Anđeli iz Monsa

Bitka i povlačenje

Britanski ekspedicijski korpus prvi se put sukobio s njemačkom vojskom 23. kolovoza 1914. kod belgijskog grada Monsa. Britanci su bili brojčano slabiji, zadržali su Nijemce nekoliko sati, a zatim su se, ugroženi s boka, morali povući. Povlačenje je trajalo gotovo dva tjedna, po vrućini i gotovo bez sna. Britanska javnost doživjela je Mons kao junačku obranu, ali i kao znak da rat neće brzo završiti.

Priča u večernjim novinama

Arthur Machen bio je velški pisac neobičnih i nadnaravnih priča, a tada novinar londonskih večernjih novina The Evening News. Pod dojmom izvještaja o povlačenju napisao je kratku priču "The Bowmen". U njoj britanski vojnik u bezizlaznom položaju zaziva svetog Jurja, a pred rovovima se pojavi dug red sjajnih likova, strijelaca iz bitke kod Agincourta 1415. Njihove strijele padaju na Nijemce, koji ginu tisućama, a na njihovim tijelima nema rana.

Priča je objavljena 29. rujna 1914. Nije bila označena kao izmišljena, a napisana je kao da je prepričava svjedok. Ubrzo su Machenu počeli pisati čitatelji koji su pitali za izvore. Odgovarao je da ih nema i da je priča izmišljena.

Od strijelaca do anđela

Nekoliko mjeseci kasnije urednici župnih listova tražili su dopuštenje da priču tiskaju, i Machen ga je dao. Jedan svećenik zamolio ga je i da napiše predgovor s izvorima. Kad mu je Machen odgovorio da izvora nema, svećenik je, prema Machenovu kasnijem pisanju, uzvratio da se Machen sigurno vara i da je priča u osnovi istinita.

U travnju 1915. spiritistički časopis objavio je izvještaj o nadnaravnoj sili koja je pomogla Britancima u odlučnom trenutku bitke. Uslijedio je val sličnih priča. U nekima su se pojavljivali strijelci, u drugima svijetli oblak, a sve češće anđeli na konjima ili s mačevima. Govorilo se i o njemačkim vojnicima pronađenima mrtvima sa strijelama u tijelu. Izvori su redovito bili neimenovani časnici ili medicinske sestre koje su priču čule od ranjenika.

U svibnju 1915. anđeli iz Monsa bili su tema propovijedi diljem Britanije. Machen je u kolovozu 1915. objavio knjigu The Angels of Mons: The Bowmen and Other Legends of the War s dugim predgovorom u kojem je ponovio da je sve počelo od njegove izmišljene priče. Knjiga se dobro prodavala, ali je izazvala i odgovore. Pisac Harold Begbie objavio je iste godine knjigu u kojoj je tvrdio da su viđenja stvarna i da ih Machen nije mogao izmisliti. Medicinska sestra Phyllis Campbell objavila je priče ranjenika o viđenjima Ivane Orleanske i svetog Mihovila.

Istrage i odjeci

Društvo za psihička istraživanja (Society for Psychical Research), koje je ozbiljno proučavalo nadnaravne pojave, 1915. ispitalo je priče i izvijestilo da nije dobilo nijedno svjedočanstvo iz prve ruke, a ni iz druge ruke dovoljno da se pretpostavi nadnaravni događaj. Jedina svjedočanstva imenovanih vojnika iz tog razdoblja govore o prikazama konjanika tijekom povlačenja, a ne o anđelima ni strijelcima. Iscrpljenost i dani bez sna mogu izazvati takva viđenja.

General John Charteris, tada britanski obavještajni časnik, u memoarima iz 1931. zapisao je da se priča o anđelu koji je zaustavio Nijemce kod Monsa pričala među vojnicima već u rujnu 1914. Charteris nije bio u postrojbi o kojoj piše, a njegov se zapis ne može provjeriti drugim izvorima iz tog vremena.

Povjesničar David Clarke, koji je legendu najpodrobnije istražio, zaključio je da Machenova priča stoji iza većine kasnijih verzija. Iznio je i pretpostavku da su neki "anonimni časnici" iz 1915. mogli biti dio namjernog širenja priča koje dižu moral, u vrijeme potapanja Lusitanije i napada cepelina. Ta pretpostavka nije dokazana dokumentima.