Korvinske knjige, knjižnica koja se raspršila

Matija Korvin nije bio samo ratnik: Budimski je dvor pod njim postao mjesto gdje su se prepisivale knjige, razmjenjivali tekstovi i naručivali kodeksi iz Italije. Od te zbirke danas je ostalo malo, a ono što je ostalo raspršeno je po cijeloj Europi.

Dvije dvorane u Budimu

Prema austrijskoj stranici UNESCO-a, riječ je o sveobuhvatnoj renesansnoj knjižnici od oko 2000 knjiga: antički tekstovi, književnost, povijest, teologija, medicina, arhitektura i astronomija, većinom na latinskom ili grčkom. Kralj je knjige proizvodio u vlastitoj radionici, a primjerke je dobivao i razmjenom s drugim vladarima. Suvremeni opis navodi da je knjižnica u budimskoj palači bila smještena u dvije velike dvorane, podijeljene na grčke i latinske spise.

Što se dogodilo 1541.

HVG navodi da je 1541. sultan Sulejman, nakon zauzimanja Budima, odnio dio knjižnice kao ratni plijen. Što se dogodilo s ostatkom, članak kaže ovako: "nestalo je ili je uništeno". Datumi između Matijine smrti 1490. i 1541. u tom izvoru nisu navedeni, pa ne znamo koliko je knjiga nestalo prije osmanskog zauzimanja.

Nije poznat ni izvorni katalog. HVG piše da su 1840-ih mađarski učenjaci sastavili hipotetski popis jer nijedan izvorni popis nije sačuvan. Isti izvor bilježi da je kralj "sigurno naručio" dva modenska kodeksa iz Firence, ali da je moguće da nikad nisu stigli na njegove police.

Povratak knjiga

Povratak je trajao više od stoljeća i bio je i diplomatski posao:

• 1802.: mađarski sabor odlučuje da se korvine treba pronaći i vratiti.
• 1847.: Metternich nudi korvine da bi smirio mađarske buntovnike; dva modenska kodeksa trebala su biti predana, ali je izbila revolucija u Pešti i Budimu prije nego što su stigla u Beč.
• 1869.: sultan Abdul Aziz šalje prva četiri sveska iz Turske, navodno na prijedlog Gyule Andrássyja; ukupno je iz Turske stiglo oko 40 korvina, u dva navrata.
• 1891.: modenski kodeksi stižu u Mađarski narodni muzej.
• 1922.: nakon Trianonskog ugovora Italija zahtijeva njihov povratak i izlaže ih u Rimu.
• 1927.: Mussolini ih šalje u Nacionalnu knjižnicu Széchényi u okviru sporazuma o prijateljstvu.

HVG zapaža i da se prije dva stoljeća vjerovalo da u Mađarskoj nije ostao nijedan korvin, a danas ih je ondje 53.

Dokazi za i protiv

Osmanski plijen 1541.

• U prilog: HVG navodi da je 1541. sultan Sulejman nakon zauzimanja Budima dio knjižnice odnio kao ratni plijen.
• U prilog: Iz Turske su kasnije, navodi isti izvor, stigla oko 40 korvina, što potvrđuje da su neki kodeksi završili ondje.
• Protiv: Isti izvor ne navodi koliko je knjiga tada odneseno, a za ostatak kaže da je nestao ili uništen.
• Protiv: Izvorni katalog nije sačuvan, pa se opseg gubitaka ne može provjeriti.

Raspršenje i uništenje

• U prilog: HVG navodi da je ostatak knjižnice "nestao ili je uništen", a sačuvani kodeksi razasuti su među zbirkama u Mađarskoj, Italiji, Austriji, Francuskoj, Njemačkoj, Britaniji, Sjedinjenim Državama i Turskoj.
• U prilog: Mađarski je sabor 1802. odlučio da se korvine treba pronaći i vratiti kući, što pokazuje da su u to doba bili izvan zemlje.
• Protiv: Izvori koje navodimo ne kažu koji su kodeksi uništeni ni kada.
• Protiv: Neki su korvini u 19. i 20. stoljeću pronađeni i vraćeni, pa raspršenost nije isto što i nestanak.

Dio nikad nije stigao u Budim

• U prilog: Prema HVG-u, moguće je da dva modenska kodeksa, koje je kralj sigurno naručio u Firenci, nikad nisu stigla na njegove police.
• U prilog: Prema HVG-u, kralj je ta dva kodeksa naručio u Firenci, pa su morala putovati do Budima.
• Protiv: Isti izvor to navodi samo za dva kodeksa, ne za zbirku u cjelini.
• Protiv: Nijedan od izvora ne govori da je velik dio zbirke ostao nenaručen ili nedovršen.