Božićno primirje 1914.

Do prosinca 1914. rat koji je trebao završiti do Božića pretvorio se u rovove od Sjevernog mora do Švicarske. Vojnici su ležali u blatu i vodi, a između rovova, ponegdje udaljenih tek tridesetak metara, ostajali su neukopani mrtvi. Papa Benedikt XV. zamolio je 7. prosinca zaraćene vlade da puške utihnu barem u noći kad su pjevali anđeli. Vlade su to odbile. Ono što one nisu htjele, ponegdje su učinili sami vojnici.

Svijeće na grudobranima

I prije Božića vojnici su se dovikivali preko ničije zemlje. U mirnim odsjecima vrijedilo je nepisano pravilo "živi i pusti druge da žive": nije se pucalo dok se donosila hrana ili popravljali rovovi. Mnogi su Nijemci prije rata živjeli u Engleskoj i znali su engleski. Britanski vojnici bilježili su da ih Nijemci pitaju za rezultate nogometnih liga.

Na Badnju večer zahvatio je mraz. Prema izvješćima koja je prikupio Imperijalni ratni muzej, britanski su vojnici u rovovima nasuprot čuli Nijemce kako pjevaju božićne i domoljubne pjesme i vidjeli svjetiljke i male jelke na grudobranima. Britanci su odgovorili svojim pjesmama. Netko je viknuo "sretan Božić", a onda je, po sjećanju jednog vojnika, s njemačke strane stigla ponuda: sutra vi ne pucate, mi ne pucamo.

Dan na ničijoj zemlji

Na Božić su vojnici izašli iz rovova, najprije oprezno i bez oružja. Rukovali su se, dijelili cigarete, duhan, rakiju, čokoladu i konzerve, razmjenjivali gumbe i kape. Na nekoliko mjesta održane su zajedničke molitve i pokopi poginulih, a crtač Bruce Bairnsfather zapisao je kako je jedan njegov mitraljezac, u civilu amaterski brijač, na ničijoj zemlji šišao Nijemca. Kapetan Robert Miles pisao je o "nedogovorenom i potpuno neodobrenom, ali savršeno razumljivom" primirju, dok se lijevo i desno od njegova odsjeka i dalje pucalo. Poginuo je pet dana kasnije.

Primirje nije bilo opće. U nekim su odsjecima časnici zapovjedili paljbu čim su Nijemci podigli svjetla, a borbe su na mnogim mjestima trajale i na Božić. Gdje je primirje bilo, ponegdje je potrajalo do Svetog Stjepana, a ponegdje do Nove godine. Bilo ga je i na francuskom i belgijskom dijelu bojišta, gdje su Belgijanci zamolili Nijemce da preko okupiranog teritorija pošalju pisma obiteljima, te na Istočnom bojištu, gdje su Rusi kod Przemyśla Austrijancima ostavili tri jelke s porukama.

Utakmica o kojoj se raspravlja

Najpoznatiji prizor primirja je nogometna utakmica između Britanaca i Nijemaca. Spominje se već u pismu liječnika jedne britanske brigade, objavljenom u londonskom Timesu 1. siječnja 1915., ali je službena povijest te brigade zanijekala da je utakmice bilo. Njemački poručnik Johannes Niemann prisjećao se igre sa Škotima na smrznutom tlu, s kapama umjesto vratnica, a poručnik Kurt Zehmisch zapisao je da su Englezi iz rova donijeli loptu i da je "uskoro nastala živahna igra".

Povjesničari se ne slažu koliko tome vjerovati. Malcolm Brown i Shirley Seaton zaključili su 1984. da je bilo pokušaja organiziranih utakmica, ali da ih je zaustavilo izrovano tlo, te da su suvremena izvješća uglavnom priče iz druge ruke ili opisi nabijanja lopte, ponekad i prazne konzerve. Mike Dash 2011. zaključio je da ima mnogo dokaza da se toga Božića igrao nogomet, uglavnom među vojnicima iste vojske, ali na tri do četiri mjesta i među suprotnim vojskama. Jedan britanski veteran rekao je Imperijalnom ratnom muzeju da nije bilo momčadi, nego da je "svatko šutnuo", možda njih nekoliko stotina.

Legenda je s vremenom dobila točan rezultat. Rezultat 3:2 za Nijemce pojavljuje se u nekim pukovnijskim zapisima, a pisac Robert Graves, i sam časnik na bojištu, upotrijebio ga je 1962. u priči u kojoj je utakmici dodao izmišljene pojedinosti, poput vojnog svećenika koji sudi. Tako je spontano šutiranje lopte postalo utakmica, a utakmica simbol cijelog primirja.

Vijest koja je stigla kasnije

Vijest o primirju tjedan dana nije dospjela u novine. Prvi ju je 31. prosinca objavio New York Times iz neutralnih Sjedinjenih Država, a početkom siječnja 1915. britanski su listovi tiskali pisma i fotografije vojnika, koje su neki snimili vlastitim fotoaparatima. U Francuskoj je cenzura gotovo ugušila vijest, a njemačka je zapovijed od 29. prosinca 1914. svako zbližavanje s neprijateljem proglasila izdajom. Za Božić 1915. zapovjedništva su naredila pojačanu paljbu i prepade, pa je bilo tek nekoliko kratkih primirja. Među protivnicima primirja 1914. bio je i desetnik bavarske pukovnije Adolf Hitler.