Butmir, neolitsko naselje i tajna spiralnih figurica

Pri gradnji poljoprivredne škole kraj Sarajeva 1893. austrougarski su radnici naišli na stotinjak ukopanih nastambi i figurice koje su zbunile arheologe iz cijele Europe. O tome što prikazuju i kada su nastale spore se do danas.

Ukratko

  • Butmir (Бутмир), danas dio Ilidže kraj Sarajeva, najstarije je i najpoznatije arheološko nalazište kasnog kamenog doba u Bosni i Hercegovini; po njemu je nazvana butmirska kultura.
  • Kad su austrougarske vlasti 1893. gradile poljoprivrednu školu, naišle su na naselje; iskapanja su trajala do 1896., a vodili su ih Václav Radimský i Franjo Fiala iz Zemaljskog muzeja.
  • Nalaz je bio dovoljno važan da je u kolovozu 1894. u Sarajevu održan Međunarodni kongres arheologa i antropologa.
  • Datacija je predmet rasprave: jedan rad smješta Butmir u razdoblje 3500.–2500. pr. Kr., dok drugi navode da srodno naselje Okolište pripada prvoj polovini petog tisućljeća pr. Kr.

Naselje je ležalo na blago uzdignutoj ravnici uz rijeku Željeznicu. Arheolozi su otkrili najveću površinu naselja butmirske kulture, s oko 90 zemunica koje su služile za stanovanje i druge namjene. Neke su imale unutarnja i vanjska ognjišta, a kulturni sloj mjestimice je debeo više od tri metra.

Zemunice i hrana

Naselje je u arheološkoj literaturi postalo uzor za cijelu skupinu naselja. Jedan od problema bio je što iskopavanja 1890-ih nisu pružila dovoljno dokaza o stambenoj arhitekturi; autor rada u glasilu Muzeja Sarajeva zaključuje da je riječ o propustu prilikom iskopavanja, jer sloj od preko tri metra ne može sadržavati samo zemunice.

Stanovnici su uzgajali pšenicu, ječam i leću te skupljali divlje jabuke i lješnjake. Kosti domaćih životinja pronađeno je vrlo malo, pa se zaključuje da je stočarstvo imalo sporednu ulogu, a lov na jelene, srne i divlje svinje važnu. Nalazište je bogato raznim vrstama kamenih strelica i posebnim kamenim noževima, a koštanih oruđa bilo je malo.

Spirale i figurice

Butmir je ipak poznat zbog keramike i figurica. Posude su ukrašene urezanim spiralnim motivima u obliku slova C i S, a u najboljoj, klasičnoj fazi nastaju kruškolike posude i loptaste vaze, crne i glačane, s bijelim inkrustacijama. Usporedno su rađeni trokuti, rombovi i šahovska polja.

Posebnu pozornost privukla je figuralna plastika: pronađeno je 72 ljudska lika i malo životinjskih. Većina ljudskih likova ima ženske atribute. Osam sačuvanih glava ima realistične crte. Druge figure su shematske: imaju neprirodno vodoravno lice s naglašenim nosom i obrvama, a takozvani adoranti imaju podignute ili preko prsiju prekrižene ruke. Alojz Benac, prema radu u glasilu Muzeja Sarajeva, pretpostavlja da su to likovi sudionika kultnih radnji, vjerojatno povezanih s demonima ili božanstvima plodnosti, i dodaje da se detalji tih kultova nikada neće saznati.

Koliko je star

Šehović smješta butmirsko naselje u razdoblje 3500.–2500. pr. Kr. i dijeli kulturu na tri faze: Butmir I (3500.–3200.), Butmir II (3200.–2800.) i Butmir III (2800.–2500.), potonju pouzdano izdvojenu samo u Obrima II. S druge strane, Okolište kraj Visokog, naselje iste kulture, objavljeno je u radu 2004. kao tel-naselje iz prve polovine petog tisućljeća pr. Kr. Dvije se datacije razlikuju za oko tisuću godina, što pokazuje da apsolutna kronologija butmirske kulture nije jednoznačno utvrđena.

Dokazi za i protiv

Figurice svjedoče o kultu plodnosti

  • U prilog: Većina ljudskih likova ima ženske atribute, a Benac ih tumači kao dokaz kulta Velike Majke.
  • U prilog: Adoranti s podignutim rukama upućuju na obredne radnje.
  • Protiv: Isti autori priznaju da se pojedinosti kultova nikad neće moći rekonstruirati.
  • Protiv: Dio figura prikazuje shematske likove s naglašenim licima, čije značenje nije jasno.

Datacija je 3500.–2500. pr. Kr.

  • U prilog: Šehović, prema Benacu i Marić, razlikuje tri faze od 3500. do 2500. pr. Kr.
  • U prilog: Faza Butmir III potvrđena je u Obrima II.
  • Protiv: Okolište iz iste kulture objavljeno je kao naselje iz prve polovine petog tisućljeća pr. Kr.
  • Protiv: Isti rad naglašava da naselje nije potpuno istraženo i da će nova otkrića dovesti do revizije prahistorije.

Kronologija

  1. 1893.: Otkriće naselja pri gradnji poljoprivredne škole.
  2. 1893.–1896.: Iskopavanja Radimskog i Fiale.
  3. kolovoz 1894.: Međunarodni kongres arheologa i antropologa u Sarajevu.
  4. 1895. i 1898.: Objavljene monografije Radimskog, Fiale i Hoernesa.
  5. 1971.: Benac objavljuje Obre II.
  6. 2004.: Objavljeno istraživanje Okolišta.

Ključne osobe

  • Václav Radimský: Arheolog Zemaljskog muzeja, vodio iskapanja.
  • Franjo Fiala: Arheolog Zemaljskog muzeja, nastavio iskapanja.
  • Moritz Hoernes: Austrijski arheolog, suautor monografija iz 1895. i 1898.
  • Alojz Benac: Arheolog koji je butmirsku kulturu opisao u 20. stoljeću.

Što se zna

  1. Naselje je otkriveno 1893., a iskopavano do 1896.
  2. Pronađeno je oko 90 zemunica, 72 ljudske figurice i bogata keramika sa spiralnim ukrasima.
  3. Stanovnici su se bavili poljodjelstvom i lovom.
  4. Nalaz je 1894. doveo međunarodni kongres u Sarajevo.

Otvorena pitanja

  • Što točno prikazuju adoranti i shematske figurice?
  • Je li datacija 3500.–2500. pr. Kr. ili peto tisućljeće?
  • Zašto iskopavanja 1890-ih nisu pronašla stambenu arhitekturu?

Teorije

  • Figurice prikazuju božanstvo plodnosti ili Veliku Majku
  • Adoranti su sudionici obreda čije značenje više ne možemo odgonetnuti

Za daljnje istraživanje

  • Radimský, W., Hoernes, M. (1895). Die neolithische Station von Butmir bei Sarajevo in Bosnien, I. Wien: Holzhausen.
  • Fiala, F., Hoernes, M. (1898). Die neolithische Station von Butmir bei Sarajevo in Bosnien, II. Wien: Holzhausen.

Izvori