Zmajeve kosti

Godine 1335. kraj Klagenfurta iskopana je golema lubanja i proglašena glavom zmaja. Kipar ju je dva i pol stoljeća poslije uzeo za uzor, a tek je 1840. utvrđeno da je pripadala vunastom nosorogu iz ledenog doba.

Ukratko

  • U mnogim krajevima ljudi su pronalazili velike kosti izumrlih životinja i tumačili ih kao ostatke zmajeva, divova ili drugih bića iz predaja.
  • Lubanja vunastog nosoroga pronađena 1335. kraj Klagenfurta bila je uzor za glavu zmaja na gradskom spomeniku iz 1590.
  • U Kini su se fosilne kosti i zubi stoljećima prodavali u ljekarnama kao "zmajeve kosti". Među njima su 1899. prepoznate proročanske kosti s najstarijim kineskim pismom, a 1935. zubi divovskog izumrlog majmuna.
  • Povjesničarka Adrienne Mayor tvrdi da su fosili nadahnuli neke grčke mitove, ali njezina ideja da je grifon nastao prema kosturima dinosaura Protoceratopsa danas ima i ozbiljne kritičare.

U gradu Klagenfurtu, na Novom trgu, od kraja 16. stoljeća stoji kameni zmaj. Prema gradskoj legendi o osnutku, u močvarama na mjestu današnjeg grada nekad je živio zmaj Lindwurm. Neobično je što taj zmaj ima glavu koja nije u potpunosti plod mašte.

Lubanja iz šljunčare

Godine 1335. u šljunčari sjeverno od Klagenfurta pronađena je golema lubanja. Mještani su u njoj prepoznali glavu zmaja iz legende. Stoljećima se čuvala u gradskoj vijećnici, a kad je 1590. podignut spomenik Lindwurmu, pripisan kiparu Ulrichu Vogelsangu, upravo je ta lubanja poslužila kao uzor za glavu zmaja.

Tek je 1840. paleontolog iz Graza utvrdio da je riječ o lubanji vunastog nosoroga, životinje koja je u ledenom dobu živjela u Europi. Lubanja se danas čuva u Zemaljskom muzeju Koruške. U jesen 2026. prvi je put napustila Austriju i izložena je u Zemaljskom muzeju Hessena u Darmstadtu, na izložbi o zmajevima u mitu i stvarnosti.

Ljekarne pune zmajeva

U kineskoj predaji zmaj long nije neman, nego moćno i dobronamjerno biće povezano s vodom i kišom. Kosti i zubi koji su se iskapali iz zemlje nazivali su se longgu, zmajeve kosti, i prodavali su se u ljekarnama tradicionalne medicine, gdje su se mljeli u prah. Ovaj članak ne ocjenjuje djelovanje takvih pripravaka; zanimljivo je ono što su u njima pronašli znanstvenici.

Godine 1899. učenjak Wang Yirong primijetio je da su na nekim komadićima kostiju i oklopa kornjača, koji su se u Pekingu prodavali kao zmajeve kosti, urezani drevni znakovi. Prema Sveučilišnoj knjižnici u Cambridgeu, te su kosti trebale biti samljevene u prah koji je služio za zaustavljanje krvarenja. Bile su to proročanske kosti dinastije Shang, koja je vladala od 16. do 11. stoljeća pr. Kr.: na ramenim kostima goveda i oklopima kornjača zapisivana su pitanja koja je kraljevski dvor postavljao precima i bogovima. To su najstariji poznati zapisi kineskoga jezika. Trgovci su dugo skrivali odakle kosti potječu, dok se nije otkrilo da dolaze s polja kraj sela Xiaotun pokraj Anyanga, gdje je bila prijestolnica Shanga.

Godine 1935. njemačko-nizozemski paleontolog Ralph von Koenigswald u jednoj je ljekarni u Hong Kongu kupio neobično velike kutnjake. Prema njima je opisao novu vrstu, Gigantopithecus blacki, najvećeg primata koji je ikad živio. Do danas je u špiljama južne Kine pronađeno oko dvije tisuće njegovih zuba i četiri čeljusti. Istraživanje objavljeno u časopisu Nature 2024. pokazalo je da je izumro prije 295.000 do 215.000 godina, kad se okoliš promijenio, a on se nije uspio prilagoditi.

Grčki divovi i grifoni

Američka povjesničarka Adrienne Mayor u knjizi The First Fossil Hunters iz 2000. tvrdi da su stari Grci i Rimljani također nalazili kosti izumrlih slonova, nosoroga i žirafa i da su ih tumačili kao ostatke divova i junaka iz doba mitova. Takvi su nalazi, prema njoj, mogli oblikovati i priče o divovima i čudovištima. Austrijski paleontolog Othenio Abel još je početkom 20. stoljeća predložio da su lubanje patuljastih slonova s Mediterana, sa širokim središnjim otvorom za surlu, mogle podsjećati na lubanju bića s jednim okom, kiklopa.

Najpoznatija Mayorina ideja odnosi se na grifona, biće s tijelom lava i glavom i krilima ptice, koje je prema starim pričama čuvalo zlato na dalekom sjeveru. Mayor i Michael Heaney 1993. su predložili da su priče o grifonima mogle nastati prema kosturima dinosaura Protoceratopsa, koji leže u pustinji Gobi, uz putove kojima su skitski tragači za zlatom putovali iz srednje Azije. Paleontolozi Mark Witton i Richard Hing 2024. ocijenili su tu vezu neuvjerljivom. Upozorili su da ta ideja zanemaruje poznatu povijest prikaza grifona u umjetnosti i mitovima, da su nalazišta Protoceratopsa stotinama kilometara udaljena od najbližih nalazišta zlata i da se sličnosti između kostura i grifona biraju selektivno. Takve ideje nazvali su "naknadnim geomitovima": pokušajima da se u mitovima naknadno pronađe dinosaur.

Što dolazi prvo, priča ili kost

Slučaj iz Klagenfurta pokazuje oba smjera. Legenda o Lindwurmu možda je postojala i prije nego što je lubanja pronađena, ali je lubanja odredila kako će zmaj izgledati u kamenu. Kineske zmajeve kosti nisu stvorile kineskog zmaja, ali su pokazale koliko su ljudi bili spremni vjerovati da zmajevi doista žive u zemlji. Pitanje koje istraživači i danas postavljaju jest jesu li fosili pokretali mitove ili su ljudi u njima samo prepoznavali bića u koja su već vjerovali.

Kronologija

  1. 16.–11. stoljeće pr. Kr.: Na dvoru dinastije Shang na kostima i oklopima kornjača zapisuju se proročka pitanja.
  2. 1335.: Kraj Klagenfurta pronađena je lubanja koja je proglašena glavom zmaja.
  3. 1590.: Podignut je spomenik Lindwurmu u Klagenfurtu, s glavom oblikovanom prema lubanji.
  4. 1840.: Paleontolog iz Graza utvrđuje da je lubanja pripadala vunastom nosorogu.
  5. 1899.: Wang Yirong prepoznaje pismo na "zmajevim kostima" kupljenima u Pekingu.
  6. 1935.: Ralph von Koenigswald opisuje vrstu Gigantopithecus blacki prema zubima iz ljekarne u Hong Kongu.
  7. 1993.: Adrienne Mayor i Michael Heaney predlažu vezu grifona i kostura Protoceratopsa.
  8. 2000.: Mayor objavljuje knjigu The First Fossil Hunters.
  9. 2024.: Witton i Hing objavljuju kritiku veze grifona i Protoceratopsa; Nature objavljuje istraživanje o izumiranju Gigantopitheka.
  10. 2. listopada 2026.: Lubanja iz Klagenfurta izložena je u Darmstadtu, prvi put izvan Austrije.

Ključne osobe

  • Adrienne Mayor: Američka povjesničarka antike koja istražuje kako su stari narodi tumačili fosile.
  • Wang Yirong: Kineski učenjak koji je 1899. prepoznao pismo na proročanskim kostima.
  • Ralph von Koenigswald: Njemačko-nizozemski paleontolog koji je u ljekarni u Hong Kongu pronašao zube Gigantopitheka.
  • Othenio Abel: Austrijski paleontolog koji je predložio vezu lubanja patuljastih slonova i kiklopa.
  • Mark Witton: Britanski paleontolog, suautor kritike veze grifona i Protoceratopsa.

Što se zna

  1. Lubanja pronađena 1335. kraj Klagenfurta pripadala je vunastom nosorogu, što je utvrđeno 1840., i poslužila je kao uzor za glavu zmaja na spomeniku iz 1590.
  2. Wang Yirong prepoznao je 1899. pismo na kostima koje su se prodavale kao zmajeve kosti; to su proročanske kosti dinastije Shang.
  3. Von Koenigswald je 1935. opisao Gigantopithecus blacki prema zubima kupljenima u ljekarni u Hong Kongu.
  4. Gigantopithecus je izumro prije 295.000 do 215.000 godina.
  5. Paleontolozi Witton i Hing 2024. ocijenili su da nema uvjerljivih dokaza da je Protoceratops nadahnuo priče o grifonu.

Otvorena pitanja

  • Jesu li fosili potaknuli nastanak legendi o zmajevima ili su samo oblikovali izgled bića u koja se već vjerovalo?
  • Koliko se starih opisa divova i čudovišta doista odnosi na stvarne nalaze kostiju?
  • Kako razlikovati stvarnu vezu fosila i mita od veze koju današnji čitatelj naknadno uči u stare tekstove?

Teorije

  • Pronalasci velikih kostiju potaknuli su nastanak priča o zmajevima, divovima i grifonima
  • Legende su postojale i prije, a fosili su samo oblikovali kako su ljudi zamišljali ta bića
  • Priče o zmajevima nastale su iz drugih izvora, a veze s fosilima uglavnom su naknadna tumačenja

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori