Gil Pérez, vojnik koji je "preletio" Tihi ocean

Krajem 16. stoljeća Filipini i Meksiko bili su dijelovi istoga carstva. Španjolska je Manilom upravljala preko potkraljevstva Nove Španjolske sa sjedištem u Mexico Cityju, a dvije obale Tihog oceana povezivale su teške galije koje su plovile mjesecima. Vijest iz Manile mogla je u Meksiko stići tek s prvim brodom, mnogo mjeseci nakon događaja.

U toj se činjenici krije srž priče koju Meksikanci i Filipinci prepričavaju već stoljećima.

Smrt guvernera

U listopadu 1593. guverner Filipina Gómez Pérez Dasmariñas krenuo je s flotom iz Cavitea prema jugu, s namjerom da osvoji utvrdu na Ternateu u Molučkim otocima. Na njegovoj galiji veslali su kineski veslači. Dok je flota noću stajala na sidru kod rta Punta del Azufre, nedaleko od otoka Luzona, veslači su se pobunili i ubili guvernera i većinu Španjolaca na brodu. Najčešće se navodi da se to dogodilo 25. listopada 1593., ali neki izvori daju i druge datume.

Guvernerova smrt stvaran je i dobro zabilježen povijesni događaj. Sve ostalo pripada legendi.

Stražar s pogrešne obale

Prema legendi, sljedećeg jutra na glavnom trgu Mexico Cityja, Plazi Mayor, pojavio se vojnik u odori kakvu ondašnja straža nije nosila. Ljudi oko njega nisu ga poznavali, a on je tvrdio da je samo trenutak prije čuvao stražu pred palačom guvernera u Manili. Bio je umoran, naslonio se na zid i zatvorio oči, a kad ih je otvorio, nalazio se na nepoznatom trgu.

Ispričao je i da je guverner Filipina upravo ubijen. U Mexico Cityju za to nitko nije mogao znati. Vlasti su ga, nastavlja priča, zatvorile kao dezertera, a budući da se činilo kako je preletio ocean u jednoj noći, posumnjale su i na vradžbine. Nekoliko mjeseci poslije s Filipina je stigao brod s vijesti o guvernerovoj smrti. Jedan je putnik, prema legendi, prepoznao zatvorenog vojnika i potvrdio da ga je vidio u Manili dan nakon ubojstva. Vojnik je pušten i vratio se na Filipine.

Kronika iz 1698.

Najstarija poznata verzija ne potječe iz 1593. Zapisao ju je augustinski redovnik Gaspar de San Agustín u kronici Conquistas de las islas Philipinas, objavljenoj u Madridu 1698. San Agustín je priču iznio kao istinitu, ali vojniku nije naveo ime, a njegov prijelaz preko oceana pripisao je djelovanju vradžbina, a ne čudu.

Između događaja i zapisa prošlo je više od stotinu godina. Iz samih 1590-ih nije poznat nijedan sudski spis, inkvizicijski zapisnik, pismo ni zapis putnika koji bi spominjao vojnika iz Manile na trgu u Mexico Cityju.

Važna je i jedna rečenica starijeg, službenog pisca. Antonio de Morga, visoki činovnik u Manili, u knjizi Sucesos de las islas Filipinas iz 1609. opisao je pobunu i guvernerovu smrt. Prema meksičkom povjesničaru Luisu Gonzálezu Obregónu, Morga je zapisao i da se u Meksiku za smrt guvernera saznalo već istoga dana, te dodao da ne zna kako. Ta se tvrdnja kasnije često navodila kao potvrda legende, iako sama ne govori ništa o vojniku.

Kako je vojnik dobio ime

Godine 1894. González Obregón objavio je priču pod naslovom Un aparecido (Prikaza) u časopisu El Renacimiento, a 1900. i u knjizi México viejo, uz napomenu da se oslanja na San Agustína.

Američki pisac Thomas Allibone Janvier, koji je godinama skupljao predaje Mexico Cityja, prepričao je priču u prosincu 1908. u časopisu Harper's Magazine, a 1910. i u knjizi Legends of the City of Mexico. U uvodu knjige napisao je da su to stvarne narodne priče, od kojih su mnoge povijesne predaje koje su se s vremenom iskrivile. U njegovoj verziji vojnik se prvi put zove Gil Pérez. Janvier je dodao i da se priča u njegovo vrijeme pričala među svim slojevima stanovnika grada.

Priča nalikuje i drugim pripovijestima toga doba. Filipinski pisac José Rizal, koji je 1890. priredio novo izdanje Morgine knjige, upozorio je da su priče o čudesnim događajima bile česte na španjolskim Filipinima. Meksički povjesničar Luis Weckmann isto je primijetio za kolonijalni Meksiko.

Od vradžbina do NLO-a

U 20. stoljeću priča je dobila nova tumačenja. Morris K. Jessup, jedan od prvih američkih pisaca o NLO-ima, 1955. u knjizi The Case for the UFO naveo ju je kao mogući primjer otmice ljudi. Isto je 1975. učinio britanski plemić i pisac Brinsley Le Poer Trench. Colin Wilson i drugi autori knjiga o neobjašnjenim pojavama 1970-ih i 1990-ih priču su opisivali kao teleportaciju.

U takvim se prepričavanjima priča iznosi kao stvaran događaj s imenom i točnim datumom, iako vojnikova imena nema u kronici iz 1698. Legenda je tako, kao i mnoge druge, s godinama dobivala pojedinosti koje su je činile uvjerljivijom.