Stećci

Tko prolazi zaleđem Dubrovnika, Neretvom ili Hercegovinom, prije ili kasnije naiđe na njih: teške vapnenačke blokove poredane u redove, ponekad usred livade, ponekad uz cestu ili u šumi. Lokalno stanovništvo zvalo ih je bilizi, kami ili mramorovi. Mnogi su goli, a neki su prekriveni reljefima koji izgledaju kao da pričaju priču, samo što priču više nitko ne zna pročitati do kraja.

Kamen nad grobom

Prema Hrvatskoj enciklopediji, stećci su podizani od 12. do 16. stoljeća, a s prodorom Osmanlija prestaju se klesati. Najviše ih je u Bosni i Hercegovini, prema različitim brojenjima oko 60 000. U Hrvatskoj ih ima oko 4400, u Srbiji oko 4100, a u Crnoj Gori oko 3500, na približno 3300 lokaliteta u sve četiri države. U Hrvatskoj se nalaze na više od 400 lokaliteta, ponajviše u zaleđu dalmatinske obale, od Konavala do sjeverne Dalmacije, ali i u Lici i Slavoniji.

Najstarijim stećkom smatra se nadgrobna ploča trebinjskog župana Grda iz druge polovice 12. stoljeća. U 13. stoljeću stećak je još grubo oblikovana ploča, a od sredine 14. stoljeća pojavljuju se sanduci i sljemenjaci, blokovi s dvostrešnim krovom koji podsjećaju na kućice. Postoje i uspravni oblici: stupovi, stele i križevi.

Na nekima su natpisi, uglavnom pisani bosančicom. Govore o pokojniku, ponekad i o majstoru koji je kamen isklesao. Klesari su se zvali kovači, a natpise su sastavljali dijaci.

Jeleni, vitezovi i polumjeseci

Nisu svi stećci ukrašeni, ali oni koji jesu nose bogat repertoar slika. Hrvatska enciklopedija navodi prizore lova, najčešće na jelena, potom na medvjeda i vepra, viteške dvoboje i turnire, ispraćaj vitezova u boj i kolo koje plešu muškarci i žene. Uz njih se pojavljuju životinje poput vuka, konja i zmije, fantastična bića poput krilatih konja i zmajeva, štitovi s grbovima i oružje.

Posebnu skupinu čine simboli: krug, rozeta, svastika i polumjesec, koje istraživači opisuju kao solarno-lunarne, te križ i ljiljan. Uz njih idu čisto ukrasni motivi, vitice s lišćem i grozdovima, tordirane vrpce i spirale. Na istočnobosanskim stećcima likove vitezova često zamjenjuje ruka s mačem.

Što ti znakovi znače? Je li polumjesec nebeski simbol, znak plemićke obitelji ili samo ukras? Prikazuje li lov na jelena stvarni lov pokojnika ili put duše? Prikazuje li kolo pogrebni obred? Natpisi o tome uglavnom šute, pa svako tumačenje ostaje pretpostavka.

Najljepše nekropole nalaze se u Hercegovini, oko Stoca. Najpoznatija je Radimlja, gdje su sanduci i sljemenjaci prekriveni figuralnim prizorima.

Bogumilska teorija

Godine 1875. mladi britanski arheolog Arthur Evans iznio je tezu da su stećci spomenici bogumila, dualističke sekte koja je iz Bugarske stigla na Balkan. Za njim su istu ideju razvijali i drugi istraživači, među njima Ćiro Truhelka i Kosta Hörmann, povezujući stećke s Crkvom bosanskom i njezinim vjernicima, krstjanima. Teza je bila privlačna: tajanstvena hereza i tajanstveni kameni spomenici činili su se kao savršen par, a ideja je dugo bila prisutna u udžbenicima i turističkim vodičima.

Kritike su se gomilale tijekom 20. stoljeća. Hrvatska enciklopedija navodi glavne argumente: nekropole sa stećcima služile su svim stanovnicima bez obzira na crkvenu pripadnost, neke leže oko crkava iz istog doba, a krstjani nisu gradili crkve niti su štovali križ, koji se na stećcima često pojavljuje. Uz to, stećci nisu nastajali u Bugarskoj, odakle je bogumilstvo potjecalo, a ima ih i u krajevima u kojima Crkva bosanska nije djelovala. Povjesničar Dubravko Lovrenović stećke je opisao kao zajedničku, međukonfesionalnu baštinu katolika, pravoslavnih i krstjana.

Druga tumačenja

Neki autori ističu da su prizori lova, turnira i plesa tipični za zapadnoeuropsku umjetnost kasnog srednjeg vijeka, a da sljemenjaci s arkadama oponašaju romaničke i gotičke građevine. Prema tom tumačenju, zapadni utjecaji isprepleli su se sa starom slavenskom tradicijom i lokalnim običajima.

Drugi istraživači stećke povezuju s Vlasima, stočarskim stanovništvom predslavenskog podrijetla. Hrvatska enciklopedija navodi da su tu pretpostavku poduprla antropološka proučavanja kostura pokopanih pod stećcima. Kritičari odgovaraju da su Vlasi u kasnom srednjem vijeku bili više društveni i stočarski sloj nego zasebna etnička skupina.

Pitanje tko je podizao stećke nije samo akademsko. Melisa Forić Plasto 2018. analizirala je kako ih prikazuju suvremeni bosanskohercegovački udžbenici povijesti, a stećci se u javnosti često pojavljuju kao simbol različitih nacionalnih priča.

Svjetska baština

Godine 2016. UNESCO je pod nazivom Stećci, srednjovjekovna nadgrobna groblja upisao 28 nekropola na popis svjetske kulturne baštine. Od toga je 20 u Bosni i Hercegovini, po tri u Srbiji i Crnoj Gori, a dvije u Hrvatskoj: Sveta Barbara u Dubravki u Konavlima i Crljivica kraj Ciste Velike u Imotskoj krajini. UNESCO u opisu ističe da motivi stećaka pokazuju i kontinuitet srednjovjekovne europske ikonografije i osobite lokalne tradicije.