Zerzura

Bijeli grad u pustinji, s pticom isklesanom na vratima i ključem u njezinu kljunu, a unutra usnuli kralj i kraljica okruženi blagom. Europski istraživači tražili su ga automobilima i zrakoplovima, a jedan od njih na nadgrobnom spomeniku nosi naslov "otkrivač oaze Zarzure".

Ukratko

Zerzura je izgubljena oaza ili grad iz arapskih predaja egipatske pustinje; ime se tumači kao "mjesto ptičica", od arapske riječi za čvorka i slične male ptice.
Prvi poznati spomen sela tog imena potječe iz 13. stoljeća, a priručnik za tragače za blagom iz 15. stoljeća opisuje je kao bijeli grad pun blaga.
Između 1909. i 1935. tražili su je britanski, egipatski i mađarski istraživači, a najpoznatiji među njima bio je László Almásy, koji je u visoravni Gilf Kebir sa suputnicima pronašao skrivene doline s vegetacijom.
Jesu li te doline Zerzura iz predaje ili je oaza samo priča, ostalo je sporno; potraga je pritom donijela prve karte velikog dijela Libijske pustinje.

Zapadna pustinja Egipta, dio Sahare koji su Europljani nazivali Libijskom pustinjom, jedno je od najsušnijih mjesta na Zemlji. Kiša ondje može izostati godinama. Između nekoliko velikih oaza, poput Dakhle, Farafre i Kharge, prostiru se stotine kilometara pijeska, kamena i Velikog pješčanog mora, golemog polja dina. Za karavane i beduine svaki izvor vode bio je pitanje života, a priče o skrivenim oazama nisu bile neobične.

Selo koje je opustjelo

Najstariji poznati spomen potječe iz sredine 13. stoljeća. Upravitelj pokrajine Fayyum, Abu Uthman al-Nabulsi, sastavio je popis sela radi poreza i među opustjelim selima naveo i jedno po imenu Zarzura. Bio je to službeni, a ne legendarni spis, pa nije bilo razloga izmišljati mjesta. Selo je, međutim, već tada bilo napušteno.

Mnogo poznatiji opis dolazi iz Kitab al-Kanuz, "Knjige skrivenih bisera", anonimnog priručnika za tragače za blagom iz 15. stoljeća. Takve su knjige u Egiptu kružile stoljećima i davale upute kako pronaći zakopano blago drevnih vremena. Prema francuskom prijevodu, put vodi kroz dolinu s palmama i izvorima do grada bijelog poput goluba. Na vratima je isklesana ptica, a u njezinu kljunu ključ. Unutra su kralj i kraljica koji spavaju u dvorcu, i silno blago. Tragač ne smije prilaziti vladarima, nego samo uzeti blago.

Deva koja je zalutala

Za Europljane je Zerzuru 1835. zabilježio engleski egiptolog John Gardner Wilkinson. Prema priči koju je čuo, neki je Arapin tražeći izgubljenu devu naišao na oazu pet dana hoda zapadno od puta između oaza Farafre i Bahariye, s palmama, izvorima i ruševinama nepoznate starosti. Priče o oazama pronađenima u potrazi za zalutalom devom bile su česte, ali Wilkinson je u istom popisu spomenuo i nekoliko oaza koje su poslije doista pronađene. Zerzura među njima nije bila.

Potraga je počela početkom 20. stoljeća. W. J. Harding King tražio je oazu jugozapadno od Dakhle od 1909. do 1911., geolog John Ball i N. B. de Lancey Forth pronašli su u pustinji tragove kamenog doba i skrovišta vode, a egipatski diplomat Ahmed Hassanein 1923. stigao je do planinskih oaza Arkenu i Uweinat. Egipatski princ Kemal el Din otkrio je 1926. golemu visoravan Gilf Kebir, veličine Švicarske, okruženu liticama.

Automobili u pijesku

Britanski časnik Ralph Bagnold istraživao je pustinju automobilima marke Ford. Godine 1930. prešao je sa suputnicima od Farafre do planine Uweinat i zašao dublje u Veliko pješčano more nego itko prije njih. Kad su se vratili, u baru u Wadi Halfi osnovali su Klub Zerzura. Bagnold je ipak smatrao da je Zerzura legenda koju nijedno otkriće neće riješiti.

Mađarski plemić, vozač i pilot László Almásy tražio ju je ozbiljnije. U proljeće 1932. krenuo je s Englezima Robertom Claytonom East-Claytonom, Patrickom Claytonom i zrakoplovnim časnikom H. W. G. J. Penderelom. Imali su automobile i mali zrakoplov. Dok je Almásy s dva vozila otišao u oazu Kufru, Clayton East-Clayton i Penderel letjeli su nad Gilf Kebirom i ugledali dolinu sa zelenilom usred visoravni. Automobilom do nje nisu stigli. Clayton East-Clayton umro je iste godine od bolesti.

Godine 1933. Patrick Clayton i udovica Dorothy Clayton East-Clayton pronašli su doline Wadi Hamra i Wadi Abd el Melik. Almásy i Penderel iste su godine ušli u dolinu viđenu iz zraka i pronašli treću, Wadi Talh. Razgovor sa starješinom naroda Tubu u Kufri Almásy je shvatio kao potvrdu da su to doline iz predaje. Zaključio je da su upravo te tri "kišne oaze", doline u kojima nakon rijetkih kiša nikne raslinje, Zerzura. Iste godine u blizini je pronašao prapovijesne slikarije na stijenama, među njima i "Špilju plivača" u dolini Wadi Sura, s ljudskim likovima koji kao da plivaju, nastalim u doba kad je Sahara bila vlažnija.

Nisu svi prihvatili taj zaključak. Mladi britanski časnik Orde Wingate tražio je Zerzuru 1933. u Velikom pješčanom moru i 1934. objavio izvještaj o potrazi. Bagnold je 1937. u časopisu Kraljevskog geografskog društva prikazao Almásyjevu knjigu o istraživanjima pod naslovom "Kraj legende o Zerzuri".

Pustinja u ratu

Znanje o pustinji ubrzo je dobilo drugu svrhu. U Drugom svjetskom ratu Bagnold je predložio osnivanje britanske dugometne pustinjske patrole (Long Range Desert Group), a mnogi članovi Kluba Zerzura služili su kao britanski časnici. Almásy je bio na drugoj strani: kao mađarski časnik u službi njemačke vojne obavještajne službe 1942. je u operaciji Salam preko Gilf Kebira i oaze Kharga doveo dva njemačka špijuna do grada Asyuta na Nilu. Britanski dešifranti u Bletchley Parku čitali su njegove poruke, ali upozorenje je stiglo prekasno.

Almásy je umro 1951. u Salzburgu. Na grobu mu piše da je bio pilot, istraživač Sahare i otkrivač oaze Zarzure. Kanadski pisac Michael Ondaatje prema njemu je oblikovao junaka romana Engleski pacijent (1992.), u kojem se spominje i potraga za Zerzurom.

Kronologija

Sredina 13. st.: Al-Nabulsi u popisu sela Fayyuma spominje opustjelo selo Zarzuru.
15. st.: *Kitab al-Kanuz* opisuje Zerzuru kao bijeli grad s blagom.
1835.: John Gardner Wilkinson bilježi priču o oazi Zerzuri.
1909.–1911.: W. J. Harding King traži oazu jugozapadno od Dakhle.
1926.: Princ Kemal el Din otkriva visoravan Gilf Kebir.
1930.: Bagnoldova ekspedicija; u Wadi Halfi osnovan Klub Zerzura.
1932.: Clayton East-Clayton i Penderel iz zraka vide zelenu dolinu u Gilf Kebiru.
1933.: Pronađene doline Wadi Hamra, Wadi Abd el Melik i Wadi Talh; Almásy proglašava da su to Zerzura.
1942.: Almásy vodi operaciju Salam preko Gilf Kebira.
1951.: Almásy umire u Salzburgu.

Ključne osobe

László Almásy: Mađarski istraživač i pilot koji je doline u Gilf Kebiru proglasio Zerzurom.
Ralph Bagnold: Britanski časnik i istraživač pustinje, jedan od osnivača Kluba Zerzura, koji je predložio osnivanje dugometne pustinjske patrole.
Patrick Clayton: Britanski kartograf egipatske pustinjske službe koji je 1933. pronašao doline Wadi Hamra i Wadi Abd el Melik.
Robert Clayton East-Clayton: Engleski plemić i pilot koji je 1932. iz zraka vidio prvu dolinu.
John Gardner Wilkinson: Engleski egiptolog koji je 1835. prvi u Europi zabilježio priču o Zerzuri.
Orde Wingate: Britanski časnik koji je 1933. tražio Zerzuru u Velikom pješčanom moru.
Kemal el Din: Egipatski princ i istraživač koji je 1926. otkrio Gilf Kebir.

Što se zna

Selo imena Zarzura spominje se u poreznom popisu Fayyuma iz 13. stoljeća kao opustjelo.
*Kitab al-Kanuz* iz 15. stoljeća opisuje Zerzuru kao bijeli grad s blagom.
Doline Wadi Abd el Melik, Wadi Hamra i Wadi Talh u Gilf Kebiru pronađene su 1932. i 1933., a Almásy ih je proglasio Zerzurom.
U Gilf Kebiru nisu pronađeni ostaci grada kakav opisuje predaja.
Potraga za Zerzurom dovela je do prvih karata velikog dijela Libijske pustinje i otkrića prapovijesnih slikarija na stijenama.

Otvorena pitanja

Je li Zerzura iz predaje uopće bila određeno mjesto ili spoj više priča o oazama?
Odnosi li se Zarzura iz 13. stoljeća na istu oazu kao kasnije priče?
Postoji li u pustinji neka oaza koju su predaje opisivale, a koju je pijesak u međuvremenu prekrio?

Teorije

Zerzura su kišne doline Gilf Kebira koje su pastiri poznavali, a Almásy i Claytoni ih pronašli 1932. i 1933.
Zerzura je bila stvarna oaza koju je pustinja s vremenom progutala
Zerzura je nastala iz priča tragača za blagom i nije bila jedno stvarno mjesto

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Kelly, S. (2002). The Hunt for Zerzura: The Lost Oasis and the Desert War. London: John Murray.
Bagnold, R. A. (1935). Libyan Sands: Travel in a Dead World. London: Hodder and Stoughton.
Almásy, L. E. (1939). Unbekannte Sahara. Leipzig: F. A. Brockhaus.