Aquae Balissae, rimske toplice pod Daruvarom

Turistički vodiči pišu da su se u toplim vrelima Daruvara kupali carevi Hadrijan, Komod i Konstantin Veliki. Arheolozi znaju za careve na natpisima, kipovima i novcu, ali rimski grad u kojem su ti spomenici stajali još nitko nije sustavno iskopao.

Ukratko

  • Na mjestu današnjeg Daruvara bilo je rimsko naselje Aquae Balissae, središte panonskog plemena Jasa, koje je prema većini istraživača od cara Hadrijana 124. dobilo status municipija.
  • O gradu se zna iz slučajnih nalaza: natpisa u čast Komodu i Gordijanu III., žrtvenika Silvanu i nimfama uz termalne izvore, dijelova brončanog konjaničkog kipa i staklene čaše iz 4. stoljeća koja je danas u Beču.
  • Kako je grad izgledao, ne zna se, jer sustavna iskopavanja počela su tek 2015., na brijegu Stari Slavik, gdje su pronađeni ostaci rimskog zida oko naselja.
  • Hrvatska enciklopedija u natuknici o Lipiku smješta Aquae Balissae u Lipik, a u natuknici o Daruvaru u Daruvar, dok arheolozi grad smještaju u Daruvar.

Daruvarske toplice smještene su u Julijevu parku, a voda iz njihovih izvora ima prosječno oko 47 °C. Rimsko ime Aquae Balissae danas nosi i gradski vodeni park. Europsko udruženje povijesnih toplišnih gradova piše da je ovdje stajao velik rimski kupališni sklop koji su posjećivali carevi Hadrijan, Komod i Konstantin Veliki. Arheolog Goran Jakovljević 2018. napisao je nešto skromnije: kako je rimsko naselje bilo raspoređeno, zbog nedostatka sustavnih istraživanja uopće nije poznato.

Jasi i njihova vrela

Rimski pisci Plinije Stariji i Ptolemej spominju Jase, panonski narod koji je živio od rijeke Sutle na zapadu do Virovitice i Požeške kotline na istoku. U rimskom popisu putova, Antoninovu itineraru, njihovo je naselje zabilježeno kao Aquae Balissae. Ime je potvrđeno i natpisom. Jakovljević navodi tumačenje da bi se moglo prevesti kao "vrlo jaka sveta vrela".

Prvi koji je napisao da Aquae Balissae treba tražiti u Daruvaru bio je povjesničar Ivan Kukuljević 1873. Ključan je natpis Divo Commodo Res Publica Iasorum, posveta pokojnom i obožanstvenom caru Komodu od zajednice Jasa, pronađen u blizini termalnih izvora. Riječ res publica upućuje na samoupravu. Prema povjesničarima Andrásu Mócsyju i Gézi Alföldyju, municipalni status naselju je 124. dodijelio car Hadrijan.

Što je izašlo iz zemlje

Grof Julius Janković, vlasnik daruvarskog posjeda, 1851. poslao je povijesnom društvu u Zagrebu kutije rimskog novca. U pismu je napisao da je novac nađen oko Daruvara, većinom u zidinama nekadašnjih rimskih toplica koje se još vide nad sadašnjim kupalištem. Hrvatska enciklopedija navodi da su Jankovići sagradili Antunovu kupku na rimskim temeljima, a Ivanovu kupku od 1810. do 1818.

Ostali nalazi otkriveni su slučajno, pri oranju, kopanju i gradnji. Godine 1795. u rimskoj kamenoj grobnici na obroncima Rimske šume pronađena je staklena čaša izrađena u jednom komadu kao čaša u košarici, s izbočenim slovima FAVENTIB. Takve su čaše najviše izrađivane u doba cara Konstantina, a daruvarska je danas u Kunsthistorisches Museumu u Beču. Uz izvore u današnjem Julijevu parku pronađena su četiri žrtvenika posvećena Silvanu i nimfama, a u parku i kip Jupitera. S područja grada potječu i četiri žrtvenika Jupiteru Dolihenu. Godine 1878., pri kopanju jame za vapno u dvorištu ljekarnika Kuševića, pronađeni su dijelovi brončanog konja u prirodnoj veličini, možda iz carskog konjaničkog kipa. Godine 1907. na jednoj livadi iskopane su ploča u čast caru Gordijanu III. i postolje kipa njegove supruge Sabinije Tranquilline. Kip Ikara izvađen je 1952. na kopu stare ciglane.

Gdje su bili grad i kupke

Na temelju tih nalaza Jakovljević pretpostavlja tri dijela naselja: civilno naselje na padinama Starog Slavika, kupališni dio s hramom u današnjem Julijevu parku i forum na mjestu današnjeg središnjeg trga. Zaštitno iskopavanje 1994. kod restorana Terasa i zgrade Ivanov dom u parku otkrilo je ostatke rimske arhitekture. Geofizička mjerenja 2011. i 2012. pokazala su da ih pod parkom ima još.

Od 2015. Gradski muzej Bjelovar sustavno istražuje plato Stari Slavik, uz židovsko groblje osnovano 1860. Ondje su prvi put pronađeni ostaci rimske građevine, vjerojatno vojne namjene, i zida koji je okruživao cijelo naselje, s najmanje tri faze gradnje. Arheologinja Branka Migotti 2017. proučila je dvadeset kamenih spomenika s natpisima s područja grada i upozorila da njezini zaključci ostaju na razini naznaka, jer su pisani i arheološki izvori oskudni.

Carevi i Lipik

Nijedan od poznatih nalaza ne govori o tome da je neki car boravio u Daruvaru. Naslov divus, obožanstveni, carevi su dobivali tek nakon smrti, pa je natpis Komodu podignut posmrtno. Gordijan III. i njegova supruga počašćeni su pločom i kipom, kako su to radili mnogi rimski gradovi. Hadrijanovo ime vezano je uz dodjelu statusa municipija, a Konstantinovo uz razdoblje u kojem su nastajale čaše poput daruvarske i uz novac nađen u gradu. Hipoteza o carskim posjetima moguća je, ali za nju zasad nema dokaza.

Zbrka postoji i oko mjesta. Hrvatska enciklopedija u natuknici o Lipiku, čiji izvori imaju i do 58 °C, piše da su se na njegovu području u antičko doba nalazile toplice Aquae Balissae. U natuknici o Daruvaru isto ime pripisuje Daruvaru. Jakovljević i Migotti grad smještaju u Daruvar. Lipik je svoje lječilište razvio u 19. stoljeću: grofovi Janković-Daruvarski podigli su prve kupališne zgrade, a od 1867. Antun Knoll gradio je kupke, hotele i Kursalon. Lipik su srpske snage teško razorile u listopadu 1991.

Kronologija

  1. 1. stoljeće: Plinije Stariji spominje narod Jasa.
  2. 124.: Prema Mócsyju i Alföldyju, car Hadrijan naselju Jasa dodjeljuje status municipija.
  3. 1795.: U rimskoj grobnici na obroncima Rimske šume pronađena je staklena čaša s natpisom FAVENTIB.
  4. 1810.–1818.: Jankovići grade Ivanovu kupku.
  5. 1851.: Grof Julius Janković šalje u Zagreb rimski novac iz zidina starih toplica.
  6. 1867.: Antun Knoll kupuje lječilište u Lipiku.
  7. 1873.: Ivan Kukuljević piše da Aquae Balissae treba tražiti u Daruvaru.
  8. 1878.: U Daruvaru su pronađeni dijelovi brončanog konjaničkog kipa.
  9. 1907.: Pronađeni su ploča u čast Gordijanu III. i postolje kipa Sabinije Tranquilline.
  10. 1994.: Zaštitno iskopavanje u Julijevu parku otkriva ostatke rimske arhitekture.
  11. 2015.: Gradski muzej Bjelovar počinje sustavna iskopavanja na Starom Slaviku.

Ključne osobe

  • Hadrijan: Rimski car koji je, prema većini istraživača, naselju Jasa 124. dodijelio status municipija.
  • Julius Janković: Vlasnik daruvarskog posjeda koji je 1851. opisao zidine rimskih toplica.
  • Ivan Kukuljević Sakcinski: Povjesničar koji je 1873. prvi smjestio Aquae Balissae u Daruvar.
  • Antun Knoll: Vukovarčanin koji je 1867. kupio i zatim izgradio lječilište u Lipiku.
  • Goran Jakovljević: Arheolog Gradskog muzeja Bjelovar koji vodi iskopavanja na Starom Slaviku.
  • Branka Migotti: Arheologinja koja je proučila stanovništvo Aquae Balissae na temelju kamenih spomenika.

Što se zna

  1. Aquae Balissae bilo je rimsko naselje plemena Jasa sa statusom municipija, na području današnjeg Daruvara.
  2. Uz termalne izvore u Julijevu parku pronađeni su žrtvenici Silvanu i nimfama te ostaci rimske arhitekture.
  3. Natpisi u čast Komodu i Gordijanu III. potvrđuju carski kult, ali ne i posjete careva.
  4. Sustavna iskopavanja počela su 2015. i otkrila ostatke zida oko naselja na Starom Slaviku.
  5. Hrvatska enciklopedija u dvije natuknice smješta Aquae Balissae u dva različita mjesta, Daruvar i Lipik.

Otvorena pitanja

  • Kako je izgledalo rimsko kupalište ispod današnjeg Julijeva parka?
  • Je li koji rimski car doista posjetio daruvarske toplice?
  • Kome je pripadao brončani konjanički kip čiji su dijelovi pronađeni 1878.?
  • Je li i Lipik u rimsko doba imao toplice?

Teorije

  • Carevi su u Daruvaru prisutni samo kroz natpise, kipove i novac, a nijedan nije osobno posjetio toplice
  • Barem jedan car doista je boravio u Aquae Balissae, a dokaz se još krije pod parkom
  • Bez iskopavanja kupališnog dijela ne može se ništa pouzdano reći o posjetima careva

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Schejbal, B. (2004). Municipium Iasorum (Aquae Balissae). U: Šašel Kos, M., Scherrer, P. (ur.), The Autonomous Towns of Noricum and Pannonia: Pannonia II. Situla 42, 99–129. Ljubljana: Narodni muzej Slovenije.
  • Migotti, B. (2017). The Population of Aquae Balissae (Pannonia Superior). Studia Antiqua et Archaeologica 23(1), 83–124.

Izvori