Sumerski popis kraljeva

Početkom 20. stoljeća arheolozi i trgovci starinama iz južnog Iraka donosili su u Europu i Ameriku tisuće glinenih pločica. Među njima su bili i ulomci jednog neobičnog teksta. Prvi je 1906. objavio njemački asiriolog Hermann Hilprecht, a drugi 1911. francuski asiriolog Jean-Vincent Scheil. Oba su nabrajala kraljeve i godine njihove vladavine, ali brojke su bile takve da se nisu mogle čitati kao obična kronika.

Prizma iz pustinje

Godine 1922. do glinene prizme visoke dvadesetak centimetara, s četiri strane i po dva stupca teksta na svakoj, došao je britanski putnik i skupljač starina Herbert Weld Blundell. Prema dostupnim podacima potječe iz Larse na jugu današnjeg Iraka, ali izvori se razlikuju je li je kupio ili je pronađena na njegovu putovanju. Sljedeće ju je godine darovao Ashmolean Museumu u Oxfordu, a asiriolog Stephen Langdon 1923. objavio je njezin tekst. Bio je to najpotpuniji primjerak popisa koji je ikad pronađen.

Prizma se može prilično točno datirati. Popis na njoj završava kraljevima Isina, a posljednji spomenuti je Sin-magir, u čijoj je jedanaestoj godini vladavine tekst prepisan. To je otprilike 1800. godina prije Krista. Danas je poznato još mnogo prijepisa i ulomaka, većinom iz istog razdoblja, a razlikuju se u imenima, redoslijedu i brojkama.

Kraljevstvo silazi s neba

Tekst počinje rečenicom koja se ponavlja kroz cijeli popis: "Kad je kraljevstvo sišlo s neba, kraljevstvo je bilo u Eriduu." Ondje je kralj postao Alulim i vladao 28.800 godina. Njegov nasljednik Alalgar vladao je 36.000 godina. Zatim je Eridu "pao", a kraljevstvo je preneseno u Bad-tibiru, pa u Larak, Sipar i Šuruppak. U pet gradova osam je kraljeva vladalo ukupno 241.200 godina. "Zatim je potop sve prekrio."

Brojke nisu nasumične. Sumerani su brojali u šezdesetinskom sustavu, a vladavine pretpotopnih kraljeva uglavnom su višekratnici broja 3.600, koji se zvao šar i bio je jedna od velikih jedinica toga sustava. Alulimovih 28.800 godina je osam šara, a Alalgarovih 36.000 deset.

Poslije potopa

"Nakon što je potop sve prekrio, a kraljevstvo opet sišlo s neba, kraljevstvo je bilo u Kišu." Prvi kraljevi Kiša vladaju po nekoliko stotina godina. Među njima je Etana, "pastir koji se uspeo na nebo", junak poznate mezopotamske priče o letu na orlu. U Uruku vladaju Lugalbanda (1200 godina), Dumuzid (100 godina) i Gilgameš, junak Epa o Gilgamešu, sa 126 godina vladavine. U Kišu se spominje i Kug-Bau, krčmarica koja je navodno vladala sto godina, jedina žena na popisu koja vlada u svoje ime.

Postupno se vladavine skraćuju i počinju nalikovati ljudskima. Prvi kralj s popisa čije je ime potvrđeno i natpisima iz njegova doba je Enmebaragesi iz Kiša, koji je vladao oko 2600. pr. Kr. Od akadskog kralja Sargona i kasnijih dinastija Ura i Isina popis se uglavnom slaže s drugim izvorima, iako ne uvijek u brojkama.

Jedno kraljevstvo u isto vrijeme

Najvažniju raspravu o popisu napisao je danski asiriolog Thorkild Jacobsen. U knjizi iz 1939. usporedio je sve tada poznate prijepise i pokazao da su mnoge dinastije koje popis navodi jednu za drugom zapravo vladale istodobno, u različitim gradovima. Popis je, dakle, slijedio zamisao da na zemlji u svakom trenutku postoji samo jedno pravo kraljevstvo, koje bogovi prenose iz grada u grad.

Američki asiriolog Piotr Michalowski 1983. otišao je dalje i popis opisao kao "povelju": tekst koji je trebao opravdati vlast onih koji su ga dali sastaviti. Kraljevi Isina, kojima završava prizma iz Oxforda, tako su postali zakoniti nasljednici duge loze. Takvo tumačenje podupire i najstariji poznati prijepis, iz doba kralja Šulgija iz Treće dinastije Ura (21. stoljeće pr. Kr.). U njemu nema kraljeva prije potopa: popis počinje u Kišu, a dinastije su raspoređene drukčije. Mnogi stručnjaci zato smatraju da je pretpotopni dio dodan kasnije.

Za neobične brojke ponuđena su različita objašnjenja. Jedni ih smatraju svjesnim pretjerivanjem, kojim se dalekoj prošlosti davala veličina. Asiriolog Dwight Young pokušao je 1988. pokazati da se neke vladavine mogu dobiti pogrešnim ili namjernim preračunavanjem između jedinica šezdesetinskog sustava. Drugi ističu da se mitski vladari brojkama namjerno odvajaju od ljudskog vremena.

Pamćenje potopa

Potop na popisu nije usamljen. U sumerskoj priči o potopu bogovi odlučuju uništiti ljude, a preživi Ziusudra, kralj Šuruppaka, grada u kojem na popisu vlada posljednji pretpotopni kralj. Neki prijepisi popisa navode i samog Ziusudru kao njegova sina. Ista se priča u akadskom obliku pojavljuje u Epu o Gilgamešu. Babilonski svećenik Beros u 3. stoljeću pr. Kr. na grčkom je napisao da je deset kraljeva vladalo prije potopa ukupno 432.000 godina, a mnogi čitatelji primjećuju i sličnost s deset dugovječnih praotaca od Adama do Noe u Knjizi postanka.

Arheolozi su u Uru, Kišu i Šuruppaku pronašli slojeve riječnog mulja koji pokazuju velike poplave, ali iz različitih razdoblja. Jesu li one probudile sjećanje na jedan veliki potop, ostaje otvoreno.