Kraljica Katarina Kosača i njezina oporuka

Kad je Osmansko Carstvo 1463. srušilo Bosansko Kraljevstvo, posljednji kralj Stjepan Tomašević bio je pogubljen, a Katarinu djecu Sigismunda i Katarinu Osmanlije su odveli u Carigrad, gdje su prihvatili islam. Kraljica udovica pobjegla je i sklonila se u Dubrovačku Republiku, na otok Lopud.

Od Blagaja do Rima

Katarina je rođena kao kći Stjepana Vukčića Kosače i Jelene Balšić, vjerojatno 1424. ili 1425. Njezin otac, bosanski veliki vojvoda i vojvoda Huma, bio je jedan od najmoćnijih velikaša u Bosni i pristaša Crkve bosanske. Udala se 1446. za kralja Tomaša, a brak je trebao okončati građanski rat između kralja i njezina oca. Prešla je na katoličanstvo i bila je revna darovateljica: iz miraza je financirala gradnju crkava, među ostalim u Kupresu, Krupi na Vrbasu i Jezeru te 1458. u Jajcu, posvećenu svetoj Katarini Aleksandrijskoj.

Nakon 1463. pokušala je u Dubrovniku zatražiti danak od Stona namijenjen bosanskim vladarima, ali su joj vlasti odbile. Oko 1467. otplovila je u Italiju i doselila u Rim, gdje je primala papinu mirovinu. Živjela je u kući nedaleko od Kapitola, a Sikst IV. dao joj je i zemljište uz Tiber. Rimski ljetopisci zabilježili su njezin dolazak u procesiji na hodočašće u Sveti Petar uz oko četrdeset konjanika, 1475.

Najveća joj je želja bila djeca. Pisala je mantovanskom markizu Ludoviku III. Gonzaga i milanskom vojvodi Galeazzu Mariji Sforzi, pokušavala doći do osmanske granice, ali ni sina ni kćer nije vratila.

Oporuka

Razočarana, vratila se u Rim, postala franjevačka trećoretkinja uz baziliku Santa Maria in Aracoeli. Prije smrti posjetio ju je Nikola Iločki, kralj Bosne pod mađarskom vlašću, koji je tražio da ga prizna za legitimnog kralja;, kraljica se razbjesnila "kao oštra sablja".

Dana 20. listopada 1478. sastavila je oporuku koju je zapisao dalmatinski svećenik, u prisutnosti sedmero svjedoka, od kojih je šestorica bila franjevaca iz Aracoeli. Željela je biti pokopana pred glavnim oltarom. Smatrajući da ima pravo raspolagati bosanskom krunom, papu Siksta IV. i njegove nasljednike odredila je čuvarima kraljevstva, a obvezala ih je da na prijestolje postave njezina sina ako se vrati kršćanstvu, odnosno kćer ako se vrati vjeri. Ostalo imanje većinom je ostavila svojim dvorjanima, a kapelu s inventarom crkvi svetog Jeronima za slavenski narod. Mačem kralja Tomaša, kojeg je ostavila u Dubrovniku, trebao je u slučaju neobraćenja raspolagati unuk Balša Hercegović. Hrvatska enciklopedija bilježi da je, kao posljednja legitimna nasljednica bosanske krune, oporukom papu postavila za baštinika Bosne.

Umrla je pet dana poslije, 25. listopada 1478., a oporuka je odmah odnesena papi, zajedno s mačem i ostrogama njezina muža.

Natpis i naslijeđe

Pokopana je u Aracoeli, kako je željela. Nadgrobnu ploču 1590. premjestili su s poda na zid, a izvorni je natpis tada uništen. Rimski kaligraf Giovanni Battista Palatino zabilježio ga je 1545., a objavio 1547., kao jedinstven dvojezični natpis, na latinskom i bosanskom jeziku i pismu. Obnovljen je samo latinski dio.

Katarina je u pučkoj predaji jedna od dviju vladarskih ličnosti, uz Kulina bana. Franjevci su je u razdoblju osmanske vlasti promicali kao simbol bosanske državnosti i katoličkog identiteta; njezin se kult prvi put spominje 1638. u Parizu. Povjesničari upozoravaju da je nazivati je pripadnicom jednog naroda anakronizam. 2014. delegacija Predsjedništva BiH prvi je put položila vijenac na njezin grob.

Dokazi za i protiv

Oporuka kao dinastički čin

• U prilog: Hrvatska enciklopedija navodi da je Katarina kao posljednja legitimna nasljednica krune imenovala papu baštinikom i da je odredila uvjete povratka prijestolja svojoj djeci.
• U prilog: Oporuka je odmah odnesena papi, zajedno s mačem i ostrogama kralja Tomaša.
• Protiv: Kraljevstvo je tada bilo u osmanskim rukama, pa oporuka nije imala stvarne učinke na teritorij.
• Protiv: Katarinin je sin tada bio visoki osmanski dužnosnik, pa se uvjet povratka vjeri nije ostvario.

Prirodna smrt

• U prilog: Izvori ne spominju nasilje; kraljica je opisana kao bolesna.
• U prilog: Pogrebena je na željenom mjestu s dvojezičnim natpisom.
• Protiv: Smrt pet dana nakon oporuke kratko je razdoblje, pa je izvori ne objašnjavaju.
• Protiv: Nema liječničkog opisa ni zapisa uzroka smrti.

Nepoznato

• U prilog: Točan uzrok smrti nigdje nije zapisan u izvorima koje smo našli.
• U prilog: Točan datum rođenja nije poznat; spominju se 1424. i kasno ljeto 1425.
• Protiv: O njezinu životu u Rimu postoji dosta dokumenata, pa nije riječ o posve nepoznatoj osobi.
• Protiv: Izvori ne spominju nikakvu sumnju na nasilnu smrt.