Vučedolski Orion

Na desnoj obali Dunava, nekoliko kilometara nizvodno od Vukovara, nalazi se Vučedol, nalazište po kojem je ime dobila jedna od najvažnijih prapovijesnih kultura jugoistočne Europe. Vučedolska kultura trajala je otprilike od 2900. do 2400. godine prije Krista, u bakreno doba. Njezini su ljudi stočarili, lovili, a u kasnijim razdobljima i masovno lijevali bakar u kalupima. Proširila se daleko izvan Slavonije, od Slovačke i Austrije do Bosne.

Najpoznatiji su, međutim, po keramici. Vučedolske posude imaju sjajnu crnu površinu i urezane ukrase ispunjene bijelom masom, poredane u pojaseve i polja. Najslavniji predmet je vučedolska golubica, obredna posuda u obliku ptice pronađena 1938., koja se nalazila i na hrvatskoj novčanici od 20 kuna.

Posuda iz Vinkovaca

Godine 1978. arheolozi su istraživali lokalitet Vinkovci-Hotel, u samom središtu grada. Istraživanja na tom lokalitetu, jedna od najvećih prapovijesnih iskopavanja u Hrvatskoj, vodio je Aleksandar Durman, arheolog s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U jami iz kasne klasične faze vučedolske kulture, punoj cijelih posuda, pronašli su nisku posudu blago zaobljena profila, oštećenu s jedne strane. Prijelom je bio star, pa je Durman zaključio da je posuda imala ulogu i kad je već bila razbijena.

Posuda je ukrašena u četiri vodoravna pojasa. Najdonji je sačuvan cijeli i ima dvanaest jednakih kvadrata, a svaki drugi nosi precizno urezan znak. Gornji su pojasevi oštećeniji, ali se i u njima razabire isti raspored: prazan kvadrat, znak, prazan kvadrat.

Čitanje neba

Durman je predložio da je posuda kalendar. Prema njegovu tumačenju, četiri pojasa su četiri godišnja doba, a dvanaest kvadrata u svakom pojasu dvanaest tjedana, odnosno tri mjeseca. Znakovi u kvadratima prikazuju nebeska tijela koja su se u određeno doba godine prva pojavljivala na večernjem nebu, na istoj točki obzora: Orion, Sunce, Plejade, Kasiopeja, Labud, Blizanci i Pegaz. Prazan kvadrat znači da u to vrijeme na toj točki nije bilo ničega vidljivog.

Ključnu ulogu ima Orion. Durman je na mnogim vučedolskim posudama prepoznao znak od pet zvijezda koji tumači kao to zviježđe. Pojas Oriona, koji u hrvatskoj narodnoj astronomiji ima ime Kosci, prema njegovim izračunima zalazio je ispod obzora upravo na proljetni ekvinocij oko 2800. pr. Kr. Nestanak Oriona s večernjeg neba označavao bi kraj zime i početak nove godine. Položaj zvijezda u to doba provjerio je računalnom simulacijom, uzimajući u obzir precesiju, polagano pomicanje Zemljine osi zbog kojeg se nebo kroz tisućljeća mijenja.

Durman je otišao i korak dalje: pretpostavio je da je mjesec imao 30 dana, a godina 360, kao u ranom egipatskom kalendaru, pa bi se dani nadoknađivali na neki drugi način. Za taj dio sam je napisao da se o njemu može samo nagađati. Radiokarbonska analiza na Institutu Ruđer Bošković smjestila je sloj u kojem je posuda pronađena u vrijeme prije 2500. pr. Kr.

Od izložbe do pločnika

Godine 2000. Durman je tumačenje predstavio u katalogu Vučedolski Orion i najstariji europski kalendar, koji su izdali Arheološki muzej u Zagrebu i gradski muzeji Vinkovaca i Vukovara, a 2001. objavio ga je na engleskom u časopisu Documenta Praehistorica. Ideja o "najstarijem europskom kalendaru" brzo je ušla u javnost. Motiv s posude danas je ugrađen u pločnik u središtu Vinkovaca, a vučedolska simbolika važan je dio postava Muzeja vučedolske kulture, otvorenog podno nalazišta.

Sumnje i oprez

Tumačenje je privlačno, ali ima i slabe točke koje je dobro poznavati.

Prva je samo stanje posude. Gornji pojasevi, upravo oni s kojima čitanje kalendara počinje, oštećeniji su od donjeg, pa je dio redoslijeda znakova rekonstruiran.

Druga je priroda dokaza. Vučedolci nisu imali pismo. Da je znak od pet zvijezda Orion, a drugi znakovi Plejade ili Kasiopeja, zaključak je istraživača, a ne nešto što posuda sama kaže. Isti bi se znakovi mogli shvatiti i kao ukras ili kao simboli drugog značenja.

Treća je opseg tvrdnje. Neki dijelovi, poput broja dana u mjesecu i načina usklađivanja godine, i prema samom Durmanu ostaju pretpostavke. Mađarska arheologinja Emília Pásztor nebesku simboliku vučedolske keramike razmatra u širem okviru, kao mogući izraz kozmoloških predodžbi sličnih onima u drugim dijelovima Euroazije.

Ništa od toga ne znači da je Durmanovo tumačenje pogrešno. Znači samo da je riječ o tumačenju, a ne o pročitanom zapisu.