Viseći vrtovi Babilona

Grčki pisci ubrojili su ih među sedam svjetskih čuda: terase sa stablima koje se dižu iznad babilonskih zidina kao zelena planina. Ali nijedan babilonski zapis ih ne spominje, a arheolozi ih u Babilonu nisu pronašli.

Ukratko

  • Viseći vrtovi Babilona jedino su od sedam svjetskih čuda antičkog svijeta za koje se ne zna gdje su bili ni jesu li uopće postojali.
  • Grčki i rimski pisci opisuju terasaste vrtove sa stablima i strojevima za dizanje vode, a najstariji sačuvani izvor pripisuje ih kralju Nabukodonozoru II., koji je vladao od 605. do 562. pr. Kr.
  • Babilonski natpisi, uključujući Nabukodonozorove, o vrtovima šute, a iskapanja u Babilonu nisu dala pouzdan trag.
  • Asiriologinja Stephanie Dalley tvrdi da su "babilonski" vrtovi zapravo vrtovi asirskog kralja Senaheriba u Ninivi, oko 400 kilometara sjevernije; druga objašnjenja kažu da su vrtovi propali bez traga ili da su bili samo priča.

Babilon je u 6. stoljeću prije Krista bio jedan od najvećih gradova svijeta. Kralj Nabukodonozor II. obnovio ga je s golemim zidinama, Ištarinim vratima obloženima plavim glaziranim opekama i palačama uz rijeku Eufrat. Grci koji su kasnije pisali o Babilonu divili su se njegovoj veličini, a jedno od čuda koje su opisivali bili su vrtovi koji "vise" iznad grada.

Zelena planina za kraljicu

Grčka riječ koja se prevodi kao "viseći" znači zapravo "uzdignut" ili "nadvišen": vrtovi su bili zasađeni na terasama koje su se dizale jedna iznad druge. Najstariji sačuvani opis potječe od Berosa, babilonskog svećenika koji je oko 290. pr. Kr. na grčkom napisao povijest Babilona. Njegovo djelo nije sačuvano, ali ga citira židovski povjesničar Josip Flavije. Prema Berosu, Nabukodonozor je u svojoj palači podigao visoke zidove na kamenim stupovima, zasadio na njima sve vrste drveća i tako stvorio prizor planinskog kraja. Učinio je to zbog kraljice, koja je odrasla u planinskoj Mediji i čeznula za domom.

Drugi pisci, Diodor Sicilski, Kurcije Ruf i Strabon, opisuju četverokutni vrt na terasama, s debelim zidovima od opeke, tlom dovoljno dubokim za najveća stabla i vodom dovedenom iz Eufrata. Strabon spominje vijke kojima se voda dizala na gornje razine. Diodor i Kurcije graditelja ne zovu Nabukodonozorom, nego "sirijskim kraljem". U kasnijoj predaji vrtovi su pripisivani i legendarnoj kraljici Semiramidi.

Šutnja glinenih pločica

Iz Nabukodonozorova vremena sačuvani su brojni natpisi u kojima kralj potanko opisuje što je gradio: zidine, hramove, vrata, kanale i palače. Vrt se u njima ne spominje. Ne spominje se ni kraljica iz Medije. Grčki povjesničar Herodot, koji je u 5. stoljeću prije Krista opširno opisao Babilon, o vrtovima ne govori.

Njemački arheolog Robert Koldewey, koji je od 1899. do 1917. iskapao Babilon, u Južnoj palači pronašao je podzemnu građevinu sa svodovima i bunarima i proglasio je temeljima vrtova. Kasnije je ondje pronađen arhiv glinenih pločica s popisima obroka hrane, pa većina istraživača danas misli da je riječ o skladištu ili upravnoj zgradi. Dio drevnog Babilona danas je ispod korita Eufrata, koji je promijenio tok, pa se ne može istražiti.

Vrt u Ninivi

Asiriologinja Stephanie Dalley sa Sveučilišta u Oxfordu predložila je 1994., a potanko obrazložila u knjizi iz 2013., da su vrtovi postojali, ali ne u Babilonu. Asirski kralj Senaherib, koji je vladao oko stoljeće prije Nabukodonozora, u svojem je glavnom gradu Ninivi kraj današnjeg Mosula podigao palaču i vrt koji je u natpisima nazvao "čudom za sve narode". U njima opisuje i izradu naprava za dizanje vode, koje Dalley tumači kao vijke. Da bi ga navodnjavao, sagradio je sustav kanala, brana i akvedukata dug desetke kilometara, čiji su ostaci, uključujući akvedukt kod Jerwana s njegovim natpisom, pronađeni.

Dalley ističe da su Asirci i druga mjesta zvali "Babilonom", da su grčki pisci Asiriju i Babiloniju često miješali i da reljef iz palače Senaheribova unuka Asurbanipala prikazuje vrt na terasama navodnjavan akveduktom. Kritičari ističu da svi antički pisci vrtove izričito smještaju u Babilon. Dio istraživača smatra da su vrtovi u Babilonu postojali i propali bez traga, a dio da je riječ o grčkoj zamisli o raskošnom istočnjačkom vrtu.

Ninivu je dodatno teško istraživati jer je dio njezina područja u novije vrijeme bio vojna zona.

Kronologija

  1. 704. – 681. pr. Kr.: Asirski kralj Senaherib gradi palaču i vrt u Ninivi i sustav kanala koji ih navodnjava.
  2. 605. – 562. pr. Kr.: Vlada Nabukodonozor II., koji obnavlja Babilon.
  3. 5. st. pr. Kr.: Herodot opisuje Babilon, ali ne spominje vrtove.
  4. oko 290. pr. Kr.: Beros piše da je vrtove sagradio Nabukodonozor za svoju kraljicu.
  5. 1. st. pr. Kr. – 1. st.: Diodor Sicilski, Strabon i Kurcije Ruf opisuju vrtove.
  6. 1. st.: Josip Flavije citira Berosov opis.
  7. 1899. – 1917.: Robert Koldewey iskapa Babilon i u Južnoj palači traži temelje vrtova.
  8. 1994.: Stephanie Dalley objavljuje rad u kojem povezuje vrtove s Ninivom.
  9. 2013.: Dalley objavljuje knjigu The Mystery of the Hanging Garden of Babylon.

Ključne osobe

  • Nabukodonozor II.: Babilonski kralj kojem Beros pripisuje gradnju vrtova.
  • Senaherib: Asirski kralj koji je u Ninivi sagradio palaču, vrt i sustav kanala.
  • Beros: Babilonski svećenik, autor najstarijeg poznatog opisa vrtova.
  • Robert Koldewey: Njemački arheolog koji je iskapao Babilon.
  • Stephanie Dalley: Asiriologinja s Oxforda koja vrtove smješta u Ninivu.

Što se zna

  1. Najstariji poznati opis vrtova potječe od Berosa oko 290. pr. Kr. i sačuvan je samo u citatu Josipa Flavija.
  2. Nabukodonozorovi natpisi ne spominju vrt, a Herodot ga u opisu Babilona ne spominje.
  3. Arheološka iskapanja u Babilonu nisu dala opće prihvaćen trag vrtova.
  4. Senaherib je u natpisima opisao palaču i vrt u Ninivi, vijke za dizanje vode i sustav kanala, čiji su ostaci pronađeni.
  5. Dio drevnog Babilona danas je ispod korita Eufrata.

Otvorena pitanja

  • Jesu li vrtovi postojali, i ako jesu, gdje?
  • Zašto babilonski izvori o tako slavnoj građevini šute?
  • Krije li neiskopani dio Babilona ili Ninive ostatke vrtova?

Teorije

  • Vrtovi su postojali u Babilonu, ali su propali bez traga ili su ostaci ispod Eufrata
  • Vrtovi su zapravo Senaheribovi vrtovi u Ninivi, koje su grčki pisci premjestili u Babilon
  • Vrtovi nikad nisu postojali i plod su grčke mašte o raskošnom Istoku

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori