Broj 13 i triskaidekafobija

Klub trinaestorice u New Yorku održao je 13. siječnja 1895. u 19:13 svoj trinaesti godišnji objed. Za osnivanje kluba, pričao je njegov čuvar, trebalo je zaključati vrata da neki plašljivac ne pobjegne. Danas se u istom gradu rijetko stanuje na trinaestom katu.

Ukratko

  • Strah od broja 13 ima ime, triskaidekafobija, a riječ se u tisku javlja 1908. u knjizi *Religion and Medicine*.
  • Najpoznatiji je u tri oblika: trinaest gostiju za stolom, trinaesti kućni broj i trinaesti kat.
  • Od oko 620 visokih stambenih zgrada u New Yorku samo 13,5 posto ima stan s adresom na trinaestom katu.
  • Istraživanje britanskih podataka o zaposlenosti i plaćama nije našlo da su ljudi rođeni na 13. u nepovoljnijem položaju.

Trinaest za stolom

Američki autor Robert Means Lawrence zapisao je 1898. u knjizi The Magic of the Horse-Shoe da je u Francuskoj odavno pitanje bontona izbjegavati točno trinaest gostiju na večeri. Pariški pique-assiette, čovjek koji se redovito poziva na tuđe stolove, zvao se i quatorzième, jer mu je glavna zadaća bila sjesti na četrnaesto mjesto. Prema Lawrenceu, mišljenja su se razilazila hoće li nesreća pogoditi cijelo društvo ili samo onoga tko prvi napusti sobu, a sva se zla mogla odvratiti tako da svi ustanu istodobno.

U New Yorku je 13. siječnja 1895. u 19:13 održan trinaesti godišnji objed Kluba trinaestorice, udruge osnovane da se ruga takvim vjerovanjima. Čuvar kluba ispričao je u govoru okolnosti osnivanja: kad je potrebnih trinaest ljudi napokon sjelo za stol, bilo je potrebno zaključati vrata blagovaonice da netko plašljiv ne ode. Lawrence u istoj knjizi bilježi i suprotan primjer. Feldmaršal Lord Roberts opisao je u memoarima da je na Novu godinu 1853. u Peshawaru s još dvanaestoricom časnika blagovao u časničkoj menzi i da su jedanaest godina poslije svi bili živi, mnogi nakon sudjelovanja u gušenju indijske pobune 1857.

Kuće i kazališta

Lawrence navodi da su u Italiji lukavi kazališni upravitelji ložu 13 preimenovali u 12a i da se u mnogim ulicama Rima i Firence uzalud traži trinaesti kućni broj. Jedan Washingtonac molio je vlasti da mu promijene kućni broj samo zato što je sadržavao zlokobne znamenke. U francuskoj pokrajini Ille-et-Vilaine starije su žene djecu učile plesti uz brojalicu: svaki završeni krug pletenja slijedio je jedan broj i jedan pojam, od "jedan, Otac" do "dvanaest apostola", a na kraju trinaestog kruga djeca bi izgovorila ime Jude.

Trinaesti kat

Najčešći je današnji oblik izostavljanje trinaestog kata. Statističari Madison Hardesty i Jonathan Auerbach 2024. su u časopisu Significance pregledali podatke gradske uprave o oko 620 stambenih zgrada u New Yorku s više od 13 katova. Samo 13,5 posto njih ima stan s adresom na trinaestom katu, a 90,5 posto ima stan s adresom na četrnaestom ili višem. Usporedili su 2446 stanova na preimenovanom katu (adresa počinje četrnaestim) i 474 stana na katu označenom brojem 13. Prosječna tržišna vrijednost prvih bila je 19,3 posto veća, ali se nakon usklađivanja usporedivih stanova razlika smanjila na otprilike 4 do 4,5 posto.

Autori zaključuju da izostavljanje trinaestog kata bolje objašnjava tradicija nego zarada i sugeriraju da su praznovjerniji graditelji nego kupci. Navode i anketu Gallupa iz 2007., u kojoj je oko 13 posto Amerikanaca reklo da bi im smetalo da u hotelu dobiju sobu na trinaestom katu.

Ime i mjerenja

Riječ triskaidekafobija složena je od grčkih riječi za tri, i, deset i strah. Prema mrežnom izvoru World Wide Words, javlja se 1908. u knjizi Religion and Medicine: the Moral Control of Nervous Disorders Elwooda Worcestera, Samuela McComba i Isadora H. Coriata.

Ekonomisti Jan Fidrmuc i J. D. Tena u radu u časopisu Kyklos 2015. iskoristili su britansko Istraživanje radne snage da provjere imaju li ljudi rođeni na 13. ili na petak 13. lošije društvene ishode. Prema sažetku, našli su malo dokaza da su zaposleni rjeđe, imaju niže plaće ili češće ostaju neoženjeni nego ljudi rođeni drugim danima. Rad se bavi rođenjem, a ne strahom: ne mjeri što se događa onima koji u trinaest vjeruju.

Kronologija

  1. 1853.: Lord Roberts s dvanaest časnika blaguje u Peshawaru; svi su još bili živi 1864.
  2. 1895.: New York: trinaesti godišnji objed Kluba trinaestorice, 13. siječnja u 19:13.
  3. 1898.: Lawrence u knjizi The Magic of the Horse-Shoe sabire običaje o broju 13.
  4. 1908.: Riječ triskaidekafobija javlja se u knjizi Religion and Medicine.
  5. 2007.: Gallup bilježi da bi 13 posto Amerikanaca smetao hotelski kat 13.
  6. 2015.: Fidrmuc i Tena objavljuju rad o rođenju na 13.
  7. 2024.: Hardesty i Auerbach objavljuju rad o izostavljenom trinaestom katu.

Ključne osobe

  • Robert Means Lawrence: Američki autor koji je 1898. sabrao običaje o broju 13.
  • Isador H. Coriat: Američki psihijatar, suautor knjige u kojoj se javlja riječ triskaidekafobija.
  • Madison Hardesty i Jonathan Auerbach: Statističari, autori rada o trinaestom katu u New Yorku.
  • Jan Fidrmuc i J. D. Tena: Ekonomisti, autori rada o ishodima rođenja na 13.

Što se zna

  1. Riječ triskaidekafobija zabilježena je 1908. u knjizi Religion and Medicine.
  2. Od oko 620 visokih stambenih zgrada u New Yorku 13,5 posto ima stan s adresom na trinaestom katu.
  3. Britansko istraživanje nije našlo veze između rođenja na 13. i zaposlenosti, plaće ili ostajanja neoženjen.
  4. Običaj izbjegavanja trinaest gostiju za stolom zabilježen je u Francuskoj, a izbjegavanje broja 13 u kazalištima i na kućama u Italiji, već prije 1898.

Otvorena pitanja

  • Koliko se ljudi danas doista boji broja 13, a koliko samo slijedi običaj?
  • Zašto neke zgrade izostavljaju trinaesti kat, a druge ne?
  • Je li strah od broja 13 stariji od priče o Posljednjoj večeri?

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Lawrence, R. M. (1898). The Magic of the Horse-Shoe, with Other Folk-Lore Notes. Boston: Houghton, Mifflin.

Izvori