Vevčani

Vevčani je selo poznato po dvije stvari koje na prvi pogled nemaju ništa zajedničko: po karnevalu u siječnju i po "državi". Povezuje ih izvor.

Vasilica

Obred koji u Vevčanima zovu Vasilica dio je ciklusa novogodišnjih običaja koji se po makedonskom području slave pod različitim imenima. Kako piše etnologinja Oksana Mykytenko, koja je 2019. promatrala karneval na terenu, sudionici maskirani u Ohridu, Strugi i Velesu zovu se vasiličari, u prilepskoj i bitoljskoj okolici babari, a u Skoplju džamalari. Ime Vasilica povezano je s blagdanom svetog Vasilija 14. siječnja, a pada u dvanaest "nekrštenih dana" između Božića i Bogojavljenja. To se razdoblje u narodnom vjerovanju smatra osobito opasnim: tada su, vjeruje se, aktivna demonska bića poput vila, karakondžula i vampira.

Prema Mykytenko, vevčanski karneval nikad nije prekidan, a od 1993. član je Međunarodne federacije karnevalskih gradova. Glavna je odlika dolazak dviju skupina sudionika s dva kraja sela. Središnji likovi ritualne predstave su zet, snaha i luda. Sudionici se maskiraju, pozdravljaju mještane po imenu Vasil, obilaze izvore vode, okupljaju se u središtu sela i zajedno se vesele. Maske su se nekoć izrađivale od papira ili životinjskih koža i često su imale rogove, brade od konoplje ili vune, a lica su bojana čađom. Za pojas su vezivali zvona i drvena zvekala za koja se vjerovalo da imaju zaštitnu moć. Neizostavne su grane drena ili voćaka kojima se uz šalu šiba djevojke, ukućane i stoku.

Etnolozi koje Mykytenko navodi vide u tome obred istjerivanja zla iz stare godine, posebice mitskog bića Karakondžule. Smisao je, kaže se, pokazati vlastitu snagu. Autorica ističe da je danas običaj i turistički događaj: dio obreda, kao što je obilazak kuća i izvora te pozdravljanje Vasila, ostaje za mještane, a povorka je postala stilizirana predstava za mještane i posjetitelje, s improviziranim satiričnim scenama o aktualnoj politici. Prema istom radu, letci prije karnevala pozivaju sudionike da jedu meso i kobasice, piju domaće vino, vesele se, igraju i postanu vasiličar, a te "zapovijedi" daju pravo na putovnicu Republike Vevčani.

Republika kraj izvora

Putovnica nije šala bez povijesti. Prema BBC-jevu putopisu iz 2022., Vevčani je tri puta pokušao proglasiti neovisnost, od dviju država. Svibnja 1987. mještani su se pobunili protiv planova jugoslavenskih vlasti da izvorsku vodu preusmjere prema vilama koje su se gradile za komunističku elitu uz Ohridsko jezero. Ljeto su proveli podižući barikade, prosvjedujući i prijeteći otcjepljenjem. Taj događaj, nazvan Vevčanska izvanredna situacija, trajao je tri mjeseca.

Godine 1991., 11 dana nakon što je Makedonija proglasila neovisnost, selo se proglasilo republikom. Slovenski portal N1 piše da je na referendumu "prema navodima" glasalo 99 posto za; točan datum ne navodi. Treći put, 2002., libertarijanski duh sela oživio je kao šaljiva mikrodržava: zastava, putovnice i novac, s ciljem privlačenja turista i rugalice politici. Izvor je i u središtu običaja: Aleksandra Velkoska, mjesna djelatnica koju BBC citira, kaže da su "izvori najvažniji dio naše kulture", jer se ondje održavaju gotovo svi obredi.

Koliko je star karneval

U putopisima često stoji da je karneval star 1400 godina; BBC tu tvrdnju prenosi kao činjenicu, ali iz znanstvenog rada koji smo proučili ona ne proizlazi. Mykytenko sažima da se u makedonskim novogodišnjim običajima prepliću kršćanski obredi i predkršćanski običaji i vjerovanja, ali ne datira vevčanski karneval. Starost obreda zato ostaje neprovjerena.