Duhovi Trianona: Versailles 1901.

U kolovozu 1901. dvije ugledne profesorice iz Oxforda izgubile su se u vrtovima Versaillesa i, kako su kasnije tvrdile, ušle u 18. stoljeće. Jedna je vjerovala da je na travnjaku vidjela kraljicu Mariju Antoanetu.

Ukratko

  • Charlotte Anne Moberly i Eleanor Jourdain, ravnateljica ženskog koledža St Hugh's u Oxfordu i njezina buduća nasljednica, posjetile su 10. kolovoza 1901. vrtove Petit Trianona u Versaillesu.
  • Tvrdile su da su ondje vidjele ljude, zgrade i krajolik iz vremena Marije Antoanete, a Moberly je vjerovala da je vidjela samu kraljicu.
  • Priču su 1911. objavile pod pseudonimima u knjizi *An Adventure*, koja je postala jedna od najpoznatijih priča o "pogledu u prošlost".
  • Kritičari su upozorili da su kasnija izdanja knjige znatno dopunjena u odnosu na prve zapise, a predloženo je i da su dame naišle na kostimiranu zabavu ili da su obično izgubljene šetnje naknadno protumačile kao nadnaravne.

Desetog kolovoza 1901. bio je vruć dan. Dvije Engleskinje vlakom su iz Pariza stigle u Versailles, razgledale palaču i odlučile pješice potražiti Petit Trianon, mali dvorac u perivoju u kojem je kraljica Marija Antoaneta provodila vrijeme daleko od dvorskog bontona. Imale su sa sobom vodič Baedeker, ali su promašile glavni put i zašle u sporednu stazu.

Charlotte Anne Moberly bila je kći biskupa iz Salisburyja i prva ravnateljica St Hugh's Halla, doma za studentice u Oxfordu. Eleanor Jourdain, sedamnaest godina mlađa, bila je učiteljica i autorica udžbenika koja je u Parizu držala stan i podučavala englesku djecu. Moberly je tražila pomoćnicu, pa je posjet Parizu trebao pokazati mogu li njih dvije raditi zajedno.

Šetnja kroz tuđe stoljeće

Prema onome što su kasnije zapisale, Moberly je usput vidjela ženu kako s prozora istresa bijelu tkaninu, a Jourdain napuštenu seosku kuću sa starim plugom. Obje su potom osjetile neobičnu potištenost. Dvojica muškaraca u dugim sivozelenim kaputima i s malim trorogim šeširima, koje su smatrale vrtlarima, rekla su im da nastave ravno. Jourdain je pred jednom kućicom vidjela ženu i djevojčicu s vrčem, nepomične kao na živoj slici. Moberly je zapisala da je sve odjednom izgledalo neprirodno: drveće je djelovalo plosnato kao izvezeno na tapiseriji, nije bilo ni sjene ni vjetra.

Kod ruba šume, blizu hrama ljubavi, kraj vrtnog paviljona sjedio je čovjek u ogrtaču i sa širokim šeširom, lica izbrazdanog boginjama, čiji ih je pogled ispunio nelagodom. Drugi, visok muškarac crne kovrčave kose, dotrčao je i pokazao im put prema dvorcu. Nakon što su prešle mostić, Moberly je na travnjaku vidjela damu koja je crtala, u svijetloj ljetnoj haljini staromodnog kroja i s bijelim šeširom. Jourdain je nije vidjela. Kad su stigle do dvorca, uputili su ih na ulaz, pridružile su se skupini posjetitelja i poslije popile čaj u hotelu.

Od pisma do knjige

Tjedan dana kasnije Moberly je pisala sestri o izletu i pritom pitala Jourdain misli li da je Trianon uklet. Jourdain je odgovorila da misli. Tri mjeseca poslije, u Oxfordu, svaka je napisala svoj izvještaj, a onda su počele istraživati povijest Trianona. Zaključile su da su možda vidjele prizore iz 1789. ili iz kolovoza 1792., nekoliko tjedana prije pada monarhije. Čovjeka kraj paviljona prepoznale su, kako su vjerovale, kao grofa de Vaudreuila, kraljičina prijatelja, a damu na travnjaku kao samu Mariju Antoanetu.

Kad su se vratile u Versailles, staze kojom su hodale nisu mogle pronaći, a paviljona i mostića nije bilo. Tvrdile su da su kasnije u arhivima našle staru kartu koja prikazuje most koji im se činio poznatim.

Knjiga An Adventure izašla je 1911. pod pseudonimima Elizabeth Morison i Frances Lamont. Izazvala je senzaciju i prodavala se u mnogim izdanjima. Pravi identitet autorica javno je potvrđen tek 1931. Jourdain je u međuvremenu postala ravnateljica koledža i umrla 1924., a Moberly je umrla 1937.

Što su rekli istraživači

Već 1911. Eleanor Sidgwick prikazala je knjigu u časopisu Društva za psihička istraživanja i zaključila da su dame vjerojatno pogrešno protumačile obične događaje. Kasnije su se javila tri glavna objašnjenja.

Prvo je predložio francuski pisac Philippe Jullian 1965. Pjesnik Robert de Montesquiou u to je vrijeme živio u blizini i, prema Jullianu, s prijateljima je u vrtovima priređivao zabave u kostimima iz 18. stoljeća i žive slike. Dame su, prema toj pretpostavci, nesvjesno zalutale među kostimirane goste. Joan Evans, koja je naslijedila autorska prava, prihvatila je to objašnjenje i zabranila nova izdanja.

Drugo objašnjenje odnosi se na sam tekst. Istraživač Michael Coleman usporedio je izvještaje iz studenog 1901., objavljene samo u malom izdanju iz 1913., s poznatijim tekstom iz 1911. Zaključio je da su prvi zapisi gotovo bez nadnaravnih elemenata, a da su pojedinosti dodavane godinama, dok su dame čitale o povijesti dvora. Istaknuo je i da su gotovo svi njihovi navodni svjedoci i izvori bezimeni ili nepouzdani.

Treće se tiče pamćenja. Psiholozi su upozorili da dvoje ljudi koji se izgube u golemom perivoju lako zapamte drukčije stvari, a zajedničko prepričavanje pretvori ih u zajedničku uspomenu. Moberly se nije sjećala većine onoga što je opisala Jourdain, a Jourdain nije vidjela damu na travnjaku.

Povjesničarka književnosti Terry Castle 1991. pregledala je cijelu raspravu i zaključila da ni jedno objašnjenje nije do kraja zadovoljavajuće te da je najveća zagonetka možda psihologija samih autorica. Povjesničarka Laura Schwartz 2017. smjestila je priču u svijet anglikanskog Oxforda početkom 20. stoljeća, u kojem su vjera, obrazovanje žena i zanimanje za okultno živjeli jedni uz druge.

Kronologija

  1. 10. kolovoza 1901.: Moberly i Jourdain posjećuju vrtove Petit Trianona.
  2. Studeni 1901.: Svaka piše svoj prvi izvještaj o šetnji.
  3. 1911.: Pod pseudonimima objavljuju knjigu An Adventure.
  4. 1911.: Eleanor Sidgwick u časopisu Društva za psihička istraživanja zaključuje da su dame pogrešno protumačile obične događaje.
  5. 1913.: Drugo izdanje donosi i prve izvještaje iz 1901.
  6. 1924.: Umire Eleanor Jourdain.
  7. 1931.: Javno se potvrđuje tko su autorice.
  8. 1937.: Umire Charlotte Anne Moberly.
  9. 1965.: Philippe Jullian predlaže da su dame naišle na kostimiranu zabavu Roberta de Montesquioua.
  10. 1988.: Michael Coleman objavljuje cjelovito izdanje s ranim i kasnim izvještajima.

Ključne osobe

  • Charlotte Anne Moberly: Ravnateljica St Hugh's Halla u Oxfordu, koja je vjerovala da je vidjela Mariju Antoanetu.
  • Eleanor Jourdain: Učiteljica i kasnija ravnateljica koledža, suautorica knjige An Adventure.
  • Marija Antoaneta: Francuska kraljica, za koju je Moberly vjerovala da je dama koja je crtala na travnjaku.
  • Eleanor Sidgwick: Istraživačica psihičkih pojava koja je 1911. odbacila nadnaravno tumačenje.
  • Robert de Montesquiou: Pjesnik čije su kostimirane zabave predložene kao objašnjenje.
  • Michael Coleman: Istraživač koji je usporedio rane i kasne verzije izvještaja.

Što se zna

  1. Moberly i Jourdain posjetile su Versailles 10. kolovoza 1901. i izgubile se na putu do Petit Trianona.
  2. Knjiga An Adventure objavljena je 1911. pod pseudonimima Elizabeth Morison i Frances Lamont.
  3. Prvi izvještaji iz studenog 1901. objavljeni su tek u izdanju iz 1913. i kraći su od kasnijih verzija.
  4. Dame su se razlikovale u tome što su vidjele: Jourdain nije vidjela damu na travnjaku, a Moberly nije vidjela kućicu sa ženom i djevojčicom.
  5. Objašnjenje s kostimiranom zabavom predložio je Philippe Jullian 1965., ali nijedan dokument ne potvrđuje zabavu baš toga dana.

Otvorena pitanja

  • Jesu li dame doista vidjele kostimirane ljude, ili su obične posjetitelje i vrtlare naknadno "obukle" u 18. stoljeće?
  • Koliko su se njihova sjećanja promijenila tijekom deset godina istraživanja i prepričavanja?
  • Jesu li obje odmah osjetile nešto neobično, ili je osjećaj nastao tek kad su počele pisati?

Teorije

  • Dame su doista vidjele prizore iz vremena Marije Antoanete.
  • Naišle su na kostimiranu zabavu ili živu sliku u perivoju.
  • Obična šetnja postala je čudesna tek u kasnijim, dopunjenim izvještajima.
  • Riječ je o zajedničkom doživljaju nastalom iz umora, vrućine i očekivanja.

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori