajaju. Legenda je, kaže, zanimala i kineske kolege s kojima je muzej surađivao, pa Trakošćan ponekad nazivaju "zmajevim dvorcem".

U jednom putopisu za motocikliste navodi se i da su, prema legendi, tračanski šamani pri posvećenju morali zajahati zmaja, pa je neki zmaj navodno živio u šumi oko današnjeg dvorca. Autor ne navodi odakle je tu priču čuo.

Duhovi bez imena

Ako se traže priče o duhovima, Trakošćan je zanimljiv upravo po tome koliko ih je malo zapisano. Isti putopis počinje rečenicom o strašnim prikazama i čitavim odredima kostura koji se oko Svih svetih kreću okolicom dvorca, ali ne donosi ni jednu konkretnu priču ni izvor. Jedan turistički portal 2023. spominje da je najpoznatija legenda dvorca ona o "bijeloj dami", duhu koji je navodno opsjedao dvorac, ali ne kaže tko je ona bila ni gdje je ta priča zapisana.

Za razliku od Velikog Tabora, gdje se predaja o Veroniki Desinićkoj može pratiti kroz kronike i književnost 19. stoljeća, za Trakošćan nije pronađen stariji zapis o nekom određenom duhu. Muzej se pritom ne libi strašnih priča: za listopad 2024. najavljena je večer u dvorcu na kojoj je etnologinja Ljiljana Marks trebala govoriti o zmajevima u hrvatskoj predaji i o tome kakav je trakošćanski zmaj, a drugi predavači o vampirima u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, uz pripovjedača priča o duhovima.