Strossmayer i govor koji mu je pripisan

Protestantski letci na engleskom dugo su tiskali govor u kojem đakovački biskup na Prvom vatikanskom koncilu niječe papin primat. Strossmayer je tvrdio da ga nikad nije održao, a katolički izvori za krivotvorenje su optužili bivšeg augustinca iz Meksika.

Ukratko

  • Đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer bio je jedan od najistaknutijih protivnika proglašenja dogme o papinoj nezabludivosti na Prvom vatikanskom koncilu 1869. i 1870. i ondje je održao pet govora.
  • Nakon koncila proširio se tekst govora, navodno održanog 2. lipnja 1870., u kojem Strossmayer niječe ne samo nezabludivost nego i papin primat; tiskan je u brojnim protestantskim izdanjima.
  • Strossmayer je javno odbacio taj govor, a Katolička enciklopedija iz 1912. navodi da ga je krivotvorio bivši augustinac iz Meksika José Agustín de Escudero.
  • Strossmayerovi stvarni govori, objavljeni 1929. prema stenografskom zapisniku, protive se proglašenju dogme, ali ne i papinstvu kao takvom.

Đakovo s ravnice vidi se izdaleka: dva zvonika od crvene opeke visoka 84 metra i kupola nad katedralom svetog Petra. Dao ju je sagraditi biskup Josip Juraj Strossmayer, od 1866. do 1882., a u njezinoj kripti on je i pokopan. Isti čovjek koji je u Đakovu podigao jednu od najvećih crkava u Hrvatskoj desetljećima je u engleskom govornom svijetu bio poznat po govoru protiv pape. Taj govor, tvrdio je, nikad nije održao.

Biskup na koncilu

Strossmayer je rođen 1815. u Osijeku, a 1849. imenovan je bosanskim i srijemskim biskupom sa sjedištem u Đakovu. Bio je mecena, političar Narodne stranke i zagovornik pomirenja katolika, pravoslavnih i protestanata. Na Prvom vatikanskom koncilu, koji je zasjedao od prosinca 1869. do srpnja 1870., pripadao je manjini biskupa koji su se protivili proglašenju dogme o papinoj nezabludivosti.

Prema Srećku Dragoševiću, koji je pisao o koncilu 1970., Strossmayer je govorio pet puta: 30. prosinca 1869. te 24. siječnja, 7. veljače, 22. ožujka i 2. lipnja 1870. Bio je izvrstan latinist, a papa Pio IX., prema Katoličkoj enciklopediji, hvalio je njegov latinski. Predlagao je da se zaključci donose jednoglasno, a ne većinom, i upozoravao na pogrešan odnos prema protestantima i pravoslavnima. Govor u kojem je branio protestante, prema Katoličkoj enciklopediji, izazvao je veliku pozornost. Dragošević piše da se Strossmayer protivio definiranju dogme ne zato što u nju nije vjerovao, nego zato što je smatrao da će još više udaljiti odijeljene kršćane.

Tekstovi koji su izašli iz dvorane

Rasprave na koncilu bile su tajne, ali vijesti su curile. Britanski povjesničar lord Acton, Strossmayerov prijatelj, slao je u Njemačku izvještaje koji su izlazili u augsburškim novinama Allgemeine Zeitung pod imenom Quirinus. Prema Tihomiru Živiću i Šimi Šokčeviću, jedan Strossmayerov latinski govor iz siječnja 1870. preveden je na talijanski bez njegova znanja i odobrenja i objavljen u Firenci, a američka inačica pod naslovom The Pope and the Gospel izašla je u kolovozu 1871. u listu Baltimore American.

Usto se pojavio i drugi tekst. Govor navodno održan 2. lipnja 1870., na dan kad je Strossmayer doista posljednji put govorio, mnogo je oštriji od svega što je ostalo u zapisnicima. U njemu biskup ne govori samo protiv nove dogme nego niječe i papin primat. Taj je tekst tiskan kao letak i brošura u mnogim izdanjima, u Britaniji i izvan nje, i dugo je kružio u protestantskim zajednicama. Jedna takva brošura od 34 stranice, s naslovom Bishop Strossmayer's Speech in the Vatican Council of 1870, sačuvana je u arhivu Plymouthske braće.

Biskup se odriče

Strossmayer se pokorio odlukama koncila sporije od ostalih biskupa. Do listopada 1871. dopisivao se s njemačkim protivnicima dogme Ignazom Döllingerom i Josephom Reinkensom, a zaključke koncila objavio je u svojem službenom listu tek 26. prosinca 1872. Kasnije je više puta izjavio da se pokorava papi.

Za sporni govor tvrdio je da nije njegov. William Kelly, pisac iz zajednice Plymouthske braće, zabilježio je da je Strossmayer pisao listu Français i odbacio govor koji mu se pripisuje. U pismu slovenskom svećeniku iz 1900., koje navodi Dragošević, napisao je da je papu Pija IX. iskreno ljubio i poštivao kao vidljivog poglavara Crkve te da nikad nije govorio ni protiv njega ni protiv Rimske crkve.

Katolička enciklopedija 1912. napisala je da je govor krivotvorina i da se za krivotvoritelja smatra bivši augustinac, Meksikanac José Agustín de Escudero. Izvor te tvrdnje u enciklopediji nije naveden. Godine 1929. Janko Oberški objavio je Strossmayerove koncilske govore na latinskom i u hrvatskom prijevodu prema stenografskom zapisniku. Spornog govora među njima nema.

Zašto je priča preživjela

Kelly nije vjerovao Strossmayerovu odricanju. Napisao je da je govor, ako je uopće održan, možda drugi "začinili" toliko da se biskup kasnije mogao ograditi od njega, kad je dogma proglašena i protivljenje splasnulo. Za čitatelje protestantskih izdanja govor je bio svjedočanstvo da se papi suprotstavio i jedan katolički biskup. Katoličkim autorima bio je primjer kako su "neprijatelji Crkve", kako piše Dragošević, Strossmayerove riječi krivotvorili i prekrojili.

U kripti đakovačke katedrale Strossmayerova je grobnica s reljefom Rudolfa Valdeca iz 1913. Brošura s govorom koji nije zapisan u stenografskom zapisniku i danas se čuva u arhivu Plymouthske braće.

Kronologija

  1. 4. veljače 1815.: Josip Juraj Strossmayer rođen je u Osijeku.
  2. 18. rujna 1849.: Imenovan je biskupom sa sjedištem u Đakovu.
  3. 1866.: Počinje gradnja đakovačke katedrale.
  4. 8. prosinca 1869.: Otvoren je Prvi vatikanski koncil.
  5. 2. lipnja 1870.: Strossmayer govori peti put; pod tim će datumom kružiti sporni govor.
  6. 18. srpnja 1870.: Završava zasjedanje koncila, na kojem je proglašena dogma o papinoj nezabludivosti.
  7. kolovoz 1871.: U listu Baltimore American izlazi engleska inačica jednog Strossmayerova govora.
  8. 26. prosinca 1872.: Strossmayer objavljuje zaključke koncila u službenom listu.
  9. 1882.: Dovršena je đakovačka katedrala.
  10. 8. travnja 1905.: Strossmayer umire u Đakovu.
  11. 1912.: Katolička enciklopedija proglašava sporni govor krivotvorinom.
  12. 1929.: Janko Oberški objavljuje Strossmayerove koncilske govore prema stenografskom zapisniku.

Ključne osobe

  • Josip Juraj Strossmayer: Đakovački biskup, graditelj katedrale i protivnik proglašenja dogme o papinoj nezabludivosti.
  • Pio IX.: Papa koji je sazvao Prvi vatikanski koncil.
  • John Dalberg-Acton: Britanski povjesničar i Strossmayerov prijatelj koji je s koncila slao izvještaje pod imenom Quirinus.
  • Ignaz Döllinger: Njemački protivnik dogme o nezabludivosti s kojim se Strossmayer dopisivao do 1871.
  • José Agustín de Escudero: Bivši augustinac iz Meksika kojeg Katolička enciklopedija navodi kao krivotvoritelja govora.
  • Janko Oberški: Priređivač Strossmayerovih koncilskih govora prema stenografskom zapisniku iz 1929.

Što se zna

  1. Strossmayer je na Prvom vatikanskom koncilu održao pet govora i bio među vodećim protivnicima proglašenja dogme o nezabludivosti.
  2. Barem jedan njegov govor preveden je i objavljen bez njegova znanja, na talijanskom u Firenci i 1871. na engleskom u Baltimoreu.
  3. Govor koji niječe papin primat, datiran 2. lipnja 1870., širio se u protestantskim izdanjima.
  4. Strossmayer je taj govor javno odbacio, a 1900. napisao je da nikad nije govorio protiv pape ni Rimske crkve.
  5. Katolička enciklopedija iz 1912. naziva govor krivotvorinom i za njega optužuje Joséa Agustína de Escudera.

Što tvrde zagovornici

  • Strossmayer je doista bio jedan od najoštrijih protivnika dogme, pa je oštar govor u skladu s onim što je zastupao 1870.
  • Rasprave su bile tajne, a prijevodi njegovih govora ionako su izlazili bez njegova odobrenja, pa službeni zapisnik ne mora sadržavati sve što je rečeno.
  • Biskup se odrekao govora tek nakon što se pokorio odlukama koncila, kad je imao razloga ograditi se od ranijih riječi.
  • Do listopada 1871. dopisivao se s njemačkim protivnicima dogme Döllingerom i Reinkensom.

Što kažu kritičari

  • Stenografski zapisnik koncila, koji je Oberški objavio 1929., ne sadrži sporni govor.
  • Strossmayer je govor javno odbacio i u pismima je ponavljao da nikad nije govorio protiv pape.
  • Niječenje papina primata proturječi onome što je Strossmayer govorio i prije i poslije koncila; protivio se proglašenju dogme, a ne papinstvu.
  • Katolička enciklopedija imenuje navodnog krivotvoritelja, a tekst se širio u polemičkim izdanjima bez navoda izvornika.

Otvorena pitanja

  • Na čemu se temelji tvrdnja Katoličke enciklopedije da je govor krivotvorio José Agustín de Escudero?
  • Gdje je i kada sporni govor prvi put tiskan?
  • Je li netko upotrijebio stvarne dijelove Strossmayerovih govora kad je sastavljao sporni tekst?

Teorije

  • Govor je u cijelosti izmišljen i lažno pripisan Strossmayeru
  • Tekst je nastao preradom i pooštravanjem stvarnih Strossmayerovih govora
  • Strossmayer je govor uglavnom održao, a kasnije ga se odrekao

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori