Vineta i Ys, gradovi koje je progutalo more

Na južnoj obali Baltika pričalo se o bogatom gradu koji je more progutalo zbog oholosti njegovih stanovnika, a u Bretanji o kraljevoj kćeri koja je ukrala ključ morskih vrata. Jedan od ta dva grada možda je stvarno postojao.

Ukratko

  • Vineta je legendarni grad na južnoj obali Baltika, prema predaji bogat i ohol, koji je potopila poplava; u nekim inačicama ponovno izranja ili se vidi s broda.
  • Ime potječe od prepisivača iz 12. stoljeća, koji je kod Adama iz Bremena opisan grad Jumne zapisao kao Vineta; danas se Jumne najčešće poistovjećuje s Wolinom u Poljskoj, gdje su iskopani ostaci velikog srednjovjekovnog trgovišta.
  • Ys je grad kralja Gradlona iz bretonske legende, potopljen kad je kraljeva kći Dahut otvorila brane; prvi ga put spominje kroničar Pierre Le Baud 1480.
  • Obje su priče nadahnule pjesnike i skladatelje, od Brahmsa do Debussyja.

Na južnoj obali Baltika i na zapadnom rtu Francuske, tisuću i pol kilometara jedna od druge, ribari su pričali gotovo istu priču. Nekad je ondje bio grad bogatiji od svih, a stanovnici su zaboravili Boga. Jedne noći more je provalilo i grad je nestao pod valovima. Na Baltiku se zvao Vineta, u Bretanji Ys.

Najveće trgovište na Odri

Oko 1075. kanonik Adam iz Bremena pisao je povijest hamburško-bremenske nadbiskupije i u njoj opisao krajeve oko Baltika. Na otoku na ušću Odre, piše Adam, nalazi se veliko trgovište po imenu Jumne, u kojem žive Slaveni i drugi narodi, a trguju i saski trgovci. Stanovnici su pogani.

Oko 1168. svećenik Helmold iz Bosaua pisao je Kroniku Slavena i velik dio Adamova teksta prepisao. U naslovu jednog poglavlja ime grada pojavljuje se kao Vineta. Povjesničari to drže pogreškom u prepisivanju, ali ime je ostalo.

Prema predaji, stanovnici Vinete postali su od bogatstva raskalašeni i bogohulni, pa ih je stigla kazna: poplava je potopila grad. U nekim inačicama Vineta određenih dana ponovno izroni iz mora ili se može vidjeti s broda.

Gdje je bila Vineta

Pomeranski kroničari 16. stoljeća, među njima David Chyträus, smještali su Vinetu uz otok Usedom, kod Koserowa, gdje se ispred obale pod vodom nalazi kameni greben. Ta se teza danas ne prihvaća, jer ondje nisu pronađeni tragovi slavenskog naselja. Karte od 1633. do oko 1700. potonuli grad crtaju istočno od otočića Ruden, što se vjerojatno odnosi na veliku poplavu na Svisvete početkom 14. stoljeća, koja je promijenila tu obalu.

Povjesničar Adolf Hofmeister 1931. i 1932. iznio je tezu da su Vineta, Adamov Jumne, Julin iz životopisa svetog Otona Bamberškog i Jomsborg iz nordijskih saga isto mjesto: današnji grad Wolin na istoimenom otoku u Poljskoj. Iskopavanja koja su ondje počela tridesetih godina 20. stoljeća otkrila su veliko naselje iz ranog srednjeg vijeka. Danas je to najprihvaćenija teza. Postoje i drugi prijedlozi, primjerice da je Vineta bila kod Bartha, na drugom ušću Odre, kakvo je ta rijeka možda imala u srednjem vijeku.

Kći kralja Gradlona

U bretonskoj legendi kralj Gradlon vladao je gradom Ys na obali zaljeva Douarnenez. Od mora su ga štitili nasipi s vratima, a ključ vrata imao je samo kralj. Njegova kći Dahut živjela je raskalašeno. Jedne noći, nagovorena od ljubavnika, uzela je ocu ključ dok je spavao i otvorila vrata. More je provalilo u grad.

Sveti Gwénnolé upozorio je kralja, a Gradlon je pobjegao na konju, s kćeri iza sebe. Dahut je pala u valove i postala morska vila (morgen), a kralj se spasio i sklonio u Quimper.

Najstariji poznati zapis potječe iz 1480., iz Kronike i povijesti Bretonaca Pierrea Le Bauda, koji Gradlona naziva kraljem grada Ysa, ali Dahut ne spominje. Dahut se prvi put pojavljuje u životopisima bretonskih svetaca dominikanca Alberta Le Granda (1637.). U inačici koju je 1844. objavio Émile Souvestre ljubavnik je đavao, tajanstveni neznanac u crvenom. Théodore Hersart de La Villemarqué u drugom izdanju zbirke bretonskih pjesama Barzaz Breiz objavio je pjesmu koja pripovijeda istu priču.

Bretonska izreka kaže da će Ys ponovno izroniti kad Pariz potone. Ime Pariza šaljivo se tumači kao Par-Is, "jednak Ysu".

Zvona pod vodom

U 19. stoljeću oba su grada ušla u književnost i glazbu. Wilhelm Müller 1825. objavio je pjesmu Vineta, koju je Johannes Brahms 1860. uglazbio, a Selma Lagerlöf prepričala je legendu o Vineti u Čudesnom putovanju Nilsa Holgerssona (1906.-1907.). Édouard Lalo 1888. postavio je operu Kralj Ysa, a Claude Debussy 1910. objavio je preludij za klavir Potonula katedrala, nadahnut legendom o Ysu. Slikar Évariste-Vital Luminais oko 1884. naslikao je Gradlonov bijeg, a slika se danas čuva u Quimperu.

Kronologija

  1. Oko 965.: Putopisac Ibrahim ibn Jakub možda opisuje isti baltički grad.
  2. Oko 1075.: Adam iz Bremena opisuje veliko trgovište Jumne na ušću Odre.
  3. Oko 1168.: Helmold iz Bosaua u svojoj kronici ime grada piše kao Vineta.
  4. 1480.: Pierre Le Baud prvi zapisuje da je Gradlon bio kralj grada Ysa.
  5. 1637.: Albert Le Grand u životopisima bretonskih svetaca prvi spominje Dahut.
  6. 1825.: Wilhelm Müller objavljuje pjesmu Vineta.
  7. 1888.: Praizvedena je Lalova opera Kralj Ysa.
  8. 1910.: Debussy objavljuje preludij Potonula katedrala.
  9. 1931.-1932.: Adolf Hofmeister poistovjećuje Vinetu s Wolinom.

Ključne osobe

  • Adam iz Bremena: Kroničar iz 11. stoljeća koji je opisao trgovište Jumne na ušću Odre.
  • Helmold iz Bosaua: Kroničar iz 12. stoljeća u čijoj se kronici pojavljuje ime Vineta.
  • Adolf Hofmeister: Njemački povjesničar koji je Vinetu poistovjetio s Wolinom.
  • Pierre Le Baud: Bretonski kroničar iz 15. stoljeća, prvi koji spominje Gradlona kao kralja Ysa.
  • Albert Le Grand: Dominikanac koji je 1637. prvi zapisao priču o Dahut.
  • Claude Debussy: Skladatelj preludija Potonula katedrala nadahnutog Ysom.

Što se zna

  1. Adam iz Bremena oko 1075. opisuje veliko trgovište Jumne na otoku na ušću Odre.
  2. Ime Vineta pojavljuje se u kronici Helmolda iz Bosaua, koji je prepisivao Adama.
  3. U Wolinu su od tridesetih godina 20. stoljeća iskopani ostaci velikog ranosrednjovjekovnog naselja, koje većina povjesničara poistovjećuje s Adamovim Jumneom.
  4. Najstariji poznati zapis o Ysu je kronika Pierrea Le Bauda iz 1480., a Dahut se prvi put spominje 1637.

Otvorena pitanja

  • Je li legenda o Vineti nastala iz sjećanja na propast Wolina ili iz poplava koje su odnijele dijelove obale kod Usedoma?
  • Pamti li priča o Ysu neko stvarno naselje koje je more potopilo, ili je nastala kao poučna priča o grijehu i kazni?

Teorije

  • Vineta je bio stvarni Wolin, a legenda je preuveličano sjećanje na njegovo bogatstvo
  • Obje priče pamte stvarne poplave koje su odnijele dijelove obale
  • Gradovi nikad nisu postojali, nego su poučne priče o oholosti i kazni

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Adam iz Bremena (oko 1075.). History of the Archbishops of Hamburg-Bremen, engleski prijevod F. J. Tschan (1959.). Columbia University Press.
  • Guyot, C. (1979). The Legend of the City of Ys. University of Massachusetts Press.

Izvori