Kobarid 1917., bitka koju Talijani zovu Caporetto

Kobarid je 2016. imao oko 1090 stanovnika, a prema Hrvatskoj enciklopediji prvi se put spominje 1184. Grad leži na raskrižju dolina Soče i Nadiže, kojima vode putovi između Furlanije i Koruške. Zbog tog položaja kroz njega su prolazile mnoge vojske, a Kobaridski muzej bilježi da je u 20. stoljeću zastava na gradskom trgu mijenjana čak deset puta.

Soška fronta

Italija je u rat ušla 24. svibnja 1915. Njezin vrhovni zapovjednik, general Luigi Cadorna, poveo je do listopada 1917. jedanaest ofenziva na rijeci Soči. Muzej u Kobaridu navodi da je u 29 mjeseci borbi na Soči poginulo više od tristo tisuća ljudi. Napredak je bio malen, ali je Ludendorff procijenio da Austrijanci vjerojatno ne bi izdržali novi talijanski napad, pa je odlučio da se napadne prvi, na sjevernom kraju fronte, kod Kobarida. Njemački stručnjak za planinsko ratovanje Konrad Kraft von Dellmensingen preporučio je taj smjer, a zapovjedništvo nad novom, Četrnaestom armijom dobio je Otto von Below.

24. listopada

U dva sata ujutro 24. listopada počelo je četverosatno topničko djelovanje, i s plinskim i s običnim granatama. Rickard bilježi da su se talijanske plinske maske pokazale nedovoljnima protiv novih plinova. Jutarnja magla pokrila je doline. Pješaštvo je krenulo oko 6.30, a napadači su, prema istom prikazu, uspjeli iznad vlastitih očekivanja i prvog su dana prodrli do dvadesetak kilometara. Kobarid je bio samo jedna točka napada, ali dao mu je ime. War History bilježi da su napadači pokazali učinkovitu uporabu taktike jurišnih odreda i otrovnog plina, dotad uglavnom povezanih sa zapadnom bojišnicom.

Najžešće se borilo u središtu, oko planine Matajur i grebena Kolovrata i Stola, dok su na bokovima teren i odlučna obrana nekih talijanskih postrojbi usporili napadače. U borbama oko Matajura i Longarona istaknuo se poručnik Erwin Rommel, tada u Württemberškom gorskom bataljunu njemačkog Alpskog korpusa, koji je zbog toga dobio odličje Pour le Mérite.

Cadorna je opće povlačenje naredio 27. listopada, kad je ono na terenu već počelo, a prema nekim prikazima dugo je odgađao tu odluku. Napadači su stali tek na Piavi, prema Rickardu oko sedamdeset milja iza prvotne crte, kad su ih zaustavili poboljšana talijanska obrana, jaka kiša i nedostatak motoriziranog prijevoza. Do 10. studenoga Talijani su držali novu crtu. Cadorna je smijenjen, a Velika Britanija i Francuska poslale su pojačanja.

Koliko je to koštalo

Brojke se razlikuju. Jedan prikaz navodi da je do sredine studenoga poginulo najmanje 13 000 Talijana, ranjeno je 30 000 i zarobljeno 265 000, a da je dodatnih 350 000 vojnika napustilo svoje postrojbe. Drugi navodi 40 000 mrtvih i ranjenih, više od 280 000 zarobljenika i oko 3150 topova. Za napadače se procjenjuje oko 20 000 mrtvih i ranjenih. U Italiji je riječ "caporetto" ušla u govor kao sinonim za potpun slom, a Ernest Hemingway povlačenje opisuje u romanu Zbogom oružje (1929.).

Zašto je puklo

To je pitanje na koje povjesničari ne odgovaraju jedinstveno. Prvo objašnjenje stavlja naglasak na iznenađenje i novu taktiku: plinski napad, jurišni odredi i magla. Drugo prebacuje težište na zapovjedništvo, na raspored postrojbi u prvim linijama i na to što stariji časnici nisu bili pripremljeni za novi način ratovanja. Treće, koje je zagovarao sam Cadorna, govori o slomu morala vojnika. Ni jedno od tih objašnjenja ne isključuje drugo.

Dokazi za i protiv

Nova taktika i iznenađenje

• U prilog: Rickard bilježi da su plin i topništvo uništili talijanske prve linije i da su talijanske plinske maske bile nedjelotvorne protiv novih plinova, a prikaz na stranicama War History navodi da je iznenađenje bilo toliko da gotovo nije bilo talijanske topničke vatre protiv napadača.
• U prilog: Jurišni odredi i jutarnja magla, prema War Historyju, omogućili su prodor u središtu, a taj je uspjeh destabilizirao cijelu talijansku crtu jer su se postrojbe morale premještati.
• Protiv: Farina ističe da je talijanska vojska 1917. bila znatno snažnija nego 1915.: broj topova narastao je s oko 2000 na više od 7000, a teških strojnica sa 600 na 7000, pa sama novost napada ne objašnjava slom.
• Protiv: Isti prikaz zaključuje da je poraz bio posljedica toga što časnički kor nije bio spreman na nove taktike, a ne samo toga što se napad dogodio.

Propusti zapovjedništva

• U prilog: Prema Rickardu, većina Cadornine vojske bila je u prvim rovovima, upravo tamo gdje je bombardiranje bilo najjače; Farina to naziva "intelektualnom lijenošću" talijanskog časničkog kora.
• U prilog: Prikaz na War History navodi da je Cadorna dugo odgađao odluku o povlačenju iako je ono bilo neizbježno.
• Protiv: Rickard piše da su napadači uspjeli iznad vlastitih očekivanja, pa uspjeh nije bio samo posljedica jedne strane.
• Protiv: Na bokovima su teren i odlučna obrana nekih talijanskih postrojbi usporili napadače, pa slom nije bio svugdje jednak.

Slom morala vojnika

• U prilog: Prema War Historyju, uz 265 000 zarobljenih još je oko 350 000 vojnika napustilo svoje postrojbe između 24. listopada i 19. studenoga.
• U prilog: Cadorna je, kako bilježi Farina, poraz prikazivao kao "štrajk vojnika".
• Protiv: Farina zaključuje da poraz nisu prouzročili vojnici koji su se predali bez borbe ni subverzivni elementi, nego da je riječ o običnom vojnom porazu.
• Protiv: Teške borbe oko Matajura, Kolovrata i Stola i odlučna obrana nekih postrojbi na bokovima ne pristaju uz sliku vojske koja se bez borbe raspala.

Kobarid danas

Kobaridski muzej otvoren je 20. listopada 1990., a 1993. dobio je nagradu Vijeća Europe za muzeje. Stalni postav vodi od početka borbi 1915. do dvanaeste ofenzive, a Crna soba, prema muzeju, upozorava na besmislenost rata i patnju vojnika s obje strane. Na brežuljku Gradič iznad grada stoji talijanska kosturnica koju je u rujnu 1938. otvorio Benito Mussolini; u njoj su posmrtni ostaci 7014 talijanskih vojnika prenesenih iz okolnih vojnih grobalja.